Upoznavanje :)

Evo ljudi moji, prosao godisnji  a ja prezivjela. Zasad, kako stvari stoje, bez vece stete. Posto sam nadugo i nasiroko pricala o odnosu s mamom, kojeg mislim da treba mijenjati, posvetit cu pokoji komentar jos tome.

Ja svoju mamu volim i mislim da je ona u mnogo stvari super. Ali nekad jednostavno, kao i sve mame, ne zna bolje. Jer vise ne poznaje mene dovoljno dobro pa ni ne zna kako mi pristupiti. To je misao kojom sam se vodila cijelo vrijeme doma. Pristupila sam tvrdo sa stavom, bez kompromisa u smislu jela. Ali pokusavala sam to napraviti cim blaze (nije bas uvijek uspjevalo, al je bolje nego je bilo). Dala sam joj bunt recepata koje bih htjela isprobati, instruirala je za kako meni napraviti rucak, neke ''njihove'' stvari  blago modificirala da odgovaraju meni (npr tjesteninu zamijenila konjac tjesteninom i sl, a jela isti umak) i svakom joj prigodom pokusavala cim mirnijim stavom i pricom oko ostalih stvari pokazati - da uvidi da sam JA zadovoljna ovako. Da mi nista ne nedostaje. E sad, to dok ona uvidi u potpunosti ce trebati jos puno vremena. Ali je efekt puno bolji nego je bio dosad.

Prvi kamen spoticanja bio je cim sam dosla, doduse, gdje je ''zbog mene'' napravila kolac koji je zdrav po njenim kriterijima. TO znaci da su rafinirani mueslli u tijestu, a u kremi je jedna zlica secera manje nego inace. E sad, ne bi meni nista bilo od njega (uz cinjenicu da mi nije nista finiji od mojih, dapace). Ali to je bio treb gdje je trebalo se izboriti. I reko - ne mama. Nisi ga napravila za mene, jer da jesi bi me pitala sta sam ja htjela. Donijela sam ti 30 recepata i ovo nije nijedan od njih. Hvala, ali necu a ti od srca uzivaj i lijepo ga pojedite. Ja cu svoj proteinski sladoled koji mi je drazi.

Nakon toga me trazila da joj modificiram neki njen recept za tortu od palacinka. OK, dalo bi se. AL reko - hellou, pa to su palacinke od bijelog brasna, mlijeka, pecene na maslacu, a krema je tuceni slatki rafinirani slag. Moze li nesto s blizom polaznom tockom?

Tek iz treceg pokusaja je zaista se potrudila i napravila mi kolac po jednom od recepata koje sam donijela. I bio je super. I cijelog sam ga (u par dana) pojela, uz puno pohvala kuharici.

Uz to, napravila sam i njoj sladoled da proba.Na kraju, trebat ce jos neko vrijeme da se ona navikne. Ali zaista vjerujem sto se hrane tice da je ovo pravi pristup. Da se manje svadjamo i medjusobno si poboljsavamo zivote a ne da budemo jedna drugoj izvor frustracija.

Posto hrana nije nista bez ostatka, samo cu napomenuti da sam i pokusavala cim vise pricati s njima. Trenirala sam malo kod kuce (unatoc blagim cudjenjima sviju ahahahaha, al to me manje dira). Sve sam si dane organizirala po vlastitom gustu pa sam dosta i plivala i opustala se. Posjetila frendove/frendice.

Kad sam se vratila sam okrecila stan i sve dovela u red, sad idem na poslovni put. A za dva tjedna sluzbeno otvaram sezonu 2018/2019 gdje si moram opet odrediti sto je sljedeci korak kojeg zelim ostvariti ove godine :) Sad mi je kilaza skoro pa normalna, tako da ce biti vjerojatno rad na raznoraznim izvedbama i misicnoj masi :) I - prije svega - daljnjem jacanju psihe!

E sad, je da nitko ne odgovara, al amo opet o napretku. Bilo je par skakljivih situacija koje spominjem samo da ih analiziram(o) i osvijestim(o). Prije bi me zaista mozda i poljuljale, sad nece i nisu, ali ih koristim da analiziram u cemu je kvaka i kako da to postane i trajno stanje.

Prvo - kava s best frendicom. Ne mogu vjerovat da ovo pisem. U jednom trenu mi je kliknulo koliko su nam ocigledno zivoti i trenutni filmovi i razmisljanja razliciti. Pricam ja njoj o novom indukcijskom stednjaku koji sam se stvarno potrudila kupiti za kuhanje i pripremu obroka. Pbjasnjavam koliko ce mi to ustedjeti vremena, ona me gleda kao da sam s Marsa pala. Pricam kako doma naravno da mami NE govorim o svojim hormonalnim problemima jer nikad nismo ni imale takav odnos i ja se ne osjecam ugodno. Mama samo pokusava ''naci rjesenje'' u smislu kako ona vidi moju prehranu i treninge (koji nisu izvor problema) i nicim mi ne pomaze, dapace. Frendica me gleda kao da sam s Marsa pala. Kao najblizoj familiji moras rec zdravstvene stvari. Rekoh - meni je muz najbliza familija i samo njega se tice moj reproduktivni sustav. Sad ja nju gledam ko da je s Marsa pala jer nije ni povezala da za takve stvari meni vec godinama nije mama najbliza osoba (ona je single i nije zapravo ni bila u dugoj ozbiljnoj vezi na ovakav nacin). Na kraju mi kaze kako sam uzasno smrsavila i jel se treba zabrinit. Na sta ja skocim naravno u obrambeni stav, pa se cudi sto se branim. Pa reko - zeno vidjala si me prije pola godine i mrsaviju pa ti je bilo ok, samo sam se ispuhala nakon onih groznih pilula i super sam si (ako koga zanima, nisam premrsava - imam ciljanih 66 kg i super sam si). 

E sad to sve nerazumijevanje u kompletu izmedju nas dvije bi me prije duboko potreslo. Ovako me malo zaljuljalo (ipak mi je to jedna od blizih osoba s kojom trenutno ne dijelim bas interese ali me voli i zeli mi najbolje). Dosla sam doma i mislim se - a sta da sad napravim da najbrze osvjestim sebi da nema razloga da se osjecam lose i kao da sam nesto skrivila.

I tako, dogovorim jos jednu kavu s jednom drugom curom, doma se lijepo podruzim s muzem, malo meditiram da si osvjestim kako se JA ZAISTA osjecam (sto je eventualno umorno, ali zapravo dobro i zadovoljno). I gotovo, krenem dalje.

Uz to, nedjelja je dan za cascenje. Tako da sam si jucer ispekla malo konkretnije komade tipa svinjetina u nekim zdravim masnim lepinjama, pa sam jela neki kavijar sto smo jos davno dobili na toastiranom rizinom kruhu s kaloricnim umacima, toast, s namazom od kikirikija, tamnu cokoladu i slicno. I na kraju me kopka moja Milka s kikirikijem, koja je uvijek bila kamen spoticanja jer mozak odvali na taj okus. U ''proslom zivotu'' nakon prvog griza kupim sve sto se da kupiti i pojedem ko da nikad nisam jela prije svo smece koje mi se nadje u videokrugu. Jucer, za razliku od puta dosad  - mislim se - stvarno mi se jede te Milke. Zato kupim ono malo pakiranje, onaj kao stapic - 1 red kolicinski, plus sto mi je ostalo trebalo iz ducana standardno. I pred spavanje pojedem i odem leci. I danas nastavljam gdje sam stala. Bez nazadovanja, bez griznje savjesti, bez krivnje. Mozda malo samo u tragovima, ali neusporedivo s ''prije''. Na kraju krajeva - oduvijek znam da je nemam zasto imati ali bila je tu. E sad se ZAISTA nesto temeljno u meni mijenja. 

Inace, trebala bih malo vise medititrati, slabo stizem. A upravo ovo smatram KLJUCNIM za dugorocne ciljeve. Tj  za zdravi i fit pristup zivotu. Medjutim napredak je neupitan. Uz to, sad mislim da cu u blagi suficit. Ljeto je proslo, zelim vise misicne mase. Sad je pravi tren. Kako vi to u praksi radite? Meni to nekako ne ide prirodno, znam se ubit od hrane, znam ic u deficit, znam ocito i odrzavat, al ovo radim prvi put. Ali sam optimisticna, ne ocekujem probleme, samo se razmisljam naglas cime popuniti najbolje jelovnik da mi sluzi na jos bolji nacin :)

Ja pratim i javim se malo kasnije 

Frendice - da, i ja ih imam za razlicite kategorije. Ali i inace je tako, tocno odredjene cu pitati sto misle kako da se osisam, a one s kojima ne dijelim ukus cu preskociti. Jedino sto povremeno neka zivotna faza promijeni ''kategoriju'' pa treba malo adaptacije. Vjerojatno i rada na odnosu, da se ne izgubi (ako je dovoljno vrijedan). Sigurno cu se jos koji put na ovoj temi vracati na temu blize i dalje okoline / ljudi. To je nesto sto nas, priznali ili ne, oblikuje. Ne u smislu da je njihovo misljenje vaznije od naseg. Ali, s kim smo se okruzili, cime punimo svoje vrijeme, gdje se motiviramo, gdje se demotiviramo, gdje imamo emotivni ispusni ventil, tko nas potice na bolje odluke, tko nas nanervira svaki put i zasto je tako bitan.. sve su to teme o kojima cesto meditiram zadnje vrijeme i trazim odgovore jer mislim da su vazni.

Inace, ekipa, donijela sam novu odluku. Nedostajao mi je, bas, ono - konkretan cilj, dugorocni. I odlucila sam da zelim na proljece zavrsiti polumaraton. Cak poticem i muza da se pridruzi u pripremama jer bi mi to bilo super iz vise razloga nego li je samo fit zivot, jel. Uglavnom isla sam jucer prvi put testirati izdrzljivost. Smanjila sam tempo sa standardnih 10ak km/h kako trcim 5K na 8.5-9 km/h (sto je isto borba same mene sa mnom ahahaha kako se tempirati a znam da skoro hodat brze mogu). Ideja je bila ako mogu preko 10 km, isplati mi se sad poceti pa za pola godine da to laganim tempom uz ostale treninge ima glavu i rep. I eto - uspjela sam, za 1:20 min sam zavrsila 11.50 km i ako bude sve OK planiram nastaviti trcati 2x tjedno do Bozica. Podic malo tempo i ici do 13 ili 15 km. A uz to radit snagu. Iza Bozica intenzivirati trcanje. Eto, rekla sam da cu si smislit akcijski plan pa recimo da sam si ga smislila Zasto Bozic? Zato jer sam dotad platila teretanu/grupna vjezbanja, a uklapa se sad u sve ostalo... Sad to samo lagano da napreduje a vise radim na pojacavanju prehrane i vjezbama snage, a onda udri ga druze  Mislim da cu u narednom razdoblju itekako morati - jesti 

I ja mislim da ce mi skroba najvise nedostajati, a kako ga opcenito nekako najvise zaobilazim (a bez neke utemeljenosti), mislim da trebam malo to pojacati, ali  i opcenito kalorijski unos sa sva 3 zastupljena. Pratit cu sad po kilazi jer sam promijenila rutinu pa i potrebe (ne samo trcanjem vec opcenito drugacijim treninzima). Ne bih nikako da se smanjuje ali ni nagli porast (ne brojim vodu). Dugorocno jos misica, moze onda i plus na vagi, do 2-3 kg.

Al sve je to lakse izvest u teoriji, sad cete tek cuti moje litanije kad bude to trebalo primijeniti u praksi