Upoznavanje :)

Do 3 kg mi je sigurno ok. A pod defkom mislim da bi voljela opcenito na istu kilazu promijeniti omjer miske - mast. Na kraju da bude 2 ili 3 kg vise OK, vjerojatno bi to dobro izgledalo.

Ne brini, lako ja ocijenim situaciju, no ono sto me zanima je da mislite da je s ajd recimo 300 kcal dnevno za oko 10ak dana zaista moguce dobiti blizu 1 kg misica, a ne 1/2 kg masnog tkiva

Ni nemoj se odreći trčanja, ako sve lijepo posložiš neće ti štetiti masi, može samo pomoći i psihi i tijelu 

Pripazi sa 500 kcal, ja bih išla na manje, možda i u pol pa pratila situaciju. Možda nebi bilo loše ni izračunati par dana kako trenutno jedeš pa da vidiš realno di si. Ja bih na tvom mjestu digla max 250 kcal, pretežito iz UH, pa pustila tjedan-dva i onda korigirala ako treba. Tako će lakše i cheat sjesti 

Koliki si max kg odredila da biš htjela dobiti?

Bas sam se poslje razmisljala kako sam ovo tu tebi napisala o ''stvarima na tanjuru'' - i dosla do zakljucka da zapravo sam podsvjesno se jako dobro izrazila jer je upravo u tome svemu problem koji se onda izrazava preko hrane i tanjura. I kako sam tek otkrila probleme koje me stvarno muce, otkrila koliko sam 'skrenula' sa svog puta kojeg zelim, osvijestila sto ustvari ne stima. Ako vec sad vidim pozitivan napredak, majko mila, sta me lijepog tek ceka!

BTW, da se pohvalim, kilaza i dalje stagnira, sto je OK a izdrzljivost raste. Nedavno sam prvi put uspjela otrcati 15 km. Nije bilo brzo, ali - je bilo. Jos prije pola godine mi je 5 km zvucalo puno. Eto, za one koje zanima - ima i objektivnih i realnih fitness pokazatelja napretka :)

I, ne - nije ga svakako rjesenje mjenjati. Ako i da, onda ne iz ovih razloga koji mi sad smetaju. Sam posao ja zaista volim iako sam u demotiviranoj fazi. Iskljucivo trebam mijenjati svoj stav prema ljudima i medjuljudskim odnosima tu na poslu. A tako nesto bi se dogodilo na bilo kojem radnom mjestu. 

Sto se tice recepta, budem uskoro to dokumentirala, jer me dosta ekipe pitalo. Pa cu objaviti i linkati tu.. Stvar je sto sad ja to sve odokativno, pa ni ne znam bas prenijeti al sam vec obecala :) Ovako to izgleda: https://www.instagram.com/p/Bpw3Sy6HqE_/ 

S treninzima sam relativno redovita, iako nekako sam svasta slagala zadnje vrijeme pa nemam onaj osjecaj rutine i sigurnosti. Mislim da je vise do osjecaja nego da je nesto posebno utemeljen. U svakom slucaju, trcanje napreduje, a ruke cini mi se da malo stagniraju. No pojacat cu to sljedeci tjedan (ovaj tjedan sam imala pauzu u gymu i to zamijenila to drugim treninzima). Kilaza stoji, stalno klacka to 1 kg oko donje granice, pa si cesto uvrstavam i kalorijski bogate obroke. U 99% slucajeva su neka modificirana, kalorijski bogata ali zdravija verzija fast food-a. Npr. imam cravinge za crvenim mesom pa to cesto bude cheeseburger radjen od mesa mljevenog doma u pecivu od zobenih i orasastih, ili zamjena za lazanje , pizze ("tijesto" od cvjetace, junetina, svjezi sir, mozarella light itd), zatim sam pojacala dozu lososa i maslaca od orasastih plodova i (nazalost) protein barova. Ne znam sto mi je s tim zadnjim, jednostavno mi se ne da sve pripremati pa onda posezem za njima.

U planu imam 1-2 izlaska, to ponekad bude kamen spoticanja (cak ne kad pijem vani koliko sutra kad sam mamurna i nesklona donositi dobre odluke), ali se ne brinem, imam fore cak i za to. Primjetila sam da kad imam upisano neko clanstvo u teretani i ciljeve za trcanje, poprilicno sam sigurna da se nece rastegnuti :) tad se nekako lakse upali onaj kliker za 'ajd resetiraj se i mrdni dupe' :D 

Na kraju, nesto rjedje stizem meditirati i posvetiti se ''istrazivanjima sebe'', no i dalje se trudim raditi na tim aspektima. Primjecujem da mi zaista nekad dobro dodje, osjecam kako mi snizava kortizol i onaj grc u zeludcu. I generalno, rezultira pozitivnim promjenama u smislu da sam doma manje svadljiva i opcenito da se manje svadjamo. Uz to ce ostati i dalje posao kao bitna stavka neceg sto trebam rjesiti sama sa sobom, no zasad pustam da stvari idu takve kakve jesu sa sto manje doticaja s njima. Dok se ne ohrabvrim uhvatiti u kostac i s tim, zasad je obitelj prioritet.

  

Imam ja pred sobom enormne kolicine daljnjeg rada na sebi. Tipkat cu i o tome, koji su sljedeci koraci i unutarnja previranja i borbe. Ali sad cu stati na - ponos