Vremešna dijabetičarka na dijeti

Pozdrav.Metabolički sindrom kao takav ne mora imati izražene sve moguće simptome. Ja recimo nemam dijabetes i šećer je ok, ali su mi zato masnoće uvijek granične. Mene zanima kakva je sad štitnjača i piješ li sad kakav lijek za šećer, poput Glucophaga ili Metformina? Spominješ umor trenutno, jesu hormoni štitnjače ok? Ovi ostali hormoni.... jesu ti testovi uključivali spolne hormone, i ako da, je li isključen PCOS? Ti bolnički jelovnici... i meni su ih dali, ali jako puno njih je koncipirano tako da kroz cijeli dan provocira inzulin.Kažeš da si nastavila jesti kao prije... jesi prestala s bolničkim jelovnikom zbog gladi, ili zbog nečeg drugog? Kako ti trenutno izgleda jelovnik? Ako kažeš da ne jedeš ništa rafinirano, možemo vidjeti par dana, onako, po obrocima? Po ovome što pišeš, meni miriše na inzulinsku rezistenciju, i možda hipotireozu, ali možda je samo stvar nedovoljnog unosa i loše kombinacije namirnica.

Edited by Justanyone - 12 Veljaca 2019 at 08:54

Bok! :)

Zaboravila sam spomenuti još nekoliko vaznih stvari. Ja sam oduvijek jako jako voljela slatko. Do svoje dvadesete čak nisam doručkovala nego samo popila caj s 3 žličice šećera i to me držalo do 10-11. Nisam nikad u životu pojela čitavu čokoladu odjednom jer mk se povraća od premasne hrane, ali jela bih red po red u nekoliko sati. Tako je i doktorica skužila da imam problema s inzulinom. Nakon slatkog bi me bolila glava, povraćalo mi se i postala sam naglo umorna. Tome sam doskočila tako da sam štopala vrijeme kad mogu pojesti po malo slatkog (od malih količina mi nije bilo loše). Npr. pojela bih 2 keksa i štopala sat vremena pa još dva i tako.

I kad sam dobila dijagnozu sam to naglo prekinula. Jela sam po jelovniku koji sam dobila u bolnici. Doručak je bio npr. 60 grama raženog kruha i posni sir s lanenim sjemenkama i lijek za snižavanje inzulina nakon toga. Međuobrok voće i do podneva sam već umirala od gladi. Nisam nikad prije osjećala takvu glad. Čak sam se počela buditi gladna i morala bih ustati jer bi mi krulilo u želucu.

Kad sam se navikla na terapiju te gladi nije bilo skoro godinu dana i u tom su periodu kile išle dole. Glad se vratila prije nekih godinu dana i u tom periodu sam se udebljala 10 kila jer sam prestala jesti po prilagođenom jelovniku i nastavila jesti kao prije. Ne jedem ništa s rafiniranim šećerom, ali postoje slatkiši bez šećera koji možda ne dižu inzulin, ali imaju jednako kalorija. Znam raditi i kolače sa zaslađivačima, a znaju i svi u familiji.

Pozdrav svima!

Javljam se tu jer se već jako dugo vrtim u krug. Moji problemi s težinom počinju oko 20. godine kad sam počela imati problema sa štitnjačom (hipotireoza). Od početnih 58 sam dosla do 78 kg i tu variram zadnjih 12 godina. Nalazi mi budi ok, počnem paziti na prehranu i vježbati i ne treba mi dugo da dođem na normalnu kilažu. Pritom pod vjezbanje mislim da barem 20 km na biciklu i trening nakon kojeg se jedva dovučem u svlačionicu, a prehrana dosta restriktivna. Nisam počinjala ekstremno nego sam malo po malo izbacivala sve i svašta iz lrehrane, a zadnje kile sam gubila na posnom siru i lešo kelju.

Prije 3-4 godine sam opet krenula s tim režimom i nije se događalo ništa. Uz najnapornije treninge i restriktivnu prehranu sam gubila 40 grama tjedno. Ako i toliko. Sjećam se točno jer sam ludila zbog toga i zbog komentara da samo malo pripazim što nedem i malo se krećem i kile bi trebale ići dole. Na kraju sam otišla na detaljne pretrage i ispostavilo se da imam jako izraženu inzulinsku rezistenciju. Šećer mi je bio na donjoj granici, a inzulin jako visok. S tim da mi je tlak normalan, nekad malo niži. Kolesterol mi je isto dosta nizak (ne prenizak), tako da kod mene to vjerojatno nije metabolički sindrom. Svi ostali hormoni su u normalnim vrijednostima, kortizol također.

Nakon terapije sam počela vježbati i striktno se držati dijabetičke prehrane. Od dijagnoze prije 2 i pol godine nisam jela ništa što sadrži rafinirani šećer i kile su počele padati.

E sad, problem je otpočetka što sam ja stalno gladna. Bas osjećam užasnu glad i počela sam jesti više nego što bih trebala po dijabetičkoj prehrani i nakon nekog vremena sam je se prestala držati (s iznimkom slatkoga, to ne jedem). Također sam prestala vježbati zbog ne baš uvjerljivih razloga. I opet sam došla na gornju granicu s težinom i više pojma nemam kako se izvuči. Nikad u životu nisam bila toliko gladna. Zbog nevježbanja mi vjerojatno štitnjača još manje radi nego inače i non-stop sam umorna. I to je jedan grozan začarani krug. Ne mogu vježbati jer sam jako troma i umorna, a takva sam jer ne vježbam.

Pokušala sam nekoliko puta. Krenem u teretanu i ozbiljno se primim posla i onda dođe do gužve na poslu, par dana ne odem i jednostavno ne nastavim.
Skinula sam si aplikaciju za vježbanje i ništa.
Jedino što sam pozitivno napravila je nošenje gableca od doma. Pokušavam zadržati tu naviku jer sam zadnju godinu od silne gladi jela one ogromne porcije iz dostave. Prije nisam mogla niti zamisliti da to sve pojedem :(

Bilo kakav savjet ili podrška su dobrodošli jer se sama osjećam baš nemoćno.