"Ma samo jedi umjereno", "Slušaj svoje tijelo", "Jedi kad si gladan/na" ....

Ok, živciraju li i vas ovakvi i slični savjeti kao i mene? Da, možda ovakvo priznanje zvuči čudno s moje strane, pogotovo nakon zadnjih blogova i mog poticanja na ravnotežu ali u biti zato i pišem ovaj blog da malo rasvijetlim tu situaciju.

Naime, ja se nekako uvijek volim postaviti u poziciju osobe koja traži savjet. Kad netko traži pomoć, većinom je to netko tko ima premalo (ili previše kontradiktornih) informacija i tko nema zdrav odnos sa hranom. Kako takvoj osobi zvuče ovi gore savjeti? Što uopće znači jesti umjereno, koliko je to umjereno - "jel to 1 keks ili pol kutije keksa ako inače pojedem cijelu"? Što znači i kako naučiti slušati svoje tijelo? Kada smo stvarno gladni?  Većinom, kod tih ljudi, tijelo ni nema kada reći svoje želje i potrebe, a prava glad se izgubila pod svim tim silnim pravilima.....

Kada živite prema nekim pravilima, pogotovo prema pravilima frekvencije obroka (svaka 2,3,4h) lako postanete rob sata i automatski vadite posudice sa hranom gdje god bili i što radili jer je -SADA VRIJEME ZA OBROK, ASAP! Budite iskreni, koliko ste puta u tim trenucima bili zbilja gladni i spremni za obrok? Ili ste jeli zato što ste - MORALI? Ili - što ako ste zapravo stalno gladni jer vam metabolizam ne funkcionira na zdravi način, da li i onda trebate jesti kad ste gladni?

Isto tako, koliko ste puta nastavili jesti kad i niste trebali jer niste osvijestili da ste zapravo siti? Ili ste jeli prebrzo, ili ste nešto istovremeno radili (npr. gledali neki film ili čitali nešto) pa niste ni obraćali previše pažnje na to da li vam je dovoljno, ili ste jednostavno zbog toga svog " odričem se svega" mindesta odlučili da će taj dugo iščekivani cheat meal (ili day) bit prava gozba jer - ko zna kad će doći sljedeća prilika? Ili ste jednostavno bili - tužni.

Koliko ste se put puta osjećali kao mokra krpa nakon obroka, spremni za krevet, misleći da "to tako mora biti jer je i kod drugih tako"? Koliko ste puta sanjali komad torte negdje usred popodneva ne uspijevajući to povezati sa preskočenim doručkom to jutro? Koliko ste puta totalno traljavo odradili trening i okrivili nešto sasvim treće osim obroka krcatog škroba netom prije.....bla bla bla...da ne nabrajam dalje...

Ovaj put vas izazivam na malo osviješćivanja. Upravo ovih trenutaka, koji vas muče svakodnevno i radi kojih vam se ovo umjereno čini kao nešto komplicirano, nedostižno i totalno nerazumljivo. Prije svih ravnoteža, umjerenosti, svih tih priča......bitno je da OSVIJESTITE kako se osjećate u određenim trenucima tokom dana. To je, isto kao i sve drugo o čemu pišem, praksa. 

Za početak si uzmite neke vremenske intervale tokom dana (možete staviti i podsjetnik, zašto ne) u kojima ćete se zapitati:

- jesam li zbilja sad gladan/na?

- ako ne, koliko dugo se dugo još mogu strpiti do sljedećeg obroka?

- ako da, radi li se zbilja o pravoj gladi (osjećaj praznog želudca) ili o dosadi, emocijama, nečem finom što mi je zamirisalo pred nosom?

- kako se osjećam nakon određenog obroka/kombinacije namirnica (dobro, loše, umorno, sito, gladno....)

- kada sam se osjećao/la najbolje, sa kakvim obrocima?

- koja hrana me zbilja veseli, a koju ne mogu podnijeti ili me ostavlja praznim/om...

To može biti svaka 3h, svaka 4h, 5h....najbolje poslije i prije obroka, ali pokušajte zastati malo tokom cijelog dana i pitati se ova pitanja. Učinit će vam se možda malo tlakasto na početku i zaboravit ćete puno puta sjetit se na vrijeme ali ćete s praksom i vremenom malo pomalo postići to neko automatsko razmišljanje, početi napokon osluškivati što vam tijelo govori i uslijed svega toga postat pravi mali detektivi za sebe - a onda svojim iskustvom i za druge ;) A to će sve dovesti do toga da će vam se jednog dana i ovi gornji savjeti "Jedi umjereno, slušaj svoje tijelo, jedi kad si gladan" činiti sasvim - smisleni.

Objavljeno 02.06.2018.