Ovo pišem za sve one koji čekaju bolje dane da nešto poduzmu u svom životu.

Sigurna sam da ste se svi barem jednom našli u vrtlogu okolnosti, nakon što ste pomislili da ste napokon sredili svoj život i ojačali dovoljno da vas ništa ne dotakne toliko da izgubite sebe.

U tom vražjem vrtlogu sam se ja kovitala zadnje 2 godine, dobivši priliku da testiram sve one metode o kojima godinama čitam i pišem i koje se čine tako lagane i logične dok vam sve ide dobro. Kažu ljudi da je lako biti hrabar i mudar kada su ti zvijezde naklonjene ali što kad nas stisne muka? Kako naći dovoljno snage kada vam se snovi poljuljaju, kad izgubite nekog bitnog ( ili više njih), kad vam se odjednom učini da više ne znate tko ste?

Treba li čekati neka bolja vremena? Jer toliko biste toga htjeli, toliko planova imate...ali kako sada kada patite, kada nemate snage za ništa, kada više ništa nema smisla....bit će bolje kad bude bolje, kada suze presuše, kada postanete opet dovoljno sigurni u sebe da krenete ispočetka, kada glasovi bližnjih napokon postanu preglasni da biste ih zanemarili....

Nakon svake kiše dolazi sunce jelda ....treba se samo sklupčati i čekati...

...ili?

Kada sam pisala svoje pradavne motivacijske blogove nisam ni znala da ću u kratko vrijeme imati priliku staviti u praksu svoje riječi, i to u nekim situacijama za koje bi i ja tada sumnjala da ću ih izdurati na ovaj način. Drago mi je danas vidjeti da sam ostala na tom putu, i da sad mogu reći da sam nakon tog svog neumornog pljuska dočekala neko sramežljivo sunce – ali s tim da je došlo na moj poziv.

Ne, ja nisam čekala bolje dane. Smijala sam se i kad mi se najmanje smijalo, nisam dala da moja tuga ikome bude teret. U epicentru događaja upisala sam učilište i napokon dobila certifikat za nutricionista kojeg planiram godinama. Nakon toga odmah sam skočila na daljnju edukaciju preko Precision Nutritiona (za koji su vjerujem mnogi čuli) gdje sam trenutno u fazi Levela 2 – jednogodišnjeg praktičnog rada s mentorom, nakon odrađenog prvog teorijskog dijela Levela 1. Dugogodišnja želja je napokon ostvarena i iako je poprilično u to uloženo nikad nisam požalila jer iskustva ne mogu biti bolja. Uz to, trenutno se spremam za  fitness učilište i  edukaciju za osobnog trenera, a onda di me život dalje odnese – u svakom slučaju, sad sam spremnija za njega.

Zašto vam sve ovo pišem....zato da vas, ako se prepoznajete u ovom tekstu, potaknem da poduzmete nešto što mislite da morate bez obzira na sve što vam se trenutno dešava u životu. Ne čekajte bolja vremena, možda nikad ne dođu sama od sebe. Ako u jednom smjeru ništa ne valja – krenite u drugome. Ja sam se napatila ko pas ali sam svejedno izgurala sve to, sve ispite, sve neprospavane vikende, sav taj mentalni napor koji mi je najmanje trebao u to vrijeme. Ili mi je baš to zapravo trebalo...da vidim da mogu i da sam hrabrija nego što sam mislila da jesam, da ojačam, da se fokusiram na nešto što volim, na nešto pozitivnije, na neku bolju, drukčiju, svijetliju budućnost. Da napokon napravim to o čemu pričam. Kažu moji Kanađani „ you have to walk your walk“ – ako sama ne radim ono što govorim drugima ..... badava mi svi papiri na zidu.

Voli vas vaša Gymka :)

Objavljeno 24.05.2018.