Život je zaista nepredvidiv slijed događaja, a pamćenje vrhunski filtar koji nam selektira samo dobre uspomene, da ih se zauvijek sjećamo. U psihologiji se taj fenomen naziva optimizmom pamćenja. U praksi se to odnosi na sjećanje samo lijepih trenutaka, iz bliže ili dalje prošlosti.

Na izmaku godine svi smo skloni radite neke rezimee godine i bilježiti si, u glavi ili na papiru, trenutke kojih se želimo zauvijek sjećati. Jedan od takvih krasnih trenutaka je i ovaj koji želim podijeliti s vama danas. Radi se o jednom danu, proživljenom u prosincu 2016. godine u zagrebačkom kvartu Trešnjevka. No, mjesto i nije toliko bitno u cijeloj ovoj priči koliko je važno društvo, prigoda, osjećaj koji me prožimao cijelo to poslijepodne i hrana u kojoj sam uživala.

No, krenimo redom. Početkom 2016. godine u teretani sam upoznala Tomislava. Radi se o čovjeku kojeg je zapravo jako teško opisati jer on nadilazi svaki pokušaj opisa. Šarmantan, ambiciozan, samouvjeren, svestran, staložen, druželjubiv i iznad svega, željan svoje znanje podijeliti s drugima, ali i pomoći svima oko sebe. Ovo su osobine koje mi na prvu padaju na pamet. Osim ovoga, ono što je meni posebno zanimljivo jest Tomislavova ljubav prema putovanjima i događaji koje na tim putovanjima proživljava, a koje on toliko slikovito prepričava da imate osjećaj da ste s njim zatočeni u kombiju u nekom tanzanijskom nacionalnom parku, usred noći, i slušate zvukove prirode i divljih životinja koje kreću u lov.

Osim toga, ono što Tomislav donosi sa sobom s putovanja su i iskustva različitih nacionalnih kuhinja. No, kao i u svemu ostalome, to nadilazi samo puke obilaske restorana po egzotičnim zemljama: u njegovom slučaju to je pohađanje različitih kulinarskih radionica na kojima uči različite tehnike pripreme nacionalnih jela zemalja u kojima boravi. A onda, po povratku u Zagreb, svoja znanja prenosi prijateljima, u svojem domu!

Ja sam imala zadovoljstvo biti Tomislavovom gošćom na vijetnamskom ručku. Ručak smo spremali svi zajedno, Tomislav, Marin i ja. Prema mojem planu prehrane, upute koje sam dala prije obroka su bile "proteini i ugljikohidrati".

Tomislavov odgovor, kao iz puške je bio - onda radimo vijetnamsku hranu!

Na meniju je bila vijetnamska svježa proljetna rolada i Pho, tradicionalna vijetnamska mesna juha s povrćem.

Za vijetnamsku svježu proljetnu roladu su potrebni ovi sastojci:

• rižin papir
• rižini rezanci
• govedina
• piletina
• kozice
• mrkva
• paprika
• krastavac

i za umak:

• pasirana rajčica
• chilly
• maslinovo ulje
• sok od limete

Piletina i govedina su narezani na kockice i skuhani pa dobro procijeđeni pa stavljeni u posudicu. Isto tako su i kozice skuhane. U trećoj posudi su skuhani rižini rezanci. Povrće je narezano na što tanje trakice, duljine 3-4cm.

Sve sastojke za umak pomiješajte. Smjesa treba biti dosta pikantna jer je rolada nježnog okusa pa će se savršeno sljubiti.

I sad kreće onaj zabavni dio: uzmete rižin papir i potopite ga u posudu s toplom vodom dok se potpuno ne omekša, stavite ga na tanjur. Na rub stavite malo rezanaca, širine koliko želite široku rolicu (oko širine dlana je super). Uz rezance složite red mesa ili kozica, pa red svakog povrća i potom urolate papir oko te smjese i zatvorite na rubovima, tako da ništa ne ispada. Rižin papir je lagano ljepljiv pa ćete savršeno oblikovati rolice. Naizmjenice si motajte rolicu od mesa, pa rolicu od kozica.

Rolicu prije svakog griza, umočite u umak od rajčice.

Ovo je jako lagan obrok i bez problema možete pojesti 6-7 rolica, uz ugodan razgovor.

Drugi obrok koji smo jeli kod Tomislava je Pho, tradicionalna juha s mesom i povrćem. No, ono što ovu juhu uvelike razlikuje od okusa na koje smo navikli su začini - anis i limeta!

Ovo su sastojci:

• goveđi temeljac
• govedina
• piletina
• mrkva
• paprika
• gljive
• špinat
• anis
• limeta
• rižini rezanci

U goveđem temeljcu se kuha meso narezano na sitno, sok se potpuno ne omekša. Pred kraj se dodaje povrće i začini i na kraju i špinat kojem najkraće treba da bude gotov. U odvojenoj posudi se skuhaju rižini rezanci i procijede. Svatko si u juhu dodaje onoliko rezanaca koliko želi, ovisno koliko gust pho želite.

Jako zanimljiva aroma ove juhe zaista će vam potvrditi da se radi o egzotičnom jelu, a kvalitetni sastojci daju vam osjećaj sitosti bez imalo težine u želucu nakon, zapravo, pojedene jako velike količine hrane.

Tomislav me toga dana pozvao da ostanem i na "ličkoj večeri", ali ja sam to ostavila za neku drugu prigodu zadržavajući užitak Vijetnama barem u želucu, do neke prigode u kojoj ću u toj zemlji uživati i iz prve ruke.

Hvala, Tomislave!

Objavljeno 22.12.2016.