Depresija

ThornOfFaith wrote:   crna, samopouzdanje nije nešto što uciš iz knjiga. Ako je tako bilo u tvom slucaju, možda sad imaš osjecaj da si uspjela i da si puna samopouzdanja, ali kad tad ce se pojaviti situacija u kojoj pucaš ko kokica i na vidjelo izlazi tvoje pravo (ne)samopouzdanje. Nadam se da znaš kako treba više od knjiga i kako treba dosta dugo vremena..godina da netko stekne samopouzdanje i sve vezano uz to.

slazem se.. al ovako let me rewind..

Knjige su neke ucinile naucnjacima a druge ludjacima. .

Ono sto sami ne spoznamo.. za nas ucine drugi. Ne radi se o nicem vise nego citajuci o metodama, koje je Zika preporucila i jos jednom zahvaljujem, ne da sam dobila samopouzdanje al potaklo me da svaki dan prihvatim kao jedan mali zivot

Mnogo toga o sebi naucis iz knjiga. Bar prosjecan covjek nauci iz knjiga. Gledajuci sa psiholoske strane - optimizam ne znaci nuzno puno samopouzdanje niti mozes izbjec situaciju da se ne dogodi tren, dan ili duzi period kad se osjecas lose, nezadovoljno i jednostavno apaticno da bi ista mijenjao. No, opet u takvim periodima preporucam procitat neku od tih knjiga.. napunit se mislju jednog Coehla ili procitat o tome kako slozit ili preslozit zivot po necijoj metodi.. ili jos ljepse receno citajuci dat si truda da stvoris o sebi drugaciju sliku od one koju u tom periodu nosis.

Kate wrote: Iskreno, ne treba bježati od dobre knjige, ali nije sramota zatražiti strucnu pomoc kad vidiš da uz silne pokušaje ne uspijevaš doci do rješenja. Ne kužim zašto kod nas još uvijek postoji ta fama o psiholozima i psihijatrima, pa ne radi se tu o tome da je netko lud ko kruška, psiha je sastavni dio covjeka, u stalnoj sprezi sa tijelom, jedno s drugim ide u paketu i kad ne štima jedno, stradava i drugo. Puno stvari je u glavi, ali isto tako puno puta je to jace od svijesti i ponekad ni uz najbolju volju ne možemo razumjeti zašto smo otišli u nekom lošem smjeru, zašto radimo stvari koje nam štete i ponašamo se po nekom destruktivnom obrascu... Dobar psiholog može tu puno pomoci, prvenstveno da ti pomogne definirat problem, a onda i savjetovanjem koje te može jako dobro usmjeriti. Ali, za prvu pomoc dobra je i samopomoc, barem za svladavanje nekih tehnika opuštanja i stvaranja donekle bolje slike o sebi ako ništa drugo.

vecina misli "tko ce mi sto reci".. "jel me tko vidio"... nije sramota! I slazem se.. dobra knjiga je jako dobar drug! Pola stana mi je u knjigama i nikad mi nije zao kupiti novu.. dapace..

ThornOfFaith wrote: dalila wrote: Thorn...a ti si ono psiholog jel... da zakažem termin i to? a rješit cemo nešto ako bude onog FIT partija koji se vec 2 put uspješno nije dogodio

 e to ce bit psiho terapija za sve! slazem se!

A mogu ja i sama tu terapiju podnijet možda...    

SMAJLICA wrote: A mogu ja i sama tu terapiju podnijet možda...

 ne mozda nego SIGURNO!

SMAJLICA wrote: Auuuu ...a ja ocekivala otpor...

 thorn ne jede male curice.. on voli pomagat! tako da.. kakav otpor! uh..mozes i vise nego zamislis

crna_kej wrote: vecina misli "tko ce mi sto reci".. "jel me tko vidio"... nije sramota! I slazem se.. dobra knjiga je jako dobar drug! Pola stana mi je u knjigama i nikad mi nije zao kupiti novu.. dapace..

Da, to me zbilja cudi, ko da smo još u prapovijesti, ali ne samo po tom pitanju, sva više primjecujem zadrtosti svih vrsta...evo npr. moj kvart mi sve više lici na onaj iz "Kucanica"

A knjige...knjige su super stvar, prije š5-20 godina moja generacija je dane provodila u knjižnici birajuc neko novo zanimljivo štivo, knjige smo naprosto "gutali" i bile su lijek za sve-depresiju, dosadu, zbunjenost, pospanost, nesanicu

Dobra knjiga opušta i vježba moždane vijuge a samim tim stanje duha se popravlja...naravno, ne kažem da ne treba ic strucnjaku kad vidiš da sam više ne možeš kontrolirat stvari, ali knjige pomnažu u svakom slucaju i na sto nacina.

Helloooou! Nakon nekog vremena odlucih se opet pisat u ovu temu! Ok sam i zdravstveno mi nista ne smeta! Moja depresija je vjecna, to sam ustanovila, kao i to da cu cijeli ubogi zivot imat problema sa hranom... Ali, eto, trudim se, to je glavno i sad vam slobodno svima mogu reci da je depresija neka vrsta ludila...

Naime, sad kad mi na um padne sve sto sam sebi radila, plakala bih sama nad sobom i svojim tijelom sta je sve podnijelo..
Zasigurno vam svima mogu reci da to nisam bila ja pri zdravoj pameti...
Upravo ta depresija me i spasila, zapravo, jer sam postala zivcana, nemirna, prepadnuta...Znala sam i osjecala da moje tijelo nije ok...Da moj mozak ne dobija masnoce koje treba, kalorije...da nesto fali i da me to nesto jede...
Sinoc citam pricu o djevojci od 24 g koja je umrla od provoodjenja takve dijete jer joj je tijelo nakon duzeg perioda gladovanja proizvelo samo neki otrov i samo sebe ubilo..Uzasnuta sam bila!
Mislila sam da je mom tijelu dovoljno gajba voca svaki dan i brokula i karfiol (bez aditiva ikakvog)....duze vrijeme sam bila na tome, nego li ta djevojka...
Dakle, upisala sam se slucajno jednog dana ovdje i odlucila podijeliti pricu sa svima...Otvorili ste mi oci! Jedino vi ste to uspjeli!
S depresijom se borim svaki dan! Grize me svaki veci obrok i, iskreno, mislim da mi bukvalno treba neko s kim cu o tome pricat svako malo! Valjda je to neka moja podsvijest da kroz vas tjesim samu sebe da radim pravu stvar! Zato vam hvala sto ste tu i kad god neko od vas ima zivaca da me saslusa, neka mi se javi, jer ne zelim da vas bas tusim ovako stalno, uvijek iznova sa istim dilemama... Zato oprostite... Ali, ja zaista sama prolazim kroz sve ovo! Niko drugi ne zna za moj problem!! Svi misle da sam smrsavila na zdrav nacin ili da jednostavno vise nisam sklona gojenju (yeah,right ) Bas zbog toga sto sama sebi organizujem jelovnik svaki dan, potreban mi je neko s kim cu moci pricati i ko ce mi moci dobre volje dati savjete!
Unaprijed hvala! Veliki pusek!

Edited by SMAJLICA