Kad se govori o proteinima, često susrećemo dvije krajnosti: vježbače i on s osviještenim razmišljanjem o nutritivnom sastavu hrane koji paze da u svakom obroku imaju neki izvor proteina i da je ukupan dnevni unos dovoljan s obzirom na potrebe i, s druge strane, one koji uopće ne razmišljaju o unosu proteina i koji - gotovo redovno - ne unose ni polovicu od svoje dnevne potrebe za proteinima!

No, s obzirom na to da se ubrajam u prvu skupinu koja razmišlja o hrani, planira obroke i brine u dovoljnom unosu, moram priznati da sam zamijetila 3 česte pogreške vezane uz unos proteina koje se omaknu i najiskusnijima, a isto tako i meni.

Naime, prosječna ženska osoba koja se ne bavi nekim sportom treba oko 1g proteina po kilogramu tjelesne mase, a s tjelesnim aktivnostima i njihovim ciljevima, taj se broj penje čak i do triput većeg iznosa.

Dakle, greške koje najčešće susrećem su sljedeće:

1. Podcjenjivanje svojih potreba za proteinima

Pojednostavljeno, to je onaj slučaj kad vam netko kaže "šta će mi toliko proteina, pa nisam ja neki profesionalac"! Ne želite uopće zamišljati koje količine proteina unose profesionalci. Dakle, količine od 1,5g/kg tjelesne mase, pa čak do 3 grama su količine koje uzimaju sportaši rekreativci kojima su ciljevi različiti, od očuvanja mišićne mase do dobivanja nove.

Prema jednostavnoj računici, osoba od 60 kilograma koja je aktivna i redovno radi treninga trebala bi unositi od 90 grama proteina na dan prema više, ako radi na dobivanju mišićne mase. Primjerice, 100 g pilećih prsa ima 21 gram proteina.

Osobe koje rade 4 ili više teških treninga snage svakako trebaju imati i dovoljan unos proteina, budući da svaki trening ove vrste razbija mišićne stanice, pa je unos proteina potreban da bi se omogućila mišićna regeneracija i oporavak.

2. Slaba raznolikost izvora proteina

Mnogima je meso jedini izvor proteina, što je greška jer svaki od izvora - kako životinjskih, tako i biljnih ima svoje prednosti i treba ih imati na meniju. Primjerice, proteini dobiveni iz mliječnih proizvoda pomažu u mišićnim kontrakcijama i zdravlju kostiju, životinjski proteini imaju bolji aminokiselinski profil, dok proteini iz grahorica sadrže antioksidanse kojih nema u drugim izvorima proteina.

Dakle, cilj je proteine dobivati iz različitih izvoda! Time će organizam biti opskrbljen širim spektrom nutrijenata, a i prehrana će biti raznolikija i zanimljivija.

3. Preskačete unos proteina nakon treninga

Ovo je vrlo čest slučaj kod osoba koje rade kasne treninge, a pritom vjeruju u predrasudu i besmislicu da nije dobro jesti nakon 18h!

Naime, tijekom treninga, mišićna vlakna se kidaju i trgaju, a da bi se ona oporavila i regenerirala u obroku nakon treninga potrebno je unijeti proteine i neke brze ugljikohidrate.

Tu se krije važnost onog proteinskog napitka kojeg mnogi piju neposredno nakon treninga. Baime, u nekih 30-ak minuta nakon treninga tijelo je doslovno željno hrane i što prije mu dopremite neki jednostavan obrok (whey protein i komad voća) to će učinci oporavka biti bolji.

Dakle, razmišljajte u planiranju obroka koje izvore proteina ste uvrstili i imajte na umu da budu raznoliki i da proteina bude dovoljno. Na kraju, trening završite s unosom proteina jer bez toga, nema ni oporavka ni napretka! 

Amen. ;) 

Objavljeno 15.12.2016.