Yeap, samo treba odlučiti i krenuti - odluka + akcija - bez tog kompleta ništa se nikad napravilo nebi. Eh, da, koliko god pisala o tome zalomi se i meni blokada u sistemu pa pomalo zabrazdim kontra onog o čemu stalno pišem no, ok, imala sam neki period hibernacije iz kojeg sam uspješno izašla sa početkom 2014-te tako da nastavljamo dalje ;) Hehe, da, sve to na kraju dođe na naplatu pa prosjedim par sati dok ne sažmem to vrijeme u nešto što sam mogla rastegnuti na par blogova - eto to mi je kazna, koju zapravo danas s guštom odrađujem tako da...dosta glupavog uvoda, krenimo :)

Mogu vam reći da mi je ovo bio jedan zabavan period u kojem sam se napokon otrgnula od nekih svojih navika i shvatila još jednom da nema onog čega se čovjek nebi mogao odreći, samo ako si da prilike i vremena. Naime, ako me pratite, a pogotovo moje jelovnike, već ste odavno skužili oko čega mi se taj jelovnik vrti. Kruh, kruh i još malo kruha :) Ok, domaćeg raženog ali svejedno. Znala sam pojesti i do 500g kruha dnevno, iz obroka u obrok. Zobene, pašta, riža, krumpir? Nula, osim zobenih tu i tamo. Kruh - najlakše i najfinije, bez toga ne mogu. Ili ipak mogu? :) Skratit ću vam priču i reći da sada jedem možda 100-200g dnevno, nekad niti toliko. Zobene su postale moj omiljeni svakodnevni doručak, cjelovita pašta i riža (te ponekad krumpir) moj omiljeni ručak, a kruh uglavnom još uleti za večeru jer mi je najjednostavnije tako. Trenutno se spremam i opremiti heljdom, quinoom te amaranthom - da još malo upotpunim jelovnik i osiguram si što više hranjivih tvari. Da ne spominjem povrće - moram priznati da sam i njega bila malo ostavila sa strane, što se često desi kad si čovjek priušti malo više uh-a - kad si prisiljen škrob zamijeniti povrćem sve nekako glatko ide no kad škrob preuzme glavnu ulogu - bye bye zeleno :)) Don't do that - eat your vegetables ;) Esencijalne masti, zaboravih i na to bleso od svog tog garenja uh-a i broja na vagi, a omega 3 skuplja prašinu u ormariću. Pa mogla bih se i za to pobrinuti, ha? Kažu da poboljšava raspoloženje ;)

Uglavnom - ne samo da se osjećam puno bolje psihički u odnosu na mjesec dana prije nego sam i skinula koji cm sa struka na istoj kilaži i imam puno više energije i napokon se osjećam kao nekad, kad sam totalno neopterećno uživala u bakinoj kuhinji - naravno sa svojim malim intervencijama :))) Jedem uglavnom 3-4 puta dnevno, veće porcije hrane (praksu cijepanja obroka sam brzo odbacila jer mi se drugi dio nije niti dao jest pa sam počela mršavit :)), sa 4-5h razmaka između obroka i to mi savršeno odgovara. Napokon sam se uvjerila da mogu slobodno pojesti tanjur pašte, a ne ga rezuckati u dijelove i bojati se svakog griza iznad 50 g, sve dok su kcal i omjeri na mjestu. Malo povrća, nešto od izvora proteina i divota - život sve više počinje nalikovati na praznik :)

Što sam htjela reći? Gledajući neke od vas kako se mučite sa grizevima uh-a tu i tamo pitam se dokle će to trajati? I zašto se ne testirate malo više? Zašto si uskraćujete i više nego što trebate? Zašto ste dozvolili da vas ta uh manija toliko zahvati? Toliko ste se opteretili svime time da od cijele te šume i zavrzlame ne vidite stablo - a na stablu deficit. I ne samo to - ne vidite još jedno stablo, sa vitaminima i mineralima koji su vam potrebni, koji vam možda kronično fale, a da to ni ne znate nego okrivljujete sve osim toga za to što se osjećate pregaženo...ili vam je koža suha....ili ste depresivni i razdražljivi...umorni i bezvoljni...

I ja sam se na neko vrijeme izgubila u toj šumi otkad sam vam pisala zadnji put. Pa sam potražila malo mira, popričala sa samom sobom, uhvatila se dodatne literature, stisnula zube i shvatila da i ja još imam puno kutija za otvoriti, puno testiranja odraditi, puno toga kod sebe promijeniti i usavršiti - i što se prehrane i što se treninga tiče. Na kraju krajeva, kad shvatim da sam sa svime time gotova tek ću onda biti u problemima :)

Anyway....guštam u svemu tome sve više i više trenutno, kao da opet otkrivam sebe, kao da krećem ispočetka po ko zna koji put. Iskreno, zadnjih mjeseci sam bila toliko zaokupljena gutanjem razne literature i radom sa ljudima da sam sebe pomalo stavila na stranu. Zbog toga mi se na kraju bilo i bed javiti na neki način jer sam smatrala da nemam što napisati, da vam nemam što prenijeti jer...sve radim isto, stojim na istoj kilaži, ništa se značajno ne dešava. Dogodio mi se i onaj trenutak kad sam pomislila - hell, šta ja uopće radim....mogla sam jednostavno raditi to u tišini kao i uvijek, ionako sam taj tip, koga ja zavaravam uopće? Ja volim svoj mir, ja volim svoju utabanu rutinu...ja ne znam ništa zapravo :D

A onda sam se krenula polako buditi iz tog sna...pregrmila sam blagdane, prošla ih uspješno i umjereno, i odlučila u novu godinu krenuti sa novim navikama :) I nakon nekog vremena skužila da vam još ipak imam nešto za reći ;) 

Istražujte, testirajte, učite, promišljajte. Sjediti, čitati i bjesomučno tražiti jedan jedini najbolji pristup za vas je gubitak vremena i živaca. Nigdje nećete naći savršenu metoda za vas, od riječi do riječi ispisanu, sa vašim imenom. Metoda ima milijun, principa ima par. Držite se principa i tražite svoju metodu, metodu koja će vam biti toliko bliska da ćete ju moći provoditi duže...ili još bolje, do kraja života. No čak i kad nađete svoju metodu - kopajte dalje, možda ima još bolja! Nemojte misliti da bez nečega ne možete - uvijek možete. Ja sad znam da mogu bez kruha, a još nedavno sam se svađala sa dečkom oko toga :) 

I pazite da birate hranjive namirnice, da jedete raznoliko, da svaki dan vidite spektar boja na vašem tanjuru, da znate što stavljate u usta - jer će to negdje otići, to će vas, ako je kvalitetno, izgraditi...ili jednog dana kad se sve loše skupi - uništiti. Vi birate, ja vam samo govorim, za rukav vas ne mogu i neću vući.

Nažalost, okružena sam ljudima sa viškom kila, visokim tlakom i kolesterolom, sa manjkom energije i volje za nešto više od izvaljivanja pred TV-om nakon radnog dana. Takvima sam ja "opsjednuta". Ja, koja sam u zadnjih 10 god možda 2 puta obrisala nos i koja imam dovoljno energije da treniram 4x tjedno bez pauze, idem pješke na 11. kat, hodam satima.....i ne, nisu samo godine u pitanju, znam i brdo 28-godišnjaka koji su već zašli u 50-te, i po formi i po volji za život.

Svaki dan imate priliku doprinijeti još malo boljoj verziji sebe - na vama je koliko ćete tu prilliku iskoristiti ili ju još jednom, po ko zna koji put, ostaviti za sljedeću godinu.....

Moji trenutni planovi? Još malo papati fino, istraživati dalje, poraditi na još ponekim stvarčicama što se miški tiče...a onda lagano, tamo negdje od 3. mj. uploviti u postepeni deficit....neće mi trebati puno, stala sam na vrijeme :D

Malo vizualnog na kraju:

Moji obroci zadnjih mjesec dana

+ malo before & after pics (zadnja slikana danas)

Pozdravlja vas Gymka i.....zapamtite boldirano ;)

Objavljeno 25.01.2014.