Kompulzivno prejedanje

Ma ja stvarno nisam toliko stroga sto se tice hrane, ne prestavlja mi problem ako kad-kad pojedem medenjak, cokolade, keks, ili sl, koliko ovo sto sam sad pisala, jedem zdravo ali ne ogranicavam se na porcijama, nego jedem dok se ne osjetim sitom, iako kazu da treba prekinuti kad je najsladje. Ali eto, mjenjat cu svaki put nesto, dok ne utvrdim sta mi odgovara :)

Gymka slažem se s tobom 100%, jesti treba zdravo ali i pametno. Većina ljudi koji ovdje pišu o problemima s kilama, jelovnik svedu na posni sir i još dvije - tri namirnice, te nažalost nakon nekog vermena puknu.

Također moje osobno mišljenje je da se vaga u kuhinji mora koristiti samo za pripremu kolača jer nikog neće uništit par kalorija više ako je prisutana dovoljna količina fizičke aktivnosti, a ljudi nažalost pucaju zbog 200 kcal "viška".

Edited by FitKralj - 01 Studeni 2014 at 20:32

rokas wrote: Sad sam uvela zdravu prehranu, dorucak, normalan rucak, veceru... Ali ako samo s jednom sitnicom pokvarim svoj raspored hranjenja ne mogu se zaustavit... Onda samo jedem i jedem....

i ovo.
ovo je bila prica mog zivota do unazad 10-ak mjeseci.
stvar je u tome da ako pojedes sitnicu ne nastavis dalje zderati nego ti je iduci obrok opet normalan.
ako sam nesto u zadnja 3 mjeseca shvatila onda je to da se svaki pametan izbor broji. broji se jer , cak i ako ne mrsavis, barem se neces udebljati opet, a i to vec puno znaci.

Pozdrav!

Već sam prije pisala ovdje na forumu, bilo je super "početaka i comebackova", ali vidjevši tvoj post, shvatila sam.
Imam isti problem, no draga, vjeruj mi, nisi ti ta koja je dotakla dno sa 68 kg, jer ja sam ga dotakla sada sa 110 kg.. i lupam o to dno svaki dan sve više se prežderavajući. Kao ovisnik, potrošim novce na hranu i onda nemam jer sam sve novce "pojela". Sve teže hodam (bivši sportaš) i neprepoznatljiva sam si i psihički. Nadam se da će ti ovo biti wake up call, kao što je i meni, pa da za godinu dana ovdje objavim neki sretni post. Ne razmišljaj puno, nego samo kreni, jer nisi preprepreviše kila "u plusu".

Sretno, od srca.

Prvo sam godinu i pol jela samo juhu....
Onda 3 mj samo lubenicu....
Onda sam se vratila juhi .... I poludila :(

A što ti to točno nedostaje u sadašnjoj prehrani? Probaj malo poraditi na jelovniku da postigneš neki kompromis između onoga što odgovara tvom metabolizmu i tvojim nepcima.

I da se nadovežem na temu... kompulzivno se prežderem samo ako je u pitanju janjetina s ražnja, iako nije da me vuče, no janjetina je janjetina, šteta da propadne.

Pufeta, koliko si visoka? Ja imam isti problem :(
Ali sada svaki put kad htjednes da jedes tako, dodji na forum i napisi post :)

Ja se imam potrebu javiti na ovu temu.
Bivsi sam kompulzivni izjelica.
Na drugoj temi navela sam svoje bivse i trenutne mjere da sad ne detaljiziram ovdje.
Dakle - kazem bivsi. Bivsi, jer sam prosla psihoterapiju koju preporucujem svakome ako je u mogucnosti.
Dalje - voljela bi reci da je bilo lako. Nije. Tijekom terapije tezina mi je i rasla i padala puno puta. U trenutku kad mi je psihjatrica ukazala na cinjenicu da su moja prejedanja prestala - ja u tom trenutku i dalje nisam bila vitka. Doduse bila sm vitkija od svog maksimuma u zivotu ali nikako nisam samo psihoterapijom rijesila problem jer to nije moguce.
No terapija je bila kljucna da mi dobro procisti psihu iznutra i do kraja. Da izbaca van sve duboke frustracije koje su me nesvjesno tjerale u frizider.
Kako sam se osjecala na kraju? Kao u sobi u kojoj si ispraznio sve ormare od smeca koje se gomilalo dvadeset godina. I svo to smece bilo je predamnom .. tesko i ogromno.
Dakle.. shvatila sam da je tada pravi cas za zapoceti vanjsko ciscenje. Jer - bez toga nema nista. Dakle rjesila sam se nesvjesnog zderanja ali i dalje sam jela vise kalorija no sto mi treba i nosila 20kg svog tog tereta na sebi. Dakle stigao je pravi cas za pravi fitness posao. Resetirana, ohrabrena, sa svim demonima izvan ormara (konacno) - krenula sam po tisuciti put u istu bitku. Ali ovoga puta ipak ponesto drugaciju.
Necu reci da je lako. Desetak mjeseci nakon psihickog uskrsnuca meni nije lako. Osjecam se kao dijee koje tek otkriva hranjenje i trening. Prvi put osjecam pravu glad i ucim iz dana u dan voljeti sebe i biti iskrena prema sebi. Tek prije dva tjedna priznala sam si da sam spremna napraviti rez i kontrolirati unos cal - dugorocno!!. Dakle napraviti nesto cega sam se plasila cijeloga zivota jer sam uvijek znala da cu ostati bez glavne utjehe - hrane. Sada se vise ne plasim. Nije lako. Neki dan me opsjeo osjecaj depresije i straha ali sam ga detektirala i nisam poklekla i nism se prejela. Jer odluka je donesena. Znam koliko smijem jesti i tog cu se drzati. Uspjela sam. Strah je prosao i samo sam nastavila dalje.
Znam da ce toga biti jos puno ali odlucila sam se boriti.
I stvarno ovoga puta zelim uspjeti.


Dakle zelim reci nekoliko stvari:
- treba krenuti od psihe. Neki ljudi uspiju sami dok drugima treba pomoc. Nije sramota. Ako imate mogucnosti trazite ju.
- sama terapija ili rad na sebi vjerovatno vas nece uciniti vitkima . No poslozit ce psihu .. napravit generalku i otvoriti put da vam rezim postane laksi za provedbu
- isto tako kod tezih slucajeva binge eatinga sama dijeta i vjezbanje nece dugorocno pomoci. U to ste se uvjerili i sami.
- kombinirani pristup rada na psihi i dijetnog/trening rezima je kljuc.
- dok rjesavate psihu nemojte spavati. Mozda niste spremni za jaci rezim ali pokusajte se barem umjereno kretati i bar djelomicno jesti zdravu hranu. Neka vam psiha bude cilj. Kretanje luci endorfin a preslatka hrana pojacava depresiju. Imajte to na umu tijekom rada na sebi.

I najbitnije. Volite sebe.volite se i s kilama.. pa cak i ako se prezderete. Znam da je to najteze ali niste zbog toga zasluzili ostati u kuci.
puno cete se bolje osjecati ako izadjete vjerujte.
I jos nesto. You are not fat. You HAVE fat :)
Zapamtite to i polako. Dan po dan. Sretno svima.


Edited by bejb - 20 Kolovoz 2014 at 13:53