Anoreksija?! Pomoć pri masetini molim!

evo me opet, nenormalna sam čim upalim lap odmah tu čitam komenatre ./ :D znaš kaj ti mogu reći, sa sigurnošću, čitaš me poprilično bar što se tiče mog razmišljanja u ovoj sad situaciji. stvarno mislim da se sve urušava i da idem mimo procesa. svaki zalogaj mi je muka, i svaki pogled na sebe. ali kako si mogu pomoći drugačije? krećem se, jedem čisto,trudim se baviti se nečim drugim, i onda vidim da i dalje imam rupu na gluteusu, trbuh raste iz dana u dan, menzisu ni traga, osipi se ne povlače...i kojekakve nove zapažene tegobe. naravno da nemogu sama ni znati ni moći ni morati. pomažeš ti menni kad me bodriš ovako, zato i dolazim jer čim ti meni možeš pročitat kako ja trenutno stojim sa situacijom to mi ipak daje neki znak da nastavim sa borbom, jer je to što se događa dio etape kako kažeš. vjerujem ti...dopireš do mene samo mi nemoraš govoriti da vrijedim jer me nisi još upoznala :D ali hvala i na tome, subliminalno sigurno i ta riječ dopire do mog mozga smanjene gustoće. trudit ću se ne preostaje mi ništa drugo, moram, samo da znam gdje griješim pošto poboljšanja nema 3 mjeseca, samo da znaam kako proces ide.

israela wrote: evo me opet, nenormalna sam čim upalim lap odmah tu čitam komenatre ./ :D znaš kaj ti mogu reći, sa sigurnošću, čitaš me poprilično bar što se tiče mog razmišljanja u ovoj sad situaciji. stvarno mislim da se sve urušava i da idem mimo procesa. svaki zalogaj mi je muka, i svaki pogled na sebe. ali kako si mogu pomoći drugačije? krećem se, jedem čisto,trudim se baviti se nečim drugim, i onda vidim da i dalje imam rupu na gluteusu, trbuh raste iz dana u dan, menzisu ni traga, osipi se ne povlače...i kojekakve nove zapažene tegobe. naravno da nemogu sama ni znati ni moći ni morati. pomažeš ti menni kad me bodriš ovako, zato i dolazim jer čim ti meni možeš pročitat kako ja trenutno stojim sa situacijom to mi ipak daje neki znak da nastavim sa borbom, jer je to što se događa dio etape kako kažeš. vjerujem ti...dopireš do mene samo mi nemoraš govoriti da vrijedim jer me nisi još upoznala :D ali hvala i na tome, subliminalno sigurno i ta riječ dopire do mog mozga smanjene gustoće. trudit ću se ne preostaje mi ništa drugo, moram, samo da znam gdje griješim pošto poboljšanja nema 3 mjeseca, samo da znaam kako proces ide.

možda se krivo i razumijevamo, ja gramarim na kuhano odnosno pripremljeno već. ipak 150 g sirovog mesa bi bilo puno manje pečenoga, kad ga ispečem ili skuham onda izmjerim, ove tablice po netu su zaje*??& jer neznaš što se važe sirovo što kuhano, međutim papir kojeg sam dobila kod doktora na njemu se vrijednosti već pripremljene hrane i njihovih zamjena. tipa 200 g kuhani krumpir dok 80 g pečeni, 120 g kuhane riže- sve u istom kalupu. tako da me i to dosta opterećuje. a ja si onda mislim, bolje da jedem do sitosti jer već otprilike znam koliko što teži i kolko čega ima pa onda da budem sigurna izvažem tu i tamo da provjerim griješim li. svaka dva dana promotrim što jedem i kako i izračunam pa vidim da se krećem između 1900- 2200 kcal što je po meni uredu , ako taj dan prehodam dosta- imam i dva ručka. nisam baš toliko restriktivna lakše mi je puno jesti ali i vježbati odnosno bilo kako se kretati...negoli brojati svaki gram tresti se nad hranom i nutrijentima i još mirovati pa i misliti o tome gdje se lijepi. nemojmo zaboravit da sam ipak 6 mjeseci tukla kile (6 kg svega) i uspjela barem na noge stati na taj spontaniji način

da da znam da je 150 g kuhana! tako mi i u jelovniku mrtvom piše da moram jesti, pa si sad misli kak sam tek zbunjena a ja mogu i više riže pojesti...mislim da su mi čak i premalo hrane oni dali. nisam ja baš slabašna kolko god kila imala. ipak ja i dalje mogu staviti 15 kg na leđa i raditi čučnjeve do iznemoglosti ako poželim. oni to nemaju u vidu, jer im je nevjerojatno da je žena sa 46 kg bila ikad bilderica i da očito treba više energije!

ma od 50 bi mi pukla leđa...:D  do iznemoglosti?! hahaha uff.....ma što više planova imam za jelovnike i sve to mi je gore u glavi a znam da moram inaće neću nikada više imati 55 kg. ili oću da, sa 10 kg sala na sebi pa bum se onda primila tih 50 kg na leđa meni se čini..do otkaza. imam tu jedan lijepi uteg doma stari mi ga je poklonio onako generacijski i dolazim u iskušenje da radim lagane vježbe sa njime jer nemoguće je više slušati toliko raznih strana. dve doktorice. jedna veli puno jedi i nevježbaj. druga veli jedi čisto puno i vježbaj ali ako si pretrenirana nemoj. nit neznam jesam li!! neznam šta mi je činiti? u totalnoj sam panici, pitala sam što bi bilo da malo ubrzam proces debljanja- usalit ćeš se jako brzo i ništa riješiti sa time. pa šta da radim onda? šta oni stvarno očekuju da ću si sama moći vratiti kilažu i menstruaciju i bubrege i jetru? ne osjećam se dobro...FIZIČKI. imam kondu i snagu, ali bome mi i srce preskače tu i tamo. bome znam zadržavati vodu do te mjere da ju čujem dok hodam. bome imam neke čudne osipe po nogama, velike limfne žvorove koji bole i bakerovu cistu na desnoj nozi, neke čudne rane i masnice koje mjesecima ne zacjeljuju...oni mene puštaju samu?! sve će riješiti kile vele oni.....KILE ČEGA?! dijagnosticirali su mi hipotalamički hipogodanizam koji znači TRAJNO ONESPOSOBLJAVANJE JAJNIKA. pa što mi onda rade'?

eh dena moj, u većini ovih podataka si u pravu i svjesna sam toga. što se hormonalnog dijela tiče, krtizolček je taj koji meni trenutno papa tkivo, a da bi njega smirila prehrana bi trebala biti obilata složenim ugljikohidratimai proteinima. namirnice sa visokim GI-om dolaze uglavnom u međuobrocima ili u mix sa zobenima, makar i neko povrće koje konzumiram često ima viši gi mada bi tvoja prehrana u mojoj situaciji otišla u konstantno sagorijevanje pošto sam ultra senzibilna na inzulin i stalno bih bila bez energije jer bi je odmah trošila. e sad masnoće, također mi trebaju radi proizvodnje uspavanih anabolnih hormona a iozmeđu ostalog i ženskih-ključnih za moju menstruaciju. za rad hipotalamusa a također i doprinose mi kalorijskom unosu. i opet se tu svodi sve na te omjere i računanja. ali da je barem samo hormonalni dio problem. ja se bojim što mi je sa bubrezima , jetrom srcem... lako je nahraniti hormone i uspostaviti balans mikronutrijenata , ali da dobijam masu- ključni su mi i proteini i to minimalno gram i pol po kili što mi nije teško unijeti pošto malo težim. ali što ako su te moje tegobe stvarno povezane sa lijenim bubrezima ili slično, pošto doktori neznaju što je prisiljena sam sama čačkati poo sebi da vidim kako reagiram na određenu hranu i zbog čega. osip po koži može biti i zakiseljenje - od proteina, a može također biti i alergijska reakcija na neku hranu radi opće slabosti, može biti i nekroza tkiva ili čak lupus kao posljedica anoreksije...preskakanje srca i aritmija u navalima može biti i od smanjene njegove gustoće, kolesterola, noradrenalina, tlaka.....svašta može biti i sad mi ne preostaje ništa drugo nego čekati naruđbe za pretrage na koje me šalju. velim, neznam nit ću znati kako mi se čini. jer 6 mjeseci trpim to sve sama i sve što su mi znali reći je da samo jedem da je VJEROJATNO to sve zbog male težine  ali da neće isključit i ostale nabrojane posljedice sa kojima neznam kako da se nosim...