Upoznavanje :) |
Post Reply 
|
Page <1 45678 10> |
| Author | |
Gym_girl 
Fit moderator 
Joined: 29 Lipanj 2009 Location: RI Status: Offline Points: 9271 |
 Post Options
 Thanks(0)
 Quote Reply
 Posted: 09 Kolovoz 2018 at 09:19 |
|
belfegora, ne kažem da je tako ali samo malo razmisli - da li ti zbilja makneš fokus s hrane?  Da li ITKO od nas miče fokus s hrane  Jer ja ponekad brijem da, govoreći kako me nitko ne razumije i podržava i tako već godinama, konstantno kreiram i kreiram takvu priču. Jer očekujem da će tako biti, kod ljudi općenito, a pogotovo kod onih koji su već to svoje ponašanje opravdali kroz sve te godine tupeći svoje.I tu se opet vraćamo na ono JA na koje si posve opravdano svalila pola krivice  Da, bilo bi divno kada bi se svi ponašali tako kako mi hoćemo Ali da je tako, kako bi skužili na čemu treba raditi, kako bi vidjeli di još "štekamo", kako bi se razvijali dalje...Ja počinjem nekako sve više cijeniti takve situacije jer mi se tada upali lampica. Ok, ovo te cimnulo sad - zašto? Kakve još misli oko toga rojiš, kakva očekivanja, što je to u tebi da možda priziva ovako nešto... Lakše je teret prevaliti na druge i čekati da se oni promijene. Ali teško će se promijeniti ako mi svojom promjenom ne izazovemo promjenu u njima. Pa ćemo onda reći "eh, najbolje tako, svi će ostali ostajati takvi, a JA moram radit i mantrat ko konj da bude bolje". Da, želiš li to, da....i nek to sve postane igra, a ne mukotrpan rad... Cure, zvučat će možda glupo ali tko shvaća shvatit će, ako ne sad, onda kad mu to sjedne - zahvalnost je čudo. Pokušajte se pomicati sve više od tih starih obrazaca razmišljanja, očekivanja, strahova, nesigurnosti, potrebe da vas svih shvate....prema konstantnom stanju zahvalnosti na svemu dobrom što imate, jeste, što shvaćate, što volite i cijenite u tim ljudima...jer kad se fokusirate na ono što ne valja, općenito i na ono što ne valja na ljudima oko vas - to će stalno rasti, a vi ćete se vrtiti u krug. Hvala na ovome i onome, i zašto volim ovo i ono, ili ovog i onog...praksa je to koja zahtijeva puno fokusa, vremena, rada...al brate mili, uvjerih se i sama puno puta, čuda radi. I opet kad poklekneš (što se i meni desilo sad neki dan sa mojom raspravom nakon dugo vremena) OPET kreneš s tim i sve se nekako smiri... belfegora, kažeš da prakticiraš meditacije i te stvari, onda ćeš skužiti o čemu pričam I da, razumijem što pišeš i totalno se mogu uvuči u tvoje cipele i totalno vidim koliko si napredovala. Zbilja. A ti neki ostaci ostataka će jenjavati sve više....samo se trudi (da, TI se trudi i vidi što će biti u dogledno vrijeme) da nahajcaš te dobre emocije zahvalnosti prema mami, prema svemu onom što ti je pružila i svemu onom dobrom....prije će se smekšati tako, nego frustracijom koja se širi iz tebe... Justanyone, easy, ista stvar - to "neće meni nitko određivati" samo priziva još više takvih  Sounds crazy, ali da se nisam kroz sve ove godine na masi toga što pišem ovdje uvjerila na svojoj koži, ne bih ni tipkala sad o tome. Ne volim se hvatati za teoriju bez iskustva... Vrijedi se poigrati... Edited by Gym_girl - 09 Kolovoz 2018 at 09:20 |
|
|
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."
Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
|
 |
|
|
Justanyone
Mixa shakeove 
Joined: 30 Studeni 2016 Status: Offline Points: 540 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 09 Kolovoz 2018 at 09:49 |
|
Gymka, kužim ja što ti hoćeš reći, jedino što ću se opet vratiti na ono: NISMO UVIJEK U TOM STANJU UMA. Meni osobno, za zdravu komunikaciju sa svojom majkom o hrani treba duševni mir(rijetka stvar u zadnje vrijeme, but I'm gettin' there.), i duboko uvjerenje da je ono što ja radim ispravno, + još da me ništa drugo taj dan nije zajebalo. (Pardon my French). Jer je njima(a tu donekle ubrajam i Belfegorine), ono "Mama, je li tebi uopće bitno kako se ja osjećam", ili sebična glupost, ili "Naravno da jest, ali trebaš se dobro osjećati s mojim rješenjem, a ne sa svojim, jer sam ja tako sigurnija, i ne diraš u moje temelje, a tvoje tko jebe." A osjećamo li nas dvije i mrvicu nesigurnosti(kojoj su opet i oni godinama doprinosili, ali to opet tko jebe), ovo mirno rješenje ili pada u vodu, or takes an enormous mental and emotional toll. Ali dobro... dosta vas ne zna niti 80% moje priče i odnosa sa mojima,tako da prema onom što znate, 80% i imaš pravo. Samo se ja uvijek sjetim onih 20% kad te totalno sjebu, jer se meni, recimo, to dogodi svaki put kad odem kući
 . Kod mojih doslovno, i to sam shvatila iz brojnih razgovora s njima, bilo mirnih or otherwise, nije bitna osoba, nego prije svega red i tradicija. Ako se čovjek u to uklopi, ok, ako ne, screw them.
|
|
|
|
|
Gym_girl
Fit moderator
Joined: 29 Lipanj 2009 Location: RI Status: Offline Points: 9271 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 09 Kolovoz 2018 at 10:16 |
|
Nismo uvijek, ali možemo se truditi biti u većini vremena pa ćemo malo pomalo doći i do uvijek, možda :) ali ako ne probamo nećemo ni znat. Meni je to sve jasno što pišeš. I sama sam tako funkcionirala nekad, i funkcioniram još uvijek kod nekih stvari. Ali sam i, s druge strane, dosta puta uspjela preokrenuti neku situaciju - i to izvan svake logike da bi to tako moglo biti s obzirom na činjenice - samo svojim ustrajanjem, mislima, očekivanjima....bez diranja drugih. Eto, zato pišem....svatko ima neke teške situacije, u različitim područjima života. I ja ću pisati 100 puta ako treba, jer tako razmišljam i uvjerila sam se puno puta, a na drugima je da sami odrede koliko im to odgovara - treba krenut od sebe, ma koliko god situacija bila komplicirana i koliko god logično i opravdano bilo lopticu bacit na drugu stranu. I da, ne ide ni meni uvijek. Ali mi ide puno bolje nego prije... |
|
|
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."
Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
|
|
|
|
Gym_girl
Fit moderator
Joined: 29 Lipanj 2009 Location: RI Status: Offline Points: 9271 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 09 Kolovoz 2018 at 10:22 |
|
Sad ovo nekome možda ispada kao natjeravanje tko je u pravu Ali nije, daleko je od toga, svi su u pravu jer se nekako uvijek potvrdi ono što tvrdimo :)Ne želim da ispadne da nešto namečem i da uporno guram svoje kao da ne shvaćam vas i vaše situacije...jer ih skroz shvaćam... samo nudim neki malo drukčiji pogled. Možda nekome upali :) |
|
|
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."
Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
|
|
|
|
Justanyone
Mixa shakeove
Joined: 30 Studeni 2016 Status: Offline Points: 540 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 09 Kolovoz 2018 at 11:46 |
|
Ma ne, Martina... sve ok. Ja sam dovoljno svjesna bijesa kojeg nosim u sebi da ništa od ovoga ne shvatim osobno. Možda neće imati smisla onome tko ne zna cijelu moju priču, ali ja želim(ili sam željela) da mi netko plati, i to znam. I realno, neću biti zadovoljna dok to ne dobijem na neki način. Mogu ja kretati, i krećem od sebe, jako puno, i učim komunicirati, ali to ne mijenja činjenicu da ljudi koje smatram odgovornim za neke stvari, za to neće platiti tako što ću se ja baviti sobom, a meni sa i bez afirmacije opet nije lakše, jer opet u mnogim situacijama, zbog gore napisanog, nemam osjećaj kontrole nad svojim životom, nego baš suprotno, da uvijek netko drugi i njihove potrebe dolaze prije.
|
|
|
|
|
belfegora
Viden/a u gymu 
Joined: 09 Veljaca 2017 Location: Zagreb Status: Offline Points: 186 |
Post Options
Thanks(1)
Quote Reply
Posted: 09 Kolovoz 2018 at 12:11 |
|
Ej cure! Bas mi je drago vidjeti ovoliko misli tu!
Ne stignem danas bas jako puno doprinositi, ali evo samo ponesto: @Gymka - shvacam poantu i da mislim da mi sugeriras da idem u smjeru u kojem ja i pokusavam ici. Npr, za prebaciti fokus s hrane: ma ja sam tek na pola puta, ali bas to i pokusavam. JA promijeniti glavu. Izbaciti u glavi, pokusati je opet normalno dozivljavati kao ili gorivo ili izvor zadvoljstva. Ne izbaciti fokus s nje, mozda.. razviti bolji odnos, normalniji. No, treba mi non-salantniji stav. Meni treba, tj ja ga trebam razviti. Nisam jos potpuno i u medjuvremenu ne pomaze kad se prica samo i iskljucivo o hrani. OK treba i to dogovoriti, ali ne samo i jedino to. AKo se da postici, super. Ako ne nac cu ja i s tim rjesenje al bilo bi bolje kompromisno to napravit uz podrsku ljudi koji me vole. Medjutim ovo dalje je bas ono sto sad radim, zasto medjitiram. Meditacija zahvalnosti mi je najcesca. I puno mi pomaze. Od odnosa s muzem do mame. Vidim da sam mirnija, sretnija. Ljudi oko mene su umirali i polako i ja osvjestavam da je itekako ograniceno vrijeme koje imamo, posebno s njima koje tako rijetko vidim. A svoju mamu volim i nikako mi nije je cilj povrijediti vec raditi na nasem odnosu. Na kraju krajeva, i meni je zivot ogranicen. Ne zelim ga provesti u frustraciji. A to znam da sami sebi namecemo, to nije nicije tudje - ni od sefa ni od mame ni od nikog. Ja sam se svoje nakanila rjesavati, izbacivati ovo sve od ispod tepiha. Ove cijele moje ovdje prepiske i jesu dio iskopavanja ostataka od ispod tepiha, da se rjese i odbace, rjese, prihvate, kako koji.... Ne ocekujem ja da ce mama ikad se skroz promijeniti, niti treba. Nek malo u znak dobre volje odstupi u smislu da shvati kako napraviti ono sto svejedno zeli (mene nekako pocastit kad dodjem doma jer me tako rijetko vidi za razliku od sestre). A kako s hranom ne pali,ali sigurna sam da ima i drugih nacina. A uz to mozemo mi i o hrani, nije to zabranjena tema. Samo ne mozemo tako sortirat cijeli dan- svaki dan. Ja necu svakako, a voljela bih da ona shvati zasto tj da to nije osobno ni usmjereno na nju. Mislim da je kod @Justanyone teze nego je meni, bas zato jer je kontinuirana komunikacija. Meni je ovo 2x godisenje (iako kad rjesimo bit ce i cesce nadam se). Lako je izabrat termin kad mi se da duboko disat i onda se podruzit. te otic kad prekipi. Uostalom, obje smo vec isprobale sve razine tona glasa u svojim objasnjenjima  Na kraju, bas me briga kako ova nasa prpiska izgleda nekom sa strane - moja je tema i ja je smatram korisnom a to je najbitnije. Mislim da upravo i sluzi svrsi - da uklopi nasa misljenja, ideje, ali i EMOCIJE. Jer to sve oblikuje nas pristup, svemu. A posljedicno vrlo oblikuje situacije koje nas vode i nasem fitness cilju - zdravom i ispunjenom zivotu (s dovoljno misicne mase LOL  ) |
|
|
|
|
belfegora
Viden/a u gymu
Joined: 09 Veljaca 2017 Location: Zagreb Status: Offline Points: 186 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 13 Kolovoz 2018 at 11:03 |
|
Samo kratki update vezan za mamu: zvala je jucer da se ''pohvali'' kako ce cijelo vrijeme dok smo doma bit na GO. Sto je ironija i pol, jer kako sam vec pisala jedino sto me i spasi je kad je na poslu pa bar dio vremena imam neku separaciju gdje me ne gusi. U ovoj varijanti je cijeli njen fokus na nama - na zajednickom druzenju i vjecnoj tematici sta i kad ce nam pripremat za jelo. Isla bi s nama od ujutro dorucka, kave, na more se kupat NAKON sto porucamo sto je skuhala (nikako ne krenut prije), pa da se vratimo na kavu i kolace na kojima bi se dogovorili sta cemo za veceru. Vec se veselim - ne. Nedavno sam joj objasnjavala da nikako NE uzima godisnji i da mi imamo svoj film te ce nas ionako vidjet samo ujutro. Posto me ocigledno poslusala, morat cu sad smislit kako da i ostvarim ovo sve sto sam joj najavila.
Morat cu porazmislit kako trajno pristupit ovom, jer joj dopustam da mi prevelik presing radi, a ona vrti vjecno isti film.. Ovaj put moram podvuc crtu jer mi ne pada na pamet ugrozit sve sto sam u svojoj glavi napredovala. Moram ja sebi neke kockice preslozit u glavi. |
|
|
|
|
Gym_girl
Fit moderator
Joined: 29 Lipanj 2009 Location: RI Status: Offline Points: 9271 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 14 Kolovoz 2018 at 10:08 |
|
Ili kompletno zauzmi svoj stav i odradi onako kako ti želiš ili nađi neku sredinu (npr. par dana s njom, par bez). U svakom slučaju, nedaj se cijela predati njoj i njenim zamislima o tome kako bi tvoj odmor trebao izgledati jer ti to ne služi na dobro, a time ćeš joj samo dati dopuštenje da to radi i dalje. |
|
|
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."
Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
|
|
|
|
belfegora
Viden/a u gymu
Joined: 09 Veljaca 2017 Location: Zagreb Status: Offline Points: 186 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 14 Kolovoz 2018 at 10:32 |
|
Htjela sam prespavati i porazmisliti malo i dosla sam do sljedecih zakljucaka:
1. Najvazniji je dio koliko i zasto ja njoj uopce dopustam. Jel dio mene i dalje nesiguran i samo trazi izgovor i ispriku da se vrati na staro (@justanyone - tnx)? Ocigledno. Jer inace me nista njeno ne bi moglo poljuljati. Tako da trebam ovih par dana osnaziti svoju samosvijest. Pohvaliti sama sebi i prisjetiti se koliko sam napredovala i gdje me to dovelo. Ovo je MOJ problem, ne njen. Trebam imat escape plan za trenutke ako se i poljuljam. Nosim utege doma i aparat za sladoled. Oni me podsjecaju i postali su maskota ovog sto sam JA. I ponavljat si i dalje, meditirati: ja sam odrasla zdrava i odgovorna osoba cija misljenja o sebi su najvaznija. Ostalo je sve projekcija. 2. Toliko se opterecujem tim pustim tudjim ocekivanjima i kako ih izbjeci da sam zaboravila sta ja uopce zelim? Da nema nikog i da se samo mene pita - kako bi uopce izgledao moj idealan odmor? TO trebam staviti na papir kao cilj. I onda prvo vidjeti sta je s kim kompatibilno, sto se zapravo poklapa a sto ne. Zelim npr popit koju pivicu sa starom ekipom. Negdje izaci jednu vecer plesat (i da - nacvrcana, ne sjecam se kad sam zadnji put). Zelim otic kod svoje bake na rucak i izgrliti je, sto god da je skuhala! Zelim nekud svrljat s muzem i ici se kupati i suncati. Zelim popiti kavu doma sa svojim roditeljima. Zelim citati knjigu. Zelim nastaviti vjezbati s tezinama, taman sam nasla gdje mi je biceps a kad ga vidim sam sretna hahaha. Sve sto zelim staviti na papir kao SVOJ plan odmora. 3. Vjezbat reci NE. Necu to. Hoces kuhat? Evo ti bunt recepata pa kuhaj sto te veseli od njih. Ako neces ja cu. ISto sto sam i dosad govorila ali snaznije. Neces? Necu ni ja to jesti. Ne cini me sretnom. Necu kolac. Necu kolac. Necu kolac. Ne jer ga ne smijem. Nego jer me zaboli patka i necu. 4. Kako bi ipak i njoj bilo lakse, trebala bih pronaci nacine kako da mi poboljsamo odnos. Ti recepti mogu pomoci, no treba nam poveznica koja nam je objema zajednicka i nijednu ne frustrira. Npr osim sto smo obje control freakovi, sto i izaziva ovu situaciju, obje smo kreativne. Trebam smisliti nesto da joj predlozim da radimo skupa. Npr da izradimo grebalicu za macku. Ili nesto tog tipa, da se ona osjeca korisno i ukljuceno u moj zivot jer stvarno mislim da je to ono sto ona zeli. 5. Mislim da bi neki cilj po povratku s godisnjeg bio dobar kompas da se ne izgubim s puta. Ali nisam jos smislila sto bi to moglo biti jer mora bit dovoljno dobro da me motivira. BTW eto sto malo meditacije covjeku radi.
Edited by belfegora - 14 Kolovoz 2018 at 10:34 |
|
|
|
|
Justanyone
Mixa shakeove
Joined: 30 Studeni 2016 Status: Offline Points: 540 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 14 Kolovoz 2018 at 11:18 |
|
Ma evo ga, to je to: Necu kolac. Ne jer ga ne smijem. Nego jer me zaboli patka i necu. . Hrana je gorivo, ne sredstvo nagrade ili kažnjavanja. A sjetih se i za mamu još: Uključi je u aktivnosti, ali one koje ti želiš i kad ti želiš. Ako joj to smeta, opravdano (i nadasve racionalno, cool as a cucumber) možeš reći: Pokušala sam, zašto me odbijaš? Očito nije problem u meni.(I tu nek' te muž podrži).
|
|
|
|
|
Erich
Cita FAQ 
Joined: 30 Travanj 2018 Status: Offline Points: 33 |
Post Options
Thanks(1)
Quote Reply
Posted: 14 Kolovoz 2018 at 12:33 |
|
Uf uf uf....čitam vaše postove i sjećam se svoje bake koja je bila poput vaših roditelja. Da bi čovjek bio sretan mora biti sit, odmoran i naspavan. Što više jede to je sretniji, što više spava to je sretniji, što manje radi to je sretniji..."Sinek, a zakaj se toliko umaraš i toliko bežiš (trčiš)? Zašto se tako zadihaš i oznojiš? Razmislite curke o navikama i "pravilima sretnog života" koja su naslijeđena i naučena od roditelja. Da se razumijemo, ne opravdavam ih...samo malo razumijevanja za njih...vole vas. A za svoj život sa i pored roditelja se morate izboriti.
Ja sam roditelj (i deda) i kod mene je suprotno. S viškom kila nitko od nas nema problema ali se meni i supruzi (pogotovo) mlađa kćer postavlja kao roditelj. "Kakve ja to roditelje imam? Zašto mama ne peče kolače? Zar ne možemo kao i sve ostale obitelji? Za koga vi to trenirate...nećete godine zaustaviti...sigurno mama ima ljubavnika a tata ljubavnicu. Kakva je to kemija po stanu....". Skuhala ručak i stalno nas tjerala da jedemo. Ona se pak ne može pomiriti da ima malo "nekonvencijalne" roditelje. Mislim da bi uživala s roditeljima poput vaših. |
|
|
|
|
Gym_girl
Fit moderator
Joined: 29 Lipanj 2009 Location: RI Status: Offline Points: 9271 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 15 Kolovoz 2018 at 18:22 |
|
Zanimljiva druga perspektiva Erich, tako to i je često - nešto s čim se mi borimo nekome drugome fali U svakom slučaju, ono što je zajedničko ovim situacijama je neko generalno nerazumijevanje i neuvažavanje potreba druge strane, iz razno raznih razloga. S jedne strane mogu to razumijeti, ne samo radi ljubavi naših najbližih koja je neupitna i koju svi tu razumijemo, nego i iz njihovih nesposobnosti da budu samodostatni, pa da time umanje ili čak totalno odbace pokušaje kontrole drugih da bi se osjećali dobro. Kad mi sami sebi znamo ispuniti potrebe, ne trebaju nam drugi toliko služiti. Pa tako mene zanima koja je tu zapravo temeljna potreba belfegorine mame Ljubav i briga su očigledno tu, one i potiču takvo ponašanje, ali što je tu još prisutno što stvara takvu, na neki način ovisnost o tebi belfegora? Ne znam kako drukčije opisati tu potrebu da ti budeš tu uz nju po cijele dane, jedeš što ona skuha i jede, da bude dio svega što radiš.....sve se to dešava kad smo na neki način toliko vezani uz neku osobu da ju želimo uz sebe stalno. Lijepo je i to osjetiti ali se opet moći odvojiti i raditi ono što nas čini sretnim, a što ne ovisi o toj drugoj osobi. Inače smo u gabuli, kad naša očekivanja ostanu nezadovoljena, a voljena osoba nas na neki način odbaci.Nesigurnost, samoća, osjećaj manje vrijednosti kad nema nekoga oko nas, strah da ne ostanemo sami, potreba da nekog usrećimo da bi mi bili sretni (jer je onaj krajnji temelj svega što radimo uvijek da se mi osjećamo dobro, let's face it)....itd....sve to vodi do ovisnosti, pretjerane vezanosti. I ako na sve to krenemo napadom - osoba postaje još više od svega toga....i krug je sve veći i veći. Zato i kažem, komunikacija...ali do dubina. Ne površinski, ne ono "Ja želim to i to, kako to ne shvačaš". Ne, to često stvori još veći otpor. Nešto radi blokadu, emocije su zeznuta stvar. Rekla bih da joj užasno fališ pa želi svaki trenutak provesti s tobom, ali nije tako, kažeš da je to radila i prije nego si otišla.... Treba nekako doći do pravog razloga zašto to radi, sigurna sam da nije loša osoba. Na kraju krajeva, mama je, jedna je i sigurno ti je dala masu toga pozitivnog u životu. Da, cilj je pronaći mir u sebi neovisno o drugima, ali treba i probati shvatiti tuđe postupke. Tako olakšamo život svima.... Za mene hrana nije gorivo, nikad ju nisam ni shvaćala tako, ni nakon 100 takvih pročitanih izjava, quotova i ostalih fitness mantri. Ako sam to negdje nekad i napisala, vjerojatno je to bio samo jedan trenutak u kojem me sve to ošamutilo na kratko Za mene je hrana bitan dio našeg življenja, jedan od užitaka u životu. Misleći da si samo tankam gorivo dok jedem umanjujem si jedan gušt, i kad jedem sama, a pogotovo kad jedem s drugima. Ja to nekako drukčije doživljavam. Tako i mnogi drugi gledaju na to, oni koji nas "guše" svojim tentanjem da jedemo "njihovo". I nisu potpuno u krivu. Baš danas kažem svojoj mami " Ajme, zamisli ti koliko sam ja bakinih sarmi i punjenih paprika prekočila u životu jer sam se bojala da ne dobijem gram više". Bake više nema, a ja bi ubila za bar još jednu porciju. Preskočila sam ih 100.Mislim da moramo držat svoj stav ali i biti svjesni šire slike. Kad se sad sjetim svega onoga za što sam mislila da bi mi štetilo formi....smiješno :) Ne kažem o cjelodnevnom prežderavanju, mislim na 1-2 obroka. Da, danas i ja potpuno čvrsto kažem da nešto neću ako mi se ne jede, ali to je druga priča. Jedno je bojati se hrane, a željeti ju, a drugo je imati onaj stav: mogu to pojesti ali mi ne treba. E, tu je sloboda. Belfegora, shvati ovu cijelu situaciju s tvojom mamom kao neki dobar pokazetelj tvog duhovnog napretka :) pa za početak budi zahvalna na tome, uz sve ono na čemu si zahvalna njoj (jer toga sigurno ima puno). To će već promjeniti energiju cijele priče. Kad u nešto ulaziš s negativnim emocijama, očekivanjima lošeg i nervozom - to i dobiješ na kraju. Ja sam uvjerena da ti, samo sa svoje strane, možeš napraviti puno - tako da se i ona počne nekako mijenjati. Nađi što više toga u danu što će te veseliti raditi, što manje misli o svemu tome i ....pokušaj naći taj dublji razlog zašto to radi, ja sam sigurna da ga ima. |
|
|
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."
Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
|
|
|
|
Justanyone
Mixa shakeove
Joined: 30 Studeni 2016 Status: Offline Points: 540 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 16 Kolovoz 2018 at 08:04 |
|
Gymka, baš sam se o ovome i nešto dopisivala s Belfegorom, i po meni je točno i jedno i drugo. U biti i jesmo došle do onoga "Mogu, ali mi ne treba, jer ima hrpa kvalitetnijih varijanti istog jela.) Jest hrana gušt, da, bez daljnjega. I postoji i socijalna komponenta, da. Ali: ako joj se pije piva s društvom, neka popije. I tu nema osjećaja krivice, ako će je psihički rasteretiti, usrećiti.... S druge strane, ako ne želi jesti pečeni krumpir, rižu i tjesteninu bez povrća svaki dan, e bogami ne mora samo zato jer je red, netko će se uvrijediti, i tako dalje. I uza sve to, ne kažem da se treba BOJATI hrane, ali nastojati naći(i naviknuti se na) nutritivno bogatiju varijantu, ako se može, svakako. Već sam u ranijim postovima negdje pisala o kakvim kombinacijama hrane i jelovnicima tu mislim, krcatih šećerima, a s malo povrća i vlakana(netko se, čini mi se žalio da je zdrava hrana i meso u Turskoj, gdje živi, skupo, pa se povela rasprava o jelovniku). Ono što želim reći, i što sam gore mislila, je da u svakom trenutku trebamo nastojati biti svjesni onoga što unosimo u sebe. I na temelju onoga što znamo i možemo, napraviti za sebe najbolji izbor. Jedno je jednom pojesti nešto jer mi to želimo, i znamo stati, a drugo svako malo pravdati unos (doslovno) junka, i nekvalitetne hrane koja nam možda niti ne odgovara društvom, obitelji, tuđim osjećajima.....
Isto tako... ne mogu reći da poznajem Belfegorinu mamu, ali ono što mogu prepoznati i iščitati su vrlo slični postupci kao i kod moje obitelji, kod koje je dugo vremena, unatoč silnoj ljubavi, prevladavao- perfekcionizam. Perfekcionizam i obrana stavova i načina života na kojem su oni odgajani. Doslovno onaj: "A zar sam ja cijeli život živjela toliko loše" stav. Ili "Ako sam mogla ja, možeš i ti, jer meni ništa od toga nije normalno." Dodaj tome potrebu da bude dio nečijeg života, i činjenicu da dio ljubavi izražava kroz hranu, and there you have it. |
|
|
|
|
belfegora
Viden/a u gymu
Joined: 09 Veljaca 2017 Location: Zagreb Status: Offline Points: 186 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 16 Kolovoz 2018 at 08:57 |
I dodala bi - griznju savjest jer je sa sestrom cijelu godinu i dosta joj pomaze, a ja sam tu 1-2x godisnje na par dana, a ostalo su povrmeni telefonski razgovori. Ona je uvijek htjela sudjelovati u mom zivotu (kao i u sestrinom). Medjutim, ja sam oduvijek bila ono svojeglavo dijete tvrdih misljenja koje ide u kontru ako treba. Tako da joj na neki nacin nikad to nisam dopustala. Zapravo, do te mjere ja to danas dopustam samo donekle mom suprugu. @gymka - da, necu sad o gorivu ili ne, ali radi se o djelovima koje odbijam jer mi se ne jedu, jer mi se ne sudjeluje na tim obrocima. To nije onda pocastiti se. To je trovati se bespotrebno, jer nije na korist ni njoj ni meni. Ali da, sve je bitno u MOJOJ glavi. Tako da sam puno meditirala, razmisljala zadnjih dana. I jest, ovo mora bit test mog duhovnog napretka. Moram samoj sebi pojasniti granicu do cega mi je vise/manje stalo (radilo se o hrani ili utrosenom vremenu). Moram samoj sebi osvjestiti koliko sam napredovala kao osoba koja zaista ZNA SEBE bolje nego me oni znaju. Trebam vjerovati vise sebi i svojim procjenama. I sto je to jace, to sve ostalo ima manji utjecaj na mene, neovisno kako se ona ponasala. Znaci trebam odluciti sto zelim i onda to provesti bez raznoraznih samozavaranja. Da mi bude lakse, stavila sam na papir kako bih ja zaista zeljela da mi izgleda odmor: kako ustajati, trositi dane, koga vidjeti itd. Pa cemo mamu uklapati u to, a ne obrnuto. Mislim da je to zasad najbolje za obje. Bit ce vremena i za nju. Tko zna, mozda s vremenom i ona najde poneku zdraviju varijantu uz mene. Ili ne, njen izbor. Sve jasnije mi je koliko se fiksiram na to sto zelim izbjeci da kvari ono sto zelim dozivjet i napokon micem fokus s onog sto ne zelim na ono sto zelim. Ionako nece se nitko odreci mene jer ih nesto nisam poslusala, to su ljudi koji me vole. Ali simultano osjecam odgovornost da im na neke druge nacine onda pokazem da mi jesu u zivotu bitni. Oni vide to kroz hranu, ali ima sigurno i drugih nacina. Tako da idem testirati svoje teorije. @Erich, da, bas sam neki dan razmisljala o necem slicnom, kako smo svi razliciti i razlicito percipiramo. Bas je fora zapravo procitati jednu ovakvu perspektivu. Ima li nacina da se nadje kompromis izmedju oboje koji ja ne vidim? Jer iako ne vidim u potpunosti rjesenje, radi se o ljudima koji se vole i tu se isplati truditi jer sam sigurna da moze i treba se to vrijeme moci provoditi na sveopce zadovoljstvo. Da nakon toga budemo ispunjeni a ne isfrustrurani
Edited by belfegora - 16 Kolovoz 2018 at 09:05 |
|
|
|
|
Gym_girl
Fit moderator
Joined: 29 Lipanj 2009 Location: RI Status: Offline Points: 9271 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 16 Kolovoz 2018 at 10:00 |
To, to, to....  Sad s takvim feelingom i stavom odi na GO i uživaj
|
|
|
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."
Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
|
|
|
|
Erich
Cita FAQ
Joined: 30 Travanj 2018 Status: Offline Points: 33 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 16 Kolovoz 2018 at 19:09 |
|
Ženidbom prije 33 godine, osim službenog spajanja dvije osobe spojila su se i dva načina života...svatko je u novonastalu obitelj donio određene navike svojih roditelja.
Moji starci tolerantni, relativno opušteni s minimalnim miješanjem u naš novi život (daleko od toga da su bili savršeni). Od kada znam za sebe bavio sam se sportom. U staroj obitelji bio je ručak, ostale obroke uzimali smo si sami. Frižider i smočnica uvijek puni. Ženini starci...stalno nametali neka stroga pravila...kada se jede, koliko se jede, kako obitelj treba izgledati, kako se treba oblačiti. Koliko puta sam slušao "zete, zar ne bi bilo korisnije da umjesto treninga ištihaš vrt...ako imaš višak energije napravi toto i to". Komentar na svaku potrošeni dinar, kasnije kunu. Sva sreća da nismo dugo živjeli s njima, ali prigovarali su nam i kako smo SVOJ stan namjestili, kako odgajamo svoju djecu, kako se hranimo. Na posao nisam išao u odijelu i s kravatom (što sam po njihovom morao). Mora napomenuti da nisu bili loši ljudi...samo duboko ukorijenjeni stavovi. Dobro, lakše je otkantati tasta i punicu nego svoje roditelje, ali tu je bila supruga na koju su njezini starci ipak imali određenog utjecaja. "Ja mislim da čovjeku poslije tridesete dobro stoji mali trbuščić". Kada sam počeo opremati svoj mini-gym...kojeg li čuđenja, koliko podsmjeha. Sve sam to izignorirao i polako je dolazilo na moje (zapravo naše - polako svoje pretvarao sam u naše). Kada su nam se djeca počela baviti sportom, kada su treneri tražili pojačanu prehranu za njih (suplemente), kada je supruga prestala pušiti i nabacila prve kile a nije željela biti debela, počela trenirati, puno toga se promijenilo. Naš mini-gym se proširio na dvije prostorije, stalno se nešto dokupljuje a neke potrošene sprave zamijenjene novima. Wheya uvijek mora biti u zalihi...barem za mjesec dana. Možete zamisliti da za istim stolom sjede: veganka (starija kćer), vegetarijanka (supruga), netko na ketu (ja povremeno)i voli ljuto i netko kome je sve to bez veze (mlađa kćer). Ovo sve što sam napisao nije se dogodilo preko noći...to je "evolucija" koja traje 33 godine. Od naših roditelja živa je još samo punica koja nam i dalje "broji" i smatra nas bedastim klincima. Belfegora, ne pišem ovo da se hvalim. Pa uzmi da si u "procesu" prvenstveno svoje transformacije, svog razvoja. Mamu nećeš promijeniti ali ćeš naučiti "kako ne raditi". Pa godišnji neće trajati vječno. Bitno je da stvoriš zdrave navike i da znaš što želiš od svog tijela (ovog puta govorimo o tijelu). Curke moje...što ste mlade . U vašim godinama (navesti ću 33), ja sam nakon oporavka stao na vagu koja je pokazala 50 kg. Kralježnica koja se jedva drži i lijeva ruka bez snage i kontrole. Ali s određenim sportskim navikama.Supruga mi prije par dana uspjela srediti oba stopala. Obje noge u gipsu a ona na štakama. U gym ne može pa mi naručila utege i girje da joj donesem iz našeg gyma. Navika ili ovisnost o treningu?!...ili slika sa leđa dok se diže u zgib (haha). |
|
|
|
Topic Options
Justanyone wrote:|
Post Reply
|
Page <1 45678 10> |
Tweet
|
| Forum Jump | Forum Permissions You cannot post new topics in this forum You cannot reply to topics in this forum You cannot delete your posts in this forum You cannot edit your posts in this forum You cannot create polls in this forum You cannot vote in polls in this forum |