Vremešna dijabetičarka na dijeti

Edited by Gym_girl - 12 Veljaca 2019 at 15:13

Justanyone wrote: Ok, morala sam pitati za te UH. Meni je baš to izbacivanje UH-a na jedno vrijeme i povremeni post pomoglo da sredim inzulin. Ako tebi trebaju, ok. Iako...opet pitam, jesi sitija nakon tih jaja, salate i kruha ili lanenih i sira, obzirom da nemaš baš u svakom obroku škrob ili voće? Kako stojiš s tekućinom? I gle... s jedne strane mogu razumjeti, da, nije te nitko programirao da se držiš toga. Ali je***u mater, zdravlje ti je u pitanju, nema veće motivacije od toga. Pišem ovo jer osim hipoglikemije ja jako dobro znam o čemu pišeš. I o gladi, i o tome da ti je dosta debljanja i da ne možeš nikad se ni najest ni jest ko' drugi jer cijeli život moraš paziti. Ali prerađevine nisu vrijedne cijelog života na lijekovima, a meni žao da budeš na njima a možeš si pomoći. Polako. Imaj hrane uz sebe, ali zdrave. Zašto ne umjesto sendviča s paštetom napraviti finu tortilju s tunom ili piletinom i povrćem? Ja kad sam morala prehranu izmijeniti(isto od carb worshipper došla na izbacivanje prerađevina zbog IR), mene je spasilo kuhanje i eksperimentiranje s novim brašnima i jelima. Između ostalog. Ako voliš jaja, rokaj po tome, a kad si gladna imaš od krekera sa sirom, do zobene kaše, do voća i orašastih za međuobroke. Pa polako pojedi i pij tekućine uz svaki obrok. I čekaj. Ako si gladna još, uzmi jedi. Ali ako nisi, stani, udahni, prošeći i reci sebi da će hrana biti tu ako ti treba, ali i da ti nije ona gospodar. Naravno da ćemo te svi ovdje podržati, ali što kad/ako slučajno odeš s foruma? Što je TEBI važnije? Trenutno ne da mi se, ili zdravlje i spoznaja da svakim zalogajem koji uneseš radiš sebi dobro? Da svakim treningom postaješ sve jača? Zar ima boljeg osjećaja od dobro odrađenog treninga, nakon kojeg bi si mogla priuštiti puno više nego bez njega? Žao mi je ako zvučim grubo, ali promisli dobro, izvan debljine: Kad si i zašto odustala od sebe? Sad ti se možda ne čini, ali sa svakim ne da mi se, svakom paštetom, bijelim kruhom.... sebe osuđuješ na život sa sve više lijekova, a ne mora biti tako. Taj Siofor nije baš bezazleni bombon, ima i te kako nuspojava. Nitko ne kaže da moraš sve odjednom preokrenuti, znam ja dobro kolika je promjena prehrana sa IR. Razmisli svaki put koliko se bolje i sitije osjećaš kad se krećeš, i kad jedeš cjelovito, nego kad jedeš brzi šećer, jer si i od njega dijelom još gladnija. Osobno mi je pomoglo reći si da takve stvari jednostavno nisu hrana i onda zamisliti da kad za tim posegnem kao da idem jesti namještaj. To me nekako automatski natjera da si sve sredim unaprijed, u kojoj god količini, za početak, ali gledam da imam protein u svakom obroku, povrća što više, i neki UH:zobene, batat, integralni krekeri.... Pa pomalo, jedem, pijuckam, kažem si da hrana nikud ne ide i slušam vlastiti organizam. Ako mi taj dan treba ručak od 1000 kcal, uzmem ga. Ali ako ne, bogami i ne jedem. Pa smo pomalo došli i do posta od 16 sati. Znam da je hipoglikemija gadna, ali poanta je ista: Kreni s onim s čim se ti osjećaš dobro, ali da je cjelovita hrana. Protein u svakom obroku, povrće, nešto masti i cjeloviti UH koje voliš. 2 litre vode, pa vidjeti par dana kako se osjećaš Garantiram da će se i psiha smiriti, a time i količine. i @belfegora, nisam ja naivna, samo me uvijek neugodno iznenadi kako ljudi svjesno rade kontra sebe, pa i kad je očito zdravlje u pitanju, a Bog me nije prirodno obdario velikim taktom, iako dobro mislim. :)

Možda nije ista dijagnoza jer mislim da meni neće ukidati Siofor. Pitala sam endokrinilogicu kad je šećer konačno došao na neku normalnu razinu i rekla je vrlo teško jer mi šećer nije nizak upravo zbog Siofora Ja moram još na razne pretrage vezane za to jer je meni inzulin bio baš jako visok. Lijekove koje sad uzimam ću vjerojatno trajno uzimati, a ništa drugo ne uzimam.

Znam ja da je zdravlje u pitanju, zato sam i ovdje. Nemoj se ljutiti, ali i ja ću biti iskrena. Kod mene ovakav pristup izaziva kontraefekt. Ne znam što misliš postići napadom i osuđivanjem jer ja znam da imam problem i dosla sam potraziti pomoć.

Cipelarenje nekoga tko si ne može pomoći sam nikad nikome ništa dobrog nije donijelo. Zašto bi uopće postojali centri za liječenje poremećaja u prehrani i raznih ovisnosti kad je sasvim dovoljno osobu pozvati na red zato što si sama šteti? Beskorisno je i ružno. Eto, rekla si da voliš iskrenost.

Možeš to vratiti. Stala si na 2 tjedna? Pa šta onda? Idemo ponovo. Pa makar šetnja. Pa onda jedna malo dulja šetnja. Pa jedan posjet teretani. Pa 2 tjedna pauze. Pa još jedan. Vjeruj mi da će ih s vremenom biti sve više. Kreni od jedne promjene. Izbacila si prerađevine, super. Svakim zdravijim obrokom si jedan korak dalje od dijabetesa i lijekova. I jedan korak bliže zdravoj trudnoći. Pa polako, dok ti ne pređe u naviku. A hoće :)

TheFatBride wrote: . Kao da mi nešto fali.

Ok, morala sam pitati za te UH. Meni je baš to izbacivanje UH-a na jedno vrijeme i povremeni post pomoglo da sredim inzulin. Ako tebi trebaju, ok. Iako...opet pitam, jesi sitija nakon tih jaja, salate i kruha ili lanenih i sira, obzirom da nemaš baš u svakom obroku škrob ili voće? Kako stojiš s tekućinom? I gle... s jedne strane mogu razumjeti, da, nije te nitko programirao da se držiš toga. Ali je***u mater, zdravlje ti je u pitanju, nema veće motivacije od toga. Pišem ovo jer osim hipoglikemije ja jako dobro znam o čemu pišeš. I o gladi, i o tome da ti je dosta debljanja i da ne možeš nikad se ni najest ni jest ko' drugi jer cijeli život moraš paziti. Ali prerađevine nisu vrijedne cijelog života na lijekovima, a meni žao da budeš na njima a možeš si pomoći. Polako. Imaj hrane uz sebe, ali zdrave. Zašto ne umjesto sendviča s paštetom napraviti finu tortilju s tunom ili piletinom i povrćem? Ja kad sam morala prehranu izmijeniti(isto od carb worshipper došla na izbacivanje prerađevina zbog IR), mene je spasilo kuhanje i eksperimentiranje s novim brašnima i jelima. Između ostalog. Ako voliš jaja, rokaj po tome, a kad si gladna imaš od krekera sa sirom, do zobene kaše, do voća i orašastih za međuobroke. Pa polako pojedi i pij tekućine uz svaki obrok. I čekaj. Ako si gladna još, uzmi jedi. Ali ako nisi, stani, udahni, prošeći i reci sebi da će hrana biti tu ako ti treba, ali i da ti nije ona gospodar. Naravno da ćemo te svi ovdje podržati, ali što kad/ako slučajno odeš s foruma? Što je TEBI važnije? Trenutno ne da mi se, ili zdravlje i spoznaja da svakim zalogajem koji uneseš radiš sebi dobro? Da svakim treningom postaješ sve jača? Zar ima boljeg osjećaja od dobro odrađenog treninga, nakon kojeg bi si mogla priuštiti puno više nego bez njega? Žao mi je ako zvučim grubo, ali promisli dobro, izvan debljine: Kad si i zašto odustala od sebe? Sad ti se možda ne čini, ali sa svakim ne da mi se, svakom paštetom, bijelim kruhom.... sebe osuđuješ na život sa sve više lijekova, a ne mora biti tako. Taj Siofor nije baš bezazleni bombon, ima i te kako nuspojava. Nitko ne kaže da moraš sve odjednom preokrenuti, znam ja dobro kolika je promjena prehrana sa IR. Razmisli svaki put koliko se bolje i sitije osjećaš kad se krećeš, i kad jedeš cjelovito, nego kad jedeš brzi šećer, jer si i od njega dijelom još gladnija. Osobno mi je pomoglo reći si da takve stvari jednostavno nisu hrana i onda zamisliti da kad za tim posegnem kao da idem jesti namještaj. To me nekako automatski natjera da si sve sredim unaprijed, u kojoj god količini, za početak, ali gledam da imam protein u svakom obroku, povrća što više, i neki UH:zobene, batat, integralni krekeri.... Pa pomalo, jedem, pijuckam, kažem si da hrana nikud ne ide i slušam vlastiti organizam. Ako mi taj dan treba ručak od 1000 kcal, uzmem ga. Ali ako ne, bogami i ne jedem. Pa smo pomalo došli i do posta od 16 sati. Znam da je hipoglikemija gadna, ali poanta je ista: Kreni s onim s čim se ti osjećaš dobro, ali da je cjelovita hrana. Protein u svakom obroku, povrće, nešto masti i cjeloviti UH koje voliš. 2 litre vode, pa vidjeti par dana kako se osjećaš Garantiram da će se i psiha smiriti, a time i količine. i @belfegora, nisam ja naivna, samo me uvijek neugodno iznenadi kako ljudi svjesno rade kontra sebe, pa i kad je očito zdravlje u pitanju, a Bog me nije prirodno obdario velikim taktom, iako dobro mislim. :)

Moj favorit,pored zobene kase,

Razeni krekeri,na svaki stavim po pola male zlice kikiriki maslaca i na to po jednu veliku zlicu posnog sira!Ponekad to zasladim jace,nekad slabije!Nekad uopce ne!

Ak nemam kikiriki maslac stavim i obicni maslac (tanko namazem)!A sira obilno natrpam!

To mi je vrh vrhova!Ako ti pase nesto od toga,preporucam!

Gym_girl wrote: TheFatBride wrote:  Pa kad dođe ručak od silne gladi umjesto salate odlučim jesti nešto zasitnije i puuuuno kaloricnije. Ja inače obožavam salatu (tipa cezar), ali kad umirem od gladi uvijek razmisljam o nečem konkretnijem jer sam postala opsjednuta tom silnom gladi. Mislim da bi pomoglo da malo korigiraš obrok/obroke do tog ručka  Ili pojedeš premalo ili neuravnoteženo pa započneš tu kaskadu koja samo radi daljnje probleme.....kad se šećer spusti previše, nema toga što bi nas natjeralo da pojedemo salatu

Ovo je odličan savjet :) Pocela sam planirati ručak unaprijed, a doručak uopće ne pa se dovedem do faze gladi.

Ako netko ima prijedloge za doručak, bilo bi odlično. Jako volim jaja, gotovo svo voće i povrće, sir...

Gym_girl wrote: Bride, zašto želiš smršaviti?  Kopaj, piši, dođi do najdubljih razloga i motiva....a onda drži fokus na tome. Ja bih zdravlje stavila na prvo mjesto! Iako niti jedan drugi motiv nije loš, jer radi čega god da smršaviš utjecat će na zdravlje. Prehrana je pomalo neuredna tako da tu ima svašta za korigirati. Cure su već dosta pokrile - kod nas žena se nekako najčešće provlače ti proteini i vlakna. Prvenstveno, ja bih bananu zamijenila nekim drugim voćem :) Reci mi, primjetiš li pojačanu glad nakon tih slatkiša za zaslađivačima? I što te uopće razgladnjuje najviše?

Imam puno razloga :) Prvi je strah od dijabetesa. Meni je jasno da moram vjezbati i korigirati prehranu, ali to je isto kao i s ljudima koji puše. Znaš da ti šteti, pokušavas prestati, ali vrtiš se u krug.

Drugi razlog - imam već godina i planiram djecu. Ne mogu takva gojazna ostati trudna jer ću stvarno imati problema. Od leđa pa nadalje.

Trećo razlog je malo banalan, ali udajem se u 6. mjesecu i ne želim biti nezadovoljna jer si izgledam neprivlačno.

Osjećam se tromo. Nemam sad nekih ogromnih problema da ne postoji odjeća mojeg broja i da me sram skinuti se u kupaći. Meninje problem u tome sto sam navikla imati izmedu 50 i 60 kg i uvijek kad nakupim taj teret na sebi mi smeta. Lrije svega fizički.