Vremešna dijabetičarka na dijeti

zmajcek68 wrote: Dorucak 7 sati,rucak 12...Glad! A sta si jela za te obroke? Pitam jer ja recimo jedem oko pol 9 i nisam gladna do recimo 13!

Nisam ni ja prije, ali meni je šećer dugo bio oko 4 natašte i zbig visokog inzulina lakše pada nego drugim ljudima.

Recimo, pojedem omlet od 2 jaja, paradajz i šnitu kruha. Do podne krepam skoro. Pojedem sendvič, iata stvar. Pojedem zobene i još gore, tad sam gladna već u 10.

Meni je šećer konačno dosao preko 5 i sad bi mi trebalo biti bolje, ali pretpostavljam da je ostao taj psihički osjećaj gladi.

Prije terapije sam ručala kad bih skužpila da je već 1-2. Nisam imala napadaje gladi.

TheFatBride wrote:   Imam još puno toga što volim raditi i što me ispunjava. Ali i u tome me, kao i u svemu uhvati letargija. I onda se ne mogu izvući iz tog stanja.

belfegora wrote: Osim sto banana i nije ni meni nikad bila neka sreca za utaziti glad, ostalo me itekako podsjeca na mene! Kao, sve je OK (i jest, s obzirom kakvih ljudi imaju problema). A s druge strane - svaki najmanji stres il dosada u danu zavrse u kuhinji. Ili ducanu. Ili restoranu. I slavlje - isto. Treba tu izgrebati malo ispod povrsine, svasta onda ispliva. Niko ne kaze da smo duboko istraumatizirani, ali cesto i umanjujuci svoje probleme se na krivi nacin nosimo s njima. I cesto ih zapravo ni ne primjetimo. Npr meni je to bila negativnost kolega na poslu, ucestale svadje s muzem, samokrivnja radi davno zavrsenih gluposti itd. Lakse je bilo listat prospekte dostave. Nekad i dan danas jest. Grupu (ili privatnog trenera) savjetujem bas radi podrske i motivacije. Moze to biti i manja grupa. Mislim da ti treba da se manje izoliras od zdravih navika. Ako financije nisu problem bio bi to i trener. Stvar je sto ne treba mozda nuzno selektirana grupa podrske koja dijeli dijagnozu. Mozda boilje grupa podrske koja dijeli zdrave navike? To je ono sto dugorocno zelis, zar ne?  Naravno, vidim i obrazac 'ispuhavanja' tamo koji svi vjerojatno dijelimo. Samo, pazi, ne ponavljaj moju gresku koja me dosta usporavala ja bi tamo izbacivala negativnu energiju pa se vratila u istu situaciju u kojoj bi ponovno skupila to nezadovoljstvo. Tako da na neki nacin razmisli - ako te ovo 'prazni', sto te 'puni' (i da - da nije hrana).  Vjerojatno ulijeces (kao i vecina nas u nekom periodu) u prevelike ekstreme pa se vrtis u krug.  Ili vjezbas + pazis prehranu ili je sve propalo. Vremenski omjer ovo dvoje odredi onda gdje si sa tezinom, ali je daleko od zdravog pristupa. Dala bi ja recept i za zdravi pristup al to je praksa koju i sama trazim, iako sam danas neusporedivo blize nego prije par godina...  EDIT: sad vidim i tvoj post pa cu se nadovezati. Spoji ugodno s korisnim, iskombinira bjelancevinastije slatkise! pa su ti oni zaista zdrav medjuobrok nakon kojih neces pregladniti. I ogranici sve izvan tog. Nema svaki dan beskonacnog izvora keksica na to sve :) Ponekad da al ne stalno. Meni su super proteinski kremasti deserti an bazi svjezeg sira. Frendica je vise od suhih kolacica pa nesto od zobenih i jaja...plus malo tamne cokolade. To su primjeri puno pametnijih, a kad se upraksiras i ukusnijih stvari. jer tko kaze da ne mozes i ovce i novce, barem vecinu dana. i da, vidis da je problem sto ti je lako bilo zaobic tu teretanu. OK pokreni se s ovom, ali zaista razmisli kako bi se mogla okruziti s ljudima koji imaju usvojene zdrave navike ili barem pristojnu kolicinu volje za motivaciju za njih. Npr da upoznas tamo nekog (ne mora nuzno bit grupa, nego nuzno tebe treba motivirat da dolazis i veselis se bar ponekad tom dijelu dana) :D kazem, meni je najlakse bilo kad sam spajala s putem na posao, nadji tako neki prozor kad nisi inertna i kad ces najteze zastraniti.

Kad sam pod velikim stresom ne mogu jesti ništa (tipa prekidi, losi periodi na poslu i sl.). Slatkiše mogu stalno i to je prava ovisnost. Ono, osjećam kao da ću iskočiti iz kože ako ne pojedem nesto slatko (sa zaslađivacima) i kad pojedem, osjetim olakšanje.

Mislim.da mene vjezbanje ne prazni nego podiže razinu endorfina i zbog toga se osjećam zadoviljno. Isto vrijedi i za planinarenje.

Imam još puno toga što volim raditi i što me ispunjava. Ali i u tome me, kao i u svemu uhvati letargija. I onda se ne mogu izvući iz tog stanja.

Justanyone wrote: ... Čudi me da ti doktor nije rekao da paštetama, prerađevinama i slatkom nema mjesta sa IR. ...

Dorucak 7 sati,rucak 12...Glad!


A sta si jela za te obroke?

Pitam jer ja recimo jedem oko pol 9 i nisam gladna do recimo 13!

Osim sto banana i nije ni meni nikad bila neka sreca za utaziti glad, ostalo me itekako podsjeca na mene! Kao, sve je OK (i jest, s obzirom kakvih ljudi imaju problema). A s druge strane - svaki najmanji stres il dosada u danu zavrse u kuhinji. Ili ducanu. Ili restoranu. I slavlje - isto.

Edited by belfegora - 12 Veljaca 2019 at 12:51

Zaboravila sam još odgovoriti. Mislim da ja dijelom osjećam stvarnu glad (doslovno mi kruli u želucu), ali dio je i psihički osjećaj gladi. Ja sam se navikla da budem gladna i očekujem nekako tu glad. Ali... pojedem bananu i svejedno sam gladna, a to nije moguće.

Od rekreacije uživam u voznji biciklom, planinarenju, ne volim grupne programe osim ako je mala grupa u pitanju. Volim vjezbati u teretani i jako volim onaj osjećaj kad mi je nešto teško i nakon puno ulozenog truda uspijem odraditi. Meni je taj osjećaj iscrpljenosti nakon treninga bio super.

Zadnji put kad sam radila s trenerom je komentirao da rijetko vidi nekoga tko se toliko trudi dati sve od sebe na treningu.

Uopće ne znam što mi je. Nemam nekih privatnih problema. Možda sam malo preopterećena poslom i svime. Nekad me tako uhvati prokrastinacija, ali ovo ke već postalo strašno.

Hvala vam svima na odgovorima :)

Ovako, ja sam trajno na terapiji za inzulinsku rezistenciju (Siofor) i hipotireozu (Letrox). Štitnjača je nepovratno oštećena i uaporeno radi, a za inzulin nema neke nazbake da bih u skorije vrijeme mogla prestati s terapijom. Idem na kontrolu u 3. mjesecu, a ovako napamet mogu reći da očekujem da će mi povećati terapiju za štitnjaču jer prepoznajem taj karakterističan umor. Ginekolog mi je rekao da očekuje da će mi i Siofor povećati jer misli da nije dovoljna doza. Spolni hormoni su uredni i nikad nisam imala ciste na jajnicima. Moja mama ima iste dijagnoze pa lako.moguće da su ti problemi nasljedni (štitnjača i inzulin).

Nakveći problem je u tome što ne mogu biti ustrajna. Do sad sam jedino brzo i uspješno mršavila kad sam imala neki oblik grupne podrške. Čim to prestanr se malo po malo vratim starim navikama.

Zašto sam sw prestala držati dijabetickog jelovnika? Kao i svaki put do sada kad sam se preatala držati zdrave prehrane i vjezbanja. To kod mene krene malo po malo. Umjesto salate naručim pohano i pomfri. Taj dan kasljem i šmrcam pa mi se ne da vjezbati. I tako lose navike postepeno zamijene dobre.

Ja volim vježbati. Kad dodem u teretanu s guštom odradim trening i prilično brzo napredujem. Meni je problem kad sam doma sjesti u auto i ići do teretane (ili obići jaknu i šetati do tamo ako mi je blizu). Ne mogu objasniti zašto je to tako. Imam faze kad idem u pola 7 na trening prije posla ili kad sam po snijegu i ledu išla na trening na drugi kraj grada. A imam i faze u kojoj sam sada da se ne mogu natjerati vjezbati doma u dnevnom boravku.

Što se hrane tiče, stala sam malo na loptu. Zadnjih godinu dana sam bila u fazi kad sam jela svašta.

Doručak (obavezan, od jutra umirem od gladi): sendvič, kruh i pašteta, zobene s mlijekom i bananom, pečena jaja i kruh, kako koji dan.
Ručak je mozda bio najgori. Svaki drugi dan sam uzimala nešto iz dostave tipa pohano i pomfri, tijesto s umakom, pizza itd. Drugi dan bih uzela salatu ili varivo.
Večera (kad dođem doma oko 6): varivo ili rižoto, kako koji dan. Međuobrok, voće (najčešće banane).

Promjene koje sam zadnja dva-tri tjedna uvela su kod doručka. Sad najčešće jedem zobene, a izbjegavam sendviče i paštetu. Više ne naručujem dostavu nego uglavnom nosim od doma (npr. piletinu s povrćem, radim salate i sl.). Uz večeru sam preatala jesti kruh, koji do faze užasne gladi nisam skoro nikad ni jela uz ručak ili večeru.

Od zaslađivaca najviše koristim eritrit, a slatkise jedem s fruktozom, stevijom i maltitolom.

Osjećam se nekako jadno i to je najveći problem. Nemam nikakav zamah, nikakvu motivaciju. Nisam si nikakav cilj postavila. Tražila sam grupe potpore, ali tako nešto ili ne postoji ili ne mogu naći.