Depresija

Kate wrote: Iskreno, ne treba bježati od dobre knjige, ali nije sramota zatražiti strucnu pomoc kad vidiš da uz silne pokušaje ne uspijevaš doci do rješenja. Ne kužim zašto kod nas još uvijek postoji ta fama o psiholozima i psihijatrima, pa ne radi se tu o tome da je netko lud ko kruška, psiha je sastavni dio covjeka, u stalnoj sprezi sa tijelom, jedno s drugim ide u paketu i kad ne štima jedno, stradava i drugo. Puno stvari je u glavi, ali isto tako puno puta je to jace od svijesti i ponekad ni uz najbolju volju ne možemo razumjeti zašto smo otišli u nekom lošem smjeru, zašto radimo stvari koje nam štete i ponašamo se po nekom destruktivnom obrascu... Dobar psiholog može tu puno pomoci, prvenstveno da ti pomogne definirat problem, a onda i savjetovanjem koje te može jako dobro usmjeriti. Ali, za prvu pomoc dobra je i samopomoc, barem za svladavanje nekih tehnika opuštanja i stvaranja donekle bolje slike o sebi ako ništa drugo.

vecina misli "tko ce mi sto reci".. "jel me tko vidio"... nije sramota! I slazem se.. dobra knjiga je jako dobar drug! Pola stana mi je u knjigama i nikad mi nije zao kupiti novu.. dapace..

ThornOfFaith wrote:   crna, samopouzdanje nije nešto što uciš iz knjiga. Ako je tako bilo u tvom slucaju, možda sad imaš osjecaj da si uspjela i da si puna samopouzdanja, ali kad tad ce se pojaviti situacija u kojoj pucaš ko kokica i na vidjelo izlazi tvoje pravo (ne)samopouzdanje. Nadam se da znaš kako treba više od knjiga i kako treba dosta dugo vremena..godina da netko stekne samopouzdanje i sve vezano uz to.

slazem se.. al ovako let me rewind..

Knjige su neke ucinile naucnjacima a druge ludjacima. .

Ono sto sami ne spoznamo.. za nas ucine drugi. Ne radi se o nicem vise nego citajuci o metodama, koje je Zika preporucila i jos jednom zahvaljujem, ne da sam dobila samopouzdanje al potaklo me da svaki dan prihvatim kao jedan mali zivot

Mnogo toga o sebi naucis iz knjiga. Bar prosjecan covjek nauci iz knjiga. Gledajuci sa psiholoske strane - optimizam ne znaci nuzno puno samopouzdanje niti mozes izbjec situaciju da se ne dogodi tren, dan ili duzi period kad se osjecas lose, nezadovoljno i jednostavno apaticno da bi ista mijenjao. No, opet u takvim periodima preporucam procitat neku od tih knjiga.. napunit se mislju jednog Coehla ili procitat o tome kako slozit ili preslozit zivot po necijoj metodi.. ili jos ljepse receno citajuci dat si truda da stvoris o sebi drugaciju sliku od one koju u tom periodu nosis.

Iskreno, ne treba bježati od dobre knjige, ali nije sramota zatražiti strucnu pomoc kad vidiš da uz silne pokušaje ne uspijevaš doci do rješenja.

Ne kužim zašto kod nas još uvijek postoji ta fama o psiholozima i psihijatrima, pa ne radi se tu o tome da je netko lud ko kruška, psiha je sastavni dio covjeka, u stalnoj sprezi sa tijelom, jedno s drugim ide u paketu i kad ne štima jedno, stradava i drugo.

Puno stvari je u glavi, ali isto tako puno puta je to jace od svijesti i ponekad ni uz najbolju volju ne možemo razumjeti zašto smo otišli u nekom lošem smjeru, zašto radimo stvari koje nam štete i ponašamo se po nekom destruktivnom obrascu...

Dobar psiholog može tu puno pomoci, prvenstveno da ti pomogne definirat problem, a onda i savjetovanjem koje te može jako dobro usmjeriti.

Ali, za prvu pomoc dobra je i samopomoc, barem za svladavanje nekih tehnika opuštanja i stvaranja donekle bolje slike o sebi ako ništa drugo.

  crna, samopouzdanje nije nešto što uciš iz knjiga.

Ako je tako bilo u tvom slucaju, možda sad imaš osjecaj da si uspjela i da si puna samopouzdanja, ali kad tad ce se pojaviti situacija u kojoj pucaš ko kokica i na vidjelo izlazi tvoje pravo (ne)samopouzdanje.

Nadam se da znaš kako treba više od knjiga i kako treba dosta dugo vremena..godina da netko stekne samopouzdanje i sve vezano uz to.

SMAJLICA wrote: Ok sam ja... Ne trebaju mi knjige i psihijatri da mi narede da redovno jedem kvalitetno... Valjda toliko mogu sama...Bitna je volja samo... I sigurnost u samu sebe... Nadam se da nije tako duboko otišlo! Sa vama dijelim samo ono svoje najdublje i svaku svoju misao.

 nisam ni mislila da ti trebaju knjige i psihijatri! krivo si me shvatila.. radi se o knjigama s pozitivnim stavovima i kako ih jednostavno primjenit na sebe. Naime, koliko god tko bio snazan vjeruj mi da nije na odmet procitat jednu takvu knjigu koja ce te samo potaknut da jos vise prihvatis sebe.

Volja pociva na samopouzdanju, samopouzdanje na prihvacanju.. moras poslozit sve karike da bi onu konacnu zatvorila sa prvom.. na tebi je da biras put! Nije tako duboko otislo.. samo trebas udahnut i sve ce ti se posloziti!

crna_kej wrote:   odi na temu psiho kutak gdje je zika navela odredjeni broj knjiga koje teze jacanju samopouzdanja!

koje ce te uvjeriti kako si ti zapravo sposobna, samouvjerena, snažna bla bla bla... ljudi ne pušite te spike iz knjiga popularne psihologije.

Cura ako ima problema, neka potraži centar za savjetovanje ili nekakvo savjetovalište. Vjeruj mi, pomoci ce joj više nego trošenje vremena na citanje knjiga il ne daj bože kupovinu istih.

Znam da je strah moj problem, svjesna sam toga.. Valjda mi se fakat smucilo sto nisam prije mogla nosat krpice koje sam htjela...Nesto kad nemas i kad ne mozes tolikooo to prizeljkujes i vapiš za tim iznutra... Onda sam konacno (kako,tako) to postigla i sad, nakon toliko godina, necu i nedam samoj sebi da pokvarim postignuto.

Ispuhivanje mi pomaže, da! To si u pravu! Vjeruj mi da nisam bila ni svjesna koliko duboko može otici ljudska psiha i da rješenjem jednog problema zadobijam veci... POnekad mi je samo žao što nisam sebe voljela onakvu kakva sam bila, sa 5,6 kg viška...

Znam da sam ovo uradila za sebe, za svoj osmijeh na licu i za svoje samozadovoljstvo... Za ono "dignuto celo" kad hodam i jednostavno, da bih samu sebe dovoljno voljela. Imam jedam život i hocu da u tom JEDNOM životu budem onakva kakva ŽELIM da budem, ali NE po cijenu svog zdravlja.

Pomenula si moje roditelje: Ja sam "jedinica" i moji su roditelji bukvalno ludi za mnom. Imam sve što pomislim i živim i radim šta hocu. Poštuju me jer ih nikad razocarala nisam... Ni privatno, ni kroz obrazovanje. Uvijek sam ih cinila ponosnim. Apsolutno vjeruju u svaki moj izbor i daju mi potpunu slobodu u životu! Hvala Bogu na životu koji imam, svako bi ga mogao poželit! Jedini moj problem je ovo navedeno Duboko skriveno, inside me

Ne opterecujes me jer di bi dosao kad bi se enrvirao oko
stvari koje nemaju veze s menom, nemoj ovo grubo
shatiti.....
Godine nisu uvijet za imat neki problem ili ne, tak da to
kaj imas 24 god ne znaci nist, problem je problem bilo sa
20, 40 ili 60 god i treba ga rijesiti....
Ako ti se doma tako hrane ne vidim razloga da to ne jedes,
nije potrebno brojat kalorije, ti ih neces unjet dovoljno i
onako ako ne jedes junk, a i trebala bi vecd znat otprilike
kad pojedes nekaj kolko si ceg pojela bez da uopce
razmisljas o tome