Nedavno sam saznala nešto lijepo :)

Netko drag mi je prišapnuo da se moje ime spominje i na drugim forumima. Cure me prate, čitaju moje blogove, upijaju moje riječi. Wow..zaista sam se ugodno iznenadila komentarima....hvala vam, od srca.....

Znate što ću vam reći? Da mi je netko prije par godina rekao da ću krenuti ovim putem i postati ovo što sam danas rekla bih da je lud. Naime, moj životni smjer vodio me putevima ekonomije i nisam se voljela kretati previše. Iako sam od početka srednje škole bila uključena u neki vid aktivnosti, ponajviše u kućnom aranžmanu (jer mi je izgled uvijek bio bitan - naravno u tim godinama :)  nikad mi treninzi nisu bili redoviti. Dovoljno govori da sam član svoje teretane od 1998. god., a nitko nije znao za mene kad sam počela raditi tamo pred 3 godine :D  Kao i prehrana - klackala sam se gore dolje....jela previše, jela premalo, izbacivala svašta pa vraćala dvostruko...mrzila sebe, voljela sebe, bojala se ljeta jer se trebalo skinuti iz kaputa, odbijala hranu, mučila se, izgladnjivala, rušila, padala, dizala.......živila u uvjerenju da će to uvijek biti tako jer to jednostavno tako mora biti.

Od onda do danas prošla sam štošta toga...da bi bila ovdje i natipkala svih ovih 50-ak blogova i skoro 4000 postova na forumu. Cijelo vrijeme vođena vlastitim iskustvom i nekom neobjašnjivom silom koja me gurala naprijed i davala mi snage i inspiracije kada sam mislila da više nemam što od sebe dati. Tu silu danas nazivam strašću i ljubavlju prema ovome što radim. Bez toga i svega onoga što sam prošla u zadnjih 12 godina ne bi me bilo tu s vama.

Duga je priča kako je sve to krenulo, kako su promjene išle, u kojoj fazi života me sustiglo prosvjetljenje :), zaista puno je tu faktora bilo u igri. Ali možda onaj najbitniji je - promjena načina razmišljanja. Nije bilo druge nego zavoljeti sebe, prihvatit se takvom kakva jesam i poraditi na tome da budem što bolja, fokusirati na sve pozitivno kako na mome tijelu, tako i općenito u životu i izvući najbolje što mogu od sebe. Ukratko - biti zahvalna na svim pozitivnim stvarima koje mi krase život (a zaista ih ima) i konstantno i odgovorno raditi na tome da taj život učinim što ljepšim. Druga opcija bila je ostati zaglavljena u prošlosti i iz dana u dan ponavljati krive obrasce, ne prihvaćajući ono što jesam i ne znajući ono što hoću. Izbor je bio na meni, a izabrala sam ovo prvo. I baš je taj izbor zaslužan što sam danas ovdje sa vama i pišem ovo što pišem…. i što sam sretna i ispunjena.

Pred 2 godine shvatila sam što hoću. Napokon. Koja je moja misija tu, što me najviše veseli, u čemu najviše uživam, koje ljude želim kraj sebe, na kraju krajeva - što ja želim od svog života.  Iz totalno jednog smjera prešla sam u drugi i promijenila štošta i u svom životu i u svojoj glavi. Bilo je to čišćenje, bolno čišćenje ali danas sam mirna. Srećom da je tada netko ko je bio jako lijep dio mog starog života iskazao pravu nesebičnu ljubav prema meni pustivši me od sebe i poželjevši mi sreću. V., ako čitaš, hvala ti ;)

I tako je ekonomistica u meni odlučila da to ne bude :) A ona ljenčina koja je jedva dupence dizala s kauča odlučila da to više tako ne može. 3 godine treninga bez pauze, prehrana bez klackanja, diploma samo kao podsjetnik da uvijek ima vremena promijeniti smjer u životu prema onome gdje nas srce vodi.

Zašto vam ovo sve pišem? Da vam poslužim kao primjer, da vam još jednom kažem - da sam i ja jednom prošla sve ono ili jedan dio onoga što vi koji me čitate tražeći savjet, motivaciju, podršku, sada prolazite. Dakle, ne...kod mene nije uvijek sve bilo ovako kao što je danas, ne želim da to mislite. Još se sada sjećam, a bilo je jaaako davno, svoje gozbe od jednog velikog croassana od čokolade, pa nakon toga puntice sa parizerom, sirom i majonezom i pol sata nakon 2 tanjura pašte :))) Ne, to nije bila jedna epizoda...duga je bila ta serija, gotovo svakodnevna :)) i rezultirala sa 15 kg više nego sada...a onda 1 obrok dnevno, sati kardia svakodnevno, rušenje po gradu....pa opet debljanje, pa....uffff :) Nisam se voljela, nimalo, o tome svjedoče moji dnevnici iz mlađih dana. Sve je bilo krivo, svi su bili bolji. Borila sam se sa disciplinom, odustajala od treninga, pronalazila sve moguće izgovore da ne radim ništa. Dobivala sam suprotno od onog što sam željela…ma, nisam ni znala što uopće želim. Bila sam kao mnogi od vas koji me sada čitate i mislite u sebi – uh, blago njoj, tako joj sve lako ide, nije ona prošla ono što sam ja. Jesam, možda i puno više.

Zato sam tu i zato dijelim s vama svoje iskustvo. Da vam kažem da se sve može, samo ako vjerujete da se može i ako krenete prema tome. Možda sve to zahtijeva vrijeme, trud, određene žrtve, malo boli….ali sve ono što slijedi nakon toga je raj – kada se sprijateljite sami sa sobom. Ako bih izdvojila  jednu stvar koju bi vam htjela prenijeti sada to bi bila – fokusirajte se na ono što želite od života, a ne na ono s čim trenutno niste zadovoljni. Nemojte misliti da su to samo prazne fraze – to vam govori netko ko se na svoje oči osvjedočio mnogočemu o čemu čujete ili čitate po raznim knjigama. Svatko od vas ima toliku moć u sebi da je to neopisivo. Moć da od svog života napravite sve što hoćete. Sve je povezano, i samo mala promjena na jednom području života, utjecat će na druga područja. Sve je moguće ako vi mislite da je moguće. Svako uvjerenje koje imate zrcalit ćete u svojim životima. Ne krivite druge, niti neke više sile za svoje neuspjehe – vi kontrolirate te sile. Vi imate izbor, htjeli vi to priznati sebi ili ne.

Možete ovo pročitati i reći da opet laprdam neke ludosti….ili možete probati krenuti nešto mijenjati – kako god, shvatite da ste samo vi zaslužni za svoj život. Ja vam samo dajem svoj primjer, a vi odlučite što biste s njim ;)

Objavljeno 14.05.2012.