Upoznavanje :)

treniranje za polumaraton odlicno ide, poboljsala sam tempo i manje mi je opterecenje na puls, pa  sam sad na blizu 13 km za 1:25 h. Trcim 2x tjedno, jedan put na ovu kilometrazu pazeci da mi je puls do oko 150 (cilj je jos smanjiti, dotad ne micem bas kilometrazu, a tempo povecavam samo kad je bolja tehnika a ne opterecenje). Drugi put je kratki intervalni oko 4 km plus jos malo sporog jogginga. Ostale dane popunjavam treninzima drugih tipova, koji su puno manje intenzivni a meni zanimljivi. Npr idem na trx grupu koja mi jako popravlja tehniku kod cucnja i dosta radi ruke, a nije nimalo zahtjevno za kardiovaskularni sustav. slicno je sa drugim grupnim programom koji se radi sa sipkom i puno ponavljanja (nesto slabije opterecenje), to je total body. Uz to 1 dan su samo ruke u teretani (iznimno lagan trening, skoro rest day) i core negdje ubacim i/ili nalijepim kad bude neki slabiji trening (njega samo odrzavam). Tako da treniram oko 5x tjedno, nekad i 6 ako je jedan dan doslovno neko core istezanje ili nesto jako lagano. Kako se bojim pretreniranosti, dosta pratim i onu neku aplikaciju koja mi prati vrijeme oporavka nakon treninga po pulsu i aktivnosti. 

Sto se hrane tice, dosta sam pojacala, sad se barem 2-3 puta tjedno castim kaloricnijim namirnicama tipa zdravi homemade hamburgeri sa keto pecivima od orasastih sa sirom i slicno. Jos ubacim po turu proteinske palacinke svako par dana na svoj standardni meni, pojacala sam UH (povecavajuci kolicinu) na te dane kad trcim i cesce posezem po saku orasastih i kockice tamne cokolade. Pisala sam vec da povremeno ubacim i cokoladicu ''prave'' jer je ovo najoptimalniji tren za izborit se sa vlastitom psihom. 

Eh, kad smo kod psihe, tu se dalje trudim napredovati. Neke stvari sam zaista napredovala, npr neki dan sam uzela pralinu od kolegice kad je ponudila, pojela ko nista, uzivala i otisla dalje iako to nije bilo u mom planu i programu. Sitnica, ali signalizira da se stvari mijenjaju. Bila sam neplanirano kod kuce, kod mame (iako samo jedno popodne) i bila sam koncentrirana na razlog zasto sam otisla a ne hoce li tko sto misliti o tom sto, koliko i kako jedem. Nije me nimalo unazadilo i optimisticnija sam za sve buduce posjete. Da sad imam priliku opet otici kuci na par dana, rado bih i sa puno manje stresa nego inace. Sad radim na podizanju vlastitog samopouzdanja i na poboljsanju komunikacije s ljudima. Koncentriram se na situacije koje mi izazivaju stres i frustracije, npr (besmislene) partnerske svadje, komunikacija sa sefom i slicno. Jer sve to sto ne uspijem rjesiti - ispoljavam na hranu. Sad smo maknuli efekt hrane i ogolili stvarne probleme. Treba iskoristiti volju da se poboljsati sve sto se da u smislu situacija koje nas bespotrebno opterecuju, to je nesto sto svi imamo na lageru :)

  

Imam ja pred sobom enormne kolicine daljnjeg rada na sebi. Tipkat cu i o tome, koji su sljedeci koraci i unutarnja previranja i borbe. Ali sad cu stati na - ponos 

S treninzima sam relativno redovita, iako nekako sam svasta slagala zadnje vrijeme pa nemam onaj osjecaj rutine i sigurnosti. Mislim da je vise do osjecaja nego da je nesto posebno utemeljen. U svakom slucaju, trcanje napreduje, a ruke cini mi se da malo stagniraju. No pojacat cu to sljedeci tjedan (ovaj tjedan sam imala pauzu u gymu i to zamijenila to drugim treninzima). Kilaza stoji, stalno klacka to 1 kg oko donje granice, pa si cesto uvrstavam i kalorijski bogate obroke. U 99% slucajeva su neka modificirana, kalorijski bogata ali zdravija verzija fast food-a. Npr. imam cravinge za crvenim mesom pa to cesto bude cheeseburger radjen od mesa mljevenog doma u pecivu od zobenih i orasastih, ili zamjena za lazanje , pizze ("tijesto" od cvjetace, junetina, svjezi sir, mozarella light itd), zatim sam pojacala dozu lososa i maslaca od orasastih plodova i (nazalost) protein barova. Ne znam sto mi je s tim zadnjim, jednostavno mi se ne da sve pripremati pa onda posezem za njima.

U planu imam 1-2 izlaska, to ponekad bude kamen spoticanja (cak ne kad pijem vani koliko sutra kad sam mamurna i nesklona donositi dobre odluke), ali se ne brinem, imam fore cak i za to. Primjetila sam da kad imam upisano neko clanstvo u teretani i ciljeve za trcanje, poprilicno sam sigurna da se nece rastegnuti :) tad se nekako lakse upali onaj kliker za 'ajd resetiraj se i mrdni dupe' :D 

Na kraju, nesto rjedje stizem meditirati i posvetiti se ''istrazivanjima sebe'', no i dalje se trudim raditi na tim aspektima. Primjecujem da mi zaista nekad dobro dodje, osjecam kako mi snizava kortizol i onaj grc u zeludcu. I generalno, rezultira pozitivnim promjenama u smislu da sam doma manje svadljiva i opcenito da se manje svadjamo. Uz to ce ostati i dalje posao kao bitna stavka neceg sto trebam rjesiti sama sa sobom, no zasad pustam da stvari idu takve kakve jesu sa sto manje doticaja s njima. Dok se ne ohrabvrim uhvatiti u kostac i s tim, zasad je obitelj prioritet.

I, ne - nije ga svakako rjesenje mjenjati. Ako i da, onda ne iz ovih razloga koji mi sad smetaju. Sam posao ja zaista volim iako sam u demotiviranoj fazi. Iskljucivo trebam mijenjati svoj stav prema ljudima i medjuljudskim odnosima tu na poslu. A tako nesto bi se dogodilo na bilo kojem radnom mjestu. 

Sto se tice recepta, budem uskoro to dokumentirala, jer me dosta ekipe pitalo. Pa cu objaviti i linkati tu.. Stvar je sto sad ja to sve odokativno, pa ni ne znam bas prenijeti al sam vec obecala :) Ovako to izgleda: https://www.instagram.com/p/Bpw3Sy6HqE_/ 

Bas sam se poslje razmisljala kako sam ovo tu tebi napisala o ''stvarima na tanjuru'' - i dosla do zakljucka da zapravo sam podsvjesno se jako dobro izrazila jer je upravo u tome svemu problem koji se onda izrazava preko hrane i tanjura. I kako sam tek otkrila probleme koje me stvarno muce, otkrila koliko sam 'skrenula' sa svog puta kojeg zelim, osvijestila sto ustvari ne stima. Ako vec sad vidim pozitivan napredak, majko mila, sta me lijepog tek ceka!

BTW, da se pohvalim, kilaza i dalje stagnira, sto je OK a izdrzljivost raste. Nedavno sam prvi put uspjela otrcati 15 km. Nije bilo brzo, ali - je bilo. Jos prije pola godine mi je 5 km zvucalo puno. Eto, za one koje zanima - ima i objektivnih i realnih fitness pokazatelja napretka :)

Ni nemoj se odreći trčanja, ako sve lijepo posložiš neće ti štetiti masi, može samo pomoći i psihi i tijelu 

Pripazi sa 500 kcal, ja bih išla na manje, možda i u pol pa pratila situaciju. Možda nebi bilo loše ni izračunati par dana kako trenutno jedeš pa da vidiš realno di si. Ja bih na tvom mjestu digla max 250 kcal, pretežito iz UH, pa pustila tjedan-dva i onda korigirala ako treba. Tako će lakše i cheat sjesti 

Koliki si max kg odredila da biš htjela dobiti?