Kao što sam obećala, dijelim s vama sve recepte sa svoje rođendanske večere. Glavno jelo je, potpuno predvidljivo za sve koji me znaju, morala biti riba. A glavna riba u gradu uvijek je losos. Na njega padnem svaki put kad ga sretnem, u bilo kojem stanju... Bio on u dimu ili svjež, ja sam na koljenima i želim ga bez ostatka i zadrške ;)

Osim što obožavam taj njegov okus i mekanu teksturu pod nepcima, volim i jednostavnost pripreme ove prave nutritivne ljepotice. Začinite ga čime god želite, začinsko bilje se uvijek s njim lijepo sljubi... peršin, bosiljak i malo papra su bili moj odabir ovaj put. 

No, što zaslužuje čast biti dodatku lososu? 

"Proljeće je, mora biti nešto proljetno!", bila je deviza kojom sam se vodila u odabiru priloga. 

I onda, poput profesora Baltazara, kliknula je ideja u glavi - bit će to riža s jagodama! 

Lososov okus je slatkast, topao, mekan, nježan, ako ga se pravilno napravi - sočan i lijepo će se spojiti s nečim nježno kiselkastim, a jagode su upravo to. Kiselkasto-slatke do te mjere da vas razvesele kad naletite na pokoji komadić među zalogajem riže...

I tako je i bilo. 

• 6 odrezaka lososa 
• 180 g riže
• 200 g jagoda
• peršin, bosiljak, papar

Losos sam premazala začinima pa stavila da se peče na prethodno zagrijanu gril tavu. Rižu sam stavila da se kuha, prema uputama na pakiranju, tako da je ne treba cijediti niti ispirati sluz kad je gotova. Jagode sam nasjeckala na kockice. 

Kad je riža bila gotova, u nju sam samo umiješala jagode i servirala. 

E sad, komentari oko ovog obroka su bili različiti, što sam i očekivala. Kombinacija je svakako neobična, pa bi bilo prilično nerealistično očekivati da će okupljena šestorka biti jednoglasna u ocjeni. 

Prigovori su bili ovi:

"Koliko kostiju ima ova riba!", rekla je kontinentalka kojoj su kralježnica i 3-4 bočne kosti bilo previše. (drama queen)

"Ja ne volim baš rižu!", bio je prigovor kojem nisam mogla protusloviti, pa je na kraju na tanjurima ostala jedna porcija riže s jagodama i nešto lososa, na tanjurima onih s manjim potencijalom unosa hrane (čitajte: osoba od 44 kilograma u borbi s 5 sljedova hrane!). 

Kuharica je zadovoljna ovakvim raspletom događaja oko glavnog jela. 

Jučer sam baš s prijateljicom razgovarala o temi odnosa prema hrani i onome kako mi koji kuhamo, koji volimo hranu, ali uživamo i u procesu pripreme, na neki pomalo neobičan način i prilično subjektivno doživljavamo i odnos drugih prema hrani koju pripremamo.

Za nas je hrana kao neko božanstvo kojem prilazimo s poštovanjem jer od nje dobivamo sve: zdravlje, ugodu, a posredno i mnoge aspekte socijalnog života, poput ovakvih druženja s dragim ljudima. Stoga različite odnose drugih prema hrani nerijetko doživljavamo kao kaljanje naših društvenih odnosa i/ili nedovoljno ulaganje truda u iste... 

No, da ne zabrazdim u lamentacije o hrani ili ne zaglibim u preodgajanje drugih u njihovim odnosima prema hrani, želim vam da uživate u onom što jedete, jer ono kako se osjećamo, koliko smo zdravi, koliko na kraju i volimo sebe, može se iščitati iz tanjura kojeg preda se stavite. 

Dobar tek!

Objavljeno 06.04.2016.