Ok, ovo je već 3. verzija bloga. Prva verzija je napisana već odavno, druga malo nakon nje ali sam u međuvremenu shvatila da se ne mogu povezati s tim što sam napisala. Osjećam se kao pisac bez nadahnuća koji trga stranicu za stranicom i baca ih oko sebe….zapravo bi to bilo puno efektivnije, nego samo kliktati stalno. Blažena stara vremena.

Ma nije ni to samo razlog što mi je toliko dugo trebalo da šibnem nastavak prošlog bloga, više je razloga. Malo sam se pogubila putem. No, ionako stojim na mjestu ovih mjesec dana, tako da lako mogu reći da još nisam ni krenula sa svojim planom kako treba. Tek sam jučer odradila prvi trening po novom programu, a vaga mi se i dalje ceri sa istom brojkom - 63,7 kg.

Odustajem? Ne, mada mi je to prošlo kroz glavu par puta. Iskreno, šta da vam kažem. U trenutku objavljivanja svog prvog bloga bila sam preoptimistična čini mi se, jer mi je jutro nakon dalo do znanja da sam se blentavo uvalila u nešto u što ni sama nisam sigurna da ću uspjeti provesti onako kako sam ja to zamislila. Stavim slušalice na uši pa odem u oblake.

Yeah sve je to divno i krasno ali..određena ograničenja su prisutna, bez kojih bi cijeli ovaj proces bio puno lakši. Borim se sama sa sobom da se što više odmaknem od njih ali me realnost brzo ošamari ko budalu i vrati na mjesto. Tako to ide, vizualizacije i afirmacije su divni alati, kojima se godinama dosta uspješno koristim, ali dok se ne realiziraju, tu smo di smo i moramo se ponašati u skladu s tim, izvući što više od toga ali imati u vidu da ipak ne možemo sve kako smo mi to zamislili.

Treninzi nisu problem, kako sam već puno puta pisala – tu više motivacija ni ne treba. Motivacija treba dok nešto ne prijeđe u naviku. Teretana je jedan veliki dio mog života, jedno mjesto koje me ispunjava i daje energiju već godinama. Nije samo izgled u pitanju, u pitanju je strast. I da mi netko sada kaže – izgledat ćeš savršeno do kraja života, ne moraš trenirat – ja bih i dalje trenirala. I o čemu god se pričalo, što se god reklamiralo, lajkalo, di god se sve okrenulo – ja sam i dalje uz moj mali underground gym, uz moje dečke, uz moje dobro staro željezo. Jer to volim. Jer u tome uživam ko malo dijete. Bila mršava, debela, prosječna. To sam ja. Dođem, dignem, odem. Sa smiješkom. Već 4. godinu, bez pauze, bez kukanja, bez „ljetnog odmora“. Prošle godine smo 31.12. trenirali, sami……..zaboli me za dane, blagdane i godišnja doba.

Neda mi se jesti tako više, spremati obroke, mjeriti, vagati, paziti na hranu? Come on....odavno sam programirana. Piece of cake.

Nije problem niti u strahu od hrane. Ovih 7+ kg do sada, u odnosu na prošlo ljeto naučilo me još jednu važnu lekciju – prihvaćanja same sebe i onda kada ono što vidim u ogledalu trenutno nije ono što bih ja htjela. Nekad nezamisliv osjećaj. Neću vam lagati i reći da mi sad nekad ne dođe da počupam te traperice sa sebe ali…..barem tu emociju sada odradim sa smiješkom….uglavnom.

.......

U čemu je problem onda? Pa….trenutno imam osjećaj da ću doći do pola zamišljenog plana i morat stat na tome dok me moji ne izbace iz kuće koliki trošak postajem….i to gologuzu jer ne stanem u ništa više od robe koju provlačim već godinama.

Naravno, stvari se mogu promijeniti već za koji tjedan, nikad ne znamo što nam život nosi…samo moram bit iskrena, jer me muči sva ta obveza koju sam si zadala….nesvjesna tada da će biti teže sve to provesti nego gledati to tako zapisano na papiru.

Što sam vam htjela reći…..ovo nije jedan kukumeni post….ne, damn… puno sam ja svojih bitki ovdje prošla u tišini. Više je…jedno povezivanje sa samom sobom i trenutnom situacijom. Da mi duša bude na miru. Čisto da znate, ako u ikojem trenutku ovaj eksperiment stavim na čekanje, znajte da nije riječ o samom padu motivacije i da sam do tada dala sve od sebe da se to ne dogodi.

Ali bez brige….naći ću ja načine, prije nego izgovore ;) Jer oni koji me znaju, znaju da nikakvim izgovorima nema mjesta i da će svatko, ako uistinu nešto želi i voli, napravit sve što može da to i realizira. Pa tako i ja.

Ajmo na trening, može? Neću previše dužit, odužila sam s uvodom…pa ću o detaljima kroz naredne blogove.

Dakle 4 x tjedno, upper/lower.

Treninzi se sastoje uglavnom od osnovnih vježbi, koje su mi već godinama temelj treninga. Kod mene ćete rijetko vidit nešto novo, nema filozofije – a što da vam kažem osim google, this is my style.

S obzirom da sve više ulazim u PL vode ali i da pritom još uvijek želim biti u što boljoj formi, tražila sam neku kombinaciju treninga da podmirim i jedno i drugo, ali da se mene pita, ne bih više prešla 3-5 ponavljanja nikad.

Nakon puno trganja stranica i probavanja raznih rutina, odlučih se za ovu:

Upper day 1

Rameni potisak šipkom – 4 x 5, 1 x 3

Zgibovi/Lat – 6-12

Ravni bench bučicama – 6-12

Veslanje – 6- 12

Srednje rame + zadnje rame – 6-12

Lower day 1

Squat (široki stav) – 4 x 5, 1 x 3

Front squat – 6-12

Split squat - 10-12

Nožna ekstenzija – 6-12

Iskorak – 6-12

Upper day 2

Ravni bench šipkom – 4x5, 1x3

Veslanje – 6-12

Kosi bench bučicama – 6-12

Lat (obrnuti hvat) – 6-12

Rameni potisak bučicama (ili Arnoldov potisak) – 6-12

Zadnje rame – 10-12

Lower day 2

Mrtvo dizanje na ravne noge – 4 x 6

Rumunjski mrtvo dizanje bučicom – 6-12

Dubok čučanj bučicom, široki - 10-12

Fleksija – 6 – 10

Glute ham raise/ Hiperekstenzija ( naglasak na ložu i gluteuse) – do otkaza, s težinom

Napomena: Ovo je čisto okvirna struktura treninga. Ja inače zadnje vrijeme rijetko treniram po nekom točno određenom planu – volim si ostaviti dovoljno prostora za dodavanje vježbica za koje osjetim da bi ih taj dan odradila odlično ili onih koje bi mi dobro došle, za dijelove koji mi zaostaju ili koje treba jačati radi glavnih liftova. Nekad neke vježbe i izbacim ili ih prekinem raditi ako se ne uspijem povezati dovoljno. Zato i ne volim baš pisati te programe jer to zapravo rijetko kad izgleda točno tako.

Ruke isto kombiniram kako mi dođe, zato i nisam navela vježbice po redu. Uglavnom su to obični biceps pregibi, varijacije triceps ekstenzija, dipsevi….sve u svemu, volim raditi ruke jer mi jako dobro reagiraju kad ih često radim. Pogotovo se dosta posvećujem tricepsu.

Isto tako, u upper dane znam ubaciti i ponešto za gluteuse – s obzirom da su kritična zona.

Naravno - mrtvo dizanje, razne varijacije veslanja, čučnjeva, iskoraka…. još poneka izolacija….svega se tu nađe ali o tome bolje da pišem nakon što odradim trening.

Trbuh – na svakom treningu par serija, sa i bez opterećenja.

Zagrijavanje – 5-10 min na orbitreku trenutno, sa povećavanjem otpora svake minute + ponekad lagani, kratki kružni po spravama ili sa šipom/bučicama.

Uff….lakše mi je bilo odradit ovo nego natipkat :D

Slike? Na kapaljku :D

Treba nać pravo mjesto, sjenu, položaj, a onda treba i dobro izgledat taj dan, napunit se i to...kužite vi koliko je tu posla za savršenu prezentaciju? :)))

To je to za sad, pišem ubrzo ;)

Objavljeno 01.10.2013.