Kada se govori o profesionalnom sportu, vrlo često se zapadne u temu zdravlja. Je li profesionalni sport zdrav i jesu li profesionalni sportaši zdravi ili ne? No, da bi se barem djelomično odgovorilo na ova pitanja potrebno je, prije svega, definirati pojam zdravlja.

Što je zdravlje?

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, zdravlje je „stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili nemoći“. To ukazuje na činjenicu da se ne možemo fokusirati samo na fizički aspekt zdravlja, već analiza mora uključivati i psihološke i socijalne aspekte.

Drugo, potrebno je definirati profesionalne sportaše. Radi li se ovdje onima koji su nastupali na Olimpijskim igrama, Svjetskom prvenstvu ili svima koji su članovi profesionalnih klubova, poput HNL-a? Najčešće se pod profesionalnim sportašima podrazumijevaju oni koji se natječu na međunarodnim natjecanjima.

Fizičko zdravlje – dugoročni i kratkoročni aspekt

Studija koju su objavili Kettunen i sur. pokazala je da profesionalni sportaši žive prosječno 5-6 godina duže od osoba koje se nisu bavile sportom te imaju manju stopu obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti i infarkta. Istodobno, boksači znatno češće obolijevaju od demencije od osoba koje se nisu bavile sportom.

No, jedan od uzroka duljeg i zdravijeg života sportaša je i taj što oni u prosjeku manje puše od ne-sportaša te da je njihova prehrana u prosjeku zdravija i uravnoteženija nego kod neaktivnih pojedinaca. Kombinacija treninga, zdrave prehrane te izbjegavanje pušenja pomažu u smanjenom riziku od niza metaboličkih bolesti, poput dijabetesa tipa 2.

Kod kratkoročnih aspekata zdravlja, situacija je nešto drugačija. Naravno, razumljivo je da se lakše ozlijediti na treningu, nego sjedeći pred televizorom, zar ne?

Stoga, iako je fizička aktivnost preporučljiva svima, kod profesionalnih sportaša postoji visok rizik od razvoja simptoma pretreniranosti i smanjene učinkovitosti na treningu. Prosječno 10-20% profesionalnih sportaša to doživi tijekom svoje karijere, a puno je češće dok sportova izdržljivosti.

Mentalno zdravlje

Mentalno zdravlje profesionalnih sportaša dugo je vremena bila „zabranjena tema“ u sportu, pogotovo među muškim sportašima. No, danas te teme dobivaju svoje mjesto među psiholozima i psihijatrima.

Stanja poput anksioznosti, depresije, ali i poremećaji prehrane česti su među sportašima, dok su ovi potonji češći među sportašima nego kod osoba koje nisu fizički aktivne. Kod profesionalnih sportašica je vrlo čest trijas (poremećaj hranjenja, amenoreja i osteoporoza) i potrebno ga je na vrijeme prepoznati i liječiti.

Profesionalni sportaši vrlo često imaju mentalne poteškoće u vrijeme svojeg umirovljenja. Naime, radi se o iznimno visokom stresu radi drastične životne promjene, koja sportašima utječe na sve aspekte života.

Ipak, osim poremećaja prehrane, profesionalni sportaši nisu često izloženi mentalnim teškoćama ili bolestima. Stres kojem su izloženi uoči ili tijekom natjecanja ili u vrijeme umirovljenja ne razlikuje se sa stresom kojem su ne-sportaši izloženi na razgovoru za posao, bolesti u obitelji ili sličnim životnim situacijama.

Ono što se ističe je bolja sposobnost profesionalnih sportaša da se nose sa stresom, kako zbog učestalog stresa i navikavanja na njega, tako i zbog postojanja klupskih psihologa kojima je posao pomoći profesionalnim sportašima u stresnim situacijama.

Percepcija socijalnog zdravlja

Na kraju, treći aspekt zdravlja po Svjetskog zdravstvenoj organizaciji je – socijalno (društveno) zdravlje. Često se profesionalne sportaše doživljava kao osobe koje nemaju prebogat društveni život, koje imaju strogu prehranu i zbog obaveza, ne sudjeluju u druženjima ili putovanjima s prijateljima.

No, ovo vrlo često nije istina. Posebno kod ekipnih sportova. U ekipnim sportovima, članovi tima se druže, zabavljaju i upravo je ta socijalna komponenta izražena i važna za postizanje ciljeva.

Jesu li profesionalni sportaši „normalni“?

No, ono što svakako razlikuje profesionalne sportaše od ne-sportaša jest njihov način života, kolokvijalno govoreći, u usporedbi s ne-sportašima, profesionalni sportaši ne vode normalan život. Ipak, to i dalje ne znači da su nezdravi.

Profesionalni sportaši su često opsjednuti performansama. Oni će često svaki segment svoga života podrediti rezultatu i iz perspektive osobe koja ne ganja rušenje svjetskoga rekorda ili osvajanje olimpijskog zlata, ovo ponašanje neće biti „normalno“.

Također, profesionalni sportaši nemaju ono što se naziva „životni balans“. Oni će uvijek izabrati odlazak u krevet u 23 i spavanje 8 sati te zdravi doručak, umjesto izlaska, opijanja, bureka usred noći i 3 sata spavanja. U kontekstu 22-godišnjeg studenta, ovo ponašanje nije „normalno“, zar ne?

No, ono što ne-sportaši smatraju „normalni“ nikako se ne bi smjelo odnositi na profesionalne sportaše. Sustav vrednovanja „zdravoga“ i „normalnoga“ kod profesionalnih sportaša svakako je drugačiji nego kod ne-sportaša, ali upravo zbog toga profesionalni sportaši u svojoj karijeri postižu 2nenormalne“ rezultate i rekorde.

Na kraju, znajući činjenicu da broj pretilih osoba raste iz godine u godinu, da je sve više pretile djece, da je broj oboljelih od dijabetesa tipa 1 sve veći i veći, nazivati profesionalne sportaše „nezdravima“ je svakako deplasirano.

Reference:

1. Kettunen JA, Kujala UM, Kaprio J, et al. All-cause and disease-specific mortality among male, former elite athletes: an average 50-year follow-up. British Journal of Sports Medicine 2015;49:893-897.
2. Markser VZ. Sport psychiatry and psychotherapy. Mental strains and disorders in professional sports. Challenge and answer to societal changes. Eur Arch Psychiatry Clin Neurosci. 2011 Nov;261 Suppl 2:S182-5.

Objavljeno 26.09.2019.