Arnie – the timeline:

Životna priča Arnolda Schwarzeneggera u doslovnom smislu odgovara izreci "Preko trnja do zvijezda".

Hollywood je prepun više ili manje kontroverznih zvijezda i zvijezdica, u bodybuilding svijetu isto ima svoju zvjezdanu ekipu, politika ima svoje likove,..... U svim tim svijetovima, a i u nebrojeno drugih možemo naći Arnoldovo ime.

Arnie je rođen pod imenom Arnold Alois Schwarzenegger prije 65 godina (30. srpnja 1947.) u malom austrijskom gradiću Thalu, pokraj Graza. Živio je u vrlo skromnim uvjetima, sa roditeljima, ocem Gustavom i majkom Aureliom. Nisu imali vodovod, tako da su morali pješačiti po vodu do udaljenog bunara, centralnog grijanja također nije bilo, kao ni telefona ni frižidera, a imali su jedva par žarulja. Također je imao godinu dana starijeg brata Meinharda.

Otac mu je bio šef lokalne policije, čovjek od stege i discipline koju nije prakticirao samo na poslu nego i kod kuće. Svakodnevno bi pred svoje sinove postavljao fizičke zadatke u kojima bi češće bolji rezultat ostvarivao stariji Meinhard, a Arnold bi redovito slušao očeve kritike i pokude. Također, Gustav je uvijek omalovažavao i ismijavao Arnoldove snove o karijeri bodybuildera, tako da Arnold baš i ne pamti oca po puno pozitivnih stvari. S majkom je, pak, imao posve drugačiji odnos, ona je bila puna podrške i razumijevanja. Arnoldov brat je poginuo u prometnoj nesreći 1971., a otac mu je umro godinu dana kasnije.

Vrlo rano je Arnold pokazao svoju sportsku multitalentiranost. Bavio se trčanjem, boksom, bacanjem kugle i koplja te dizanjem utega. Najbolje od svega mu je išao nogomet zbog kojega je Arnold i ušao u teretanu po naputku trenera, a da bi ojačao noge. Kad je prvi puta zakoračio u teretanu Athletik-Uniona u Grazu, ostao je fasciniran atmosferom koju je tamo zatekao.

Bila je to ljubav na prvi pogled i Arnold je odmah znao da želi samo jedno – postati najbolji bodybuilder na svijetu! Svemu su pogodovali i filmovi koje je gledao u lokalnom kinu,a u kojima su glumili Reg Park (Hercules), Johnny Weissmuller (Tarzan) i Steve Reeves (Hercules, Giant of Marathon,...). Tu se rodila još jedna želja – odlazak u obećanu zemlju Ameriku i pokoriti filmsku industriju...

1961. Arnold je upoznao Kurta Marnula, tadašnjeg Mr. Austrije i budućeg Mr. Europe (1965.) koji je oduševljen Arnoldovom građom postao njegov mentor. Trenirao je šest, ponekad i sedam dana u tjednu i to po 3 sata dnevno. U periodu od 3-4 godine, prema Marnulovim riječima, Arnold je nabacio 20 kg, od kojih je većina bila mišićna masa. Da bi dodatno potaknuo mišićni razvoj, Marnul je Arnolda uveo u svijet anaboličkih steroida koji su u to doba bili legalni i mogli su se dobiti na liječnički recept.

1965, tada već vrlo muskulozan i snažan za svoje godine, pobjedio je na juniorskom prvenstvu Austrije u dizanju utega.

Nakon toga, s navršenih 18 godina, u jesen 1965., Arnold je pristupio obveznom služenju vojnog roka u austrijskoj vojsci kao tenkist. Dok je služio vojni rok, na pameti mu je i dalje stalno bio bodybuilding pa je tako pobjegao iz vojske, ukrcao se na vlak za Stuttgart gdje se natjecao na natjecanju Mr. Europe.

Tamo je osvojio prvo mjesto. Kad se vratio u vojsku, strpali su ga na tjedan dana u zatvor, no svejedno, zavrijedio je veliko poštovanje među nadređenima zbog osvojenog naslova i svoje predanosti.

Nakon vojske, Arnold je napustio Thal kako bi preuzeo posao vođenja teretane u Munchenu. U međuvremenu je osvojio naslov najbolje građenog čovjeka u Europi i međunarodno prvenstvo u dizanju utega.

1966. prvi puta je letio avionom, i to u London da bi se natjecao na amaterskom NABBA Mr. Universe. Znao je tek nešto malo engleski, a u Londonu su ga prvi puta prozvali Austrian Oak (austrijski hrast) i taj nadimak mu je ostao kroz cijelu bodybuilding karijeru. Te godine je na Mr. Universe osvojio drugo mjesto.

Pobjednik je bio Chet Yorton (još jedna fascinantna figura bodybuildinga; dvije godine prije ove pobjede teško je stradao u prometnoj nesreći i za vrijeme oporavka u invalidskim kolicima prvi je puta u životu uzeo utege u ruke; 1975. je osvojio profesionalni NABBA Mr. Universe). Arnold je strpljivo trenirajući dočekao sljedeću godinu kad je pobjedio na NABBA Mr. Universe i tako sa 20 godina postao najmlađi pobjednik tog natjecanja.

Kad je imao 21 godinu (1968.), Arnold je otputovao u Ameriku, u Californiu. Još uvijek je slabo govorio engleski, a ni u novčaniku nije baš imao puno. Međutim, znao je da je njegov cilj mjesto gdje se okuplja krema bodybuildinga – Gold's Gym. Tamo je, naravno upoznao mnoge koji su dijelili njegov lifestyle.

Najbliži prijatelj i trening partner bio mu je Franko Columbu s kojim je te iste godine počeo građevinski business (bricklaying) koji je bio vrlo uspješan dijelom zbog žice za marketing koju su obojica imala, a dijelom zbog spleta okolnosti, budući da je nešto kasnije (1971.) LA pogodio veliki potres. Zajedno su nakon toga pokrenuli također uspješnu katalošku prodaju bodybuilding i fitness opreme.

Odmah čim ga je primjetio, za Arnolda se zainteresirao Joe Weider. Weider je, zajedno sa svojim bratom Benom bio osoba koja je stajala iza IFBB-a, organizacije koja je sponzorirala natjecanja kao što su Mr. Olympia i Mr. Universe. Weider je bio i te kako u pravu kad je mislio da je Arnold nešto posebno, što se potvrdilo kasnije kad je osvojio 5 naslova Mr. Universe i 7 Mr. Olympia! 1968. je osvojio IFBB Mr. International i potpisao sponzorski ugovor sa Weiderom.

Doživio je poraz na američkom Mr. Universe. Pobjedio je Frank Zane, a Arnold je tada rekao da će se vratiti i dokazati im tko je najbolji. 1969. održao je svoje obećanje i osvojio Mr. Universe, ne samo u IFBB, nego i u NABBA federaciji, i to oboje u istom vikendu! Prvi puta se natjecao i na Mr. Olympia gdje je izgubio od trostrukog šampiona, Sergia The Myth Olive.

Te je godine počela i njegova hollywoodska karijera. Na početku baš nije izgledalo bajno. Bio je za njih premišićav, strani tvrdi akcent (kojeg se nikad nije riješio) i prezime na kojemu su svi lomili jezik. Tako je u svom prvom filmu "Hercules u New Yorku" njegov glas sinkroniziran, a potpisali su ga sa Arnol Strong.

70-te godine su bile vrlo intenzivno razdoblje. Najprije je 1970. ponovo osvojio naslov Mr. Universe, gdje se natjecao sa svojim idolom iz djetinjstva Reg Parkom. Iste je godine osvojio Mr. World, a onda i svoj prvi Mr. Olympia naslov u New Yorku pobjedivši Olivu. Sa samo 23 godine, do današnjeg dana je najmlađi Mr. O.

Sljedeće dvije godine je uspješno obranio naslove Mr. Olympia. 1971. je natjecanje održano u Parizu. Sergio, Franco i Roy Calender, jedini dostojni oponenti su diskvalificirani, tako da Arnold i nije imao pravu konkurenciju. 1972. Olympia je održana u Essenu. Arnold je ponovo pobjedio ispred Olive i tako ga poslao u mirovinu.

1973. i 1974. Olympia je održavana u New Yorku, a Arnold je zadržao dominaciju. Nakon što je 1974. osvojio Olympiu po 5. puta za redom, Arnold je objavio da se povlači iz profesionalnog bodybuildinga. Međutim, George Butler and Charles Gaines su ga nagovorili na još jedan izlazak, kako bi snimili dokumentarac Pumping Iron.

Arnold je imao samo 3 mjeseca za pripreme, nakon što je izgubio dosta na masi za vrijeme snimanje filma Stay Hungry. Međutim, glavni oponent Lou Ferrigno svejedno nije uspio pobjediti znatno lakšega Arnolda pa je i 1975. u Pretoriji okrunjen titulom Mr.O.

Sada je stvarno bilo vrijeme za mirovinu. Arnold se posvetio Hollywoodu i privatnom životu, ali nikad ne izostavljajući bodybuilding iz svojega života. Tako je nastavio svoj rad kao promotor tog sporta, što se imalo za rezultat znatno povećanje novčanih nagrada na natjecanjima (>100.000 USD).

1976. je za Stay Hungry osvojio Zlatni Globus za najboljeg debitanta.

1977. godina bila je osobito bogata događanjima. Te je godine izašla njegova autobiografija „Edukacija Bodybuildera“, a publika je mogla vidjeti dokumentarac Pumping Iron. Te je godine proglašen i počasnim dizačkim trenerom za Specijalnu Olimpijadu. Našao je vremena i za posjet teniskom turniru Robert F. Kennedy u Forest Hillsu gdje je upoznao buduću suprugu, Mariu Owings Shriver, nećakinju Johna F. Kennedya.

1979. pridružio se akademskoj zajednici diplomiravši na University of Wisconsin Superior („međunarodni fitness marketing i poslovna administracija“).

1980. je obilježena vjerojatno najkontroverznijom Mr. Olympiom u povijesti. Po prvi puta nakon 1975. Arnold i njegov partner Jim Lorimer nisu bili organizatori i promotori tog natjecanja u Columbusu (Ohio), već se ova Olympia održavala na australskom kontinentu, u Sidneyu.

Arnold se pripremao za ulogu u Conanu. Pripreme su uključivale standardne treninge u teretani, jahanje, baratanje mačem, trčanje, itd. Tijelo je na sve to odreagiralo vrlo dobrom formom i Arnold je došao na ideju da se natječe na Olympiji po 7. puta. Tu ideju odlučio je zadržati u tajnosti, makar su ljudi, vidjevši ga kako intenzivno trenira dva puta dnevno počeli spekulirati o njegovom sudjelovanju.

Službeno je on putovao u Australiju kako bi za CBS Sports komentirao natjecanje. Mike Mentzer, kome je pobjeda za dlaku izmakla godinu ranije, sada je bio nešto masivniji i u top formi, gladan pobjede. Bio je tu i Frank Zane koji je osvojio Olympyu prethodne 3 godine, nešto manji nego obično, ali vrhunske estetike koja ga je izdvajala od ostalih. Bez obzira na sve odlične natjecatelje, Arnold je svojom karizmom i malim trikovima na bini osvojio publiku, a dobio je i naklonost sudaca.

Pritužba ostalih natjecatelja je bila da su neki suci bliski Arnoldovi prijatelji te da je stoga njihova objektivnost upitna. Kad je Arnold proglašen pobjednikom, to je naišlo na opće negodovanje publike i ostalih natjecatelja. Mike Mentzer je osjećao da je žrtva politike i bio je toliko ogorčen da se više nikada nije natjecao.

Mnogi natjecatelji su odlučili bojkotirati sljedeću Olympiu. Jedino se je Chris Dickerson predomislio i nastupio sljedeće godine. Nakon kontroverzne pobjede, CBS je odlučio da neće emitirati natjecanje. I tako je zatvoreno Arnoldovo poglavlje o bodybuildingu, barem što se aktivnog natjecanja tiče.

Sada se mogao posvetiti snimanju filmova. Trebala mu je uloga nekog nepobjedivog, uloga heroja koja će iskoristiti njegove fizičke značajke. I takva uloga je došla u obliku Conana, kojeg je snimio 1982. (Conan the Barbarian). 1984. je snimljen nastavak, Conan the Destroyer.

1983. Arnold je dobio američko državljanstvo, međutim, zadržao je i austrijsko. Sljedeće godine je, uz spomenuti nastavak Conana, snimio i film po kojem je možda i najpoznatiji – Terminator. Njegov „Ajl bi bak!“ je fraza koja se i danas često može čuti.

1985. zaručio se za Mariu Shriver, a sljedeće godine su se vjenčali. Imaju četvero djece: kćeri Katherine (1989) i Christinu (1991) te sinove Patricka (1993) i Christophera (1997).

1986. snima Commando i Raw deal, 1987. Predator i Running man, a 1988. Red Heat i Twins, koji su svi redom bili hitovi. Komičnim odmakom od čiste akcije mudro je proširio svoju filmsku publiku.

2.6.1987. dobio je svoju zvijezdu na hollywoodskom Walk of Fame.

1989. Arnold je prvi puta organizirao natjecanje Arnold Classic koje i danas po kvaliteti stoji uz bok Mr. Olympia, a mnogi će se složiti da je to prestižnije natjecanje. 1990. je postao glavni čovjek Savjeta za fitness i sport, što je bila njegova prva politička uloga. Za tu funkciju ga je nominirao George H. W. Bush, prozvavši ga Conan the Republican. Također, iste je godine debitirao kao režiser u epizodi serije Tales from the Crypt.

1991. je primio nagradu Centra Simon Wiesenthal za podršku koju je dao studijama o holokaustu. Također 1991, ušao je u ugostiteljski business, utemeljivši zajedno sa Bruce Willisom, Sylvester Stalloneom i Demi Moore lanac restorana Planet Hollywood. Nezadovoljan rezultatima, iz toga je izašao 2002.

1992. režirao je Christmas in Connecticut i sa suprugom otvorio restoran Schatzi. Sljedećih godina nastavlja sa filmskom karijerom (True Lies, Junior, Eraser, T2:3D, Jingle All The Way, Batman and Robin).

1997. odlazi na operaciju aortne valvule, budući je imao dvolisnu aortnu valvulu (normalna je trolisna).

1999. je snimio End of Days, 2000. The 6th Day, a 2002. Collateral Damage. 2003. snimljen je Terminator 3, po mnogima najlošiji dio te trilogije.

2003. godine Arnold stavlja filmsku karijeru u mirovanje i na izvanrednim izborima se kandidira za guvernera Californie (iako se za vrijeme mandata pojavio u nekoliko cameo uloga). Izabran je, ljudi su bili zadovoljni njegovim postignućima pa je 2006. dobio i drugi mandat. Nakon što je karijera guvernera završila 2011. na vidiku su problemi u obiteljskom životu. Naime, javno je priznao da ima izvanbračno dijete sa kućnom pomoćnicom pa je njegova supruga podnijela zahtjev za rastavu braka.

Schwarzeneggerov trening

Mnogi će reći da je genetika ono što je Arnolda dignulo do neslućenih visina i postignuća u bodybuildingu. Međutim, ako na tren zaboravimo tu komponentu i pogledamo njegov način treninga, već se od samih početaka moglo vidjeti da se on po intenzitetu i entuzijazmu razlikuje od ostalih koji su trenirali uz njega.

Najraniji Arnoldovi treninzi su bili jednostavno koncipirani: trenirao je cijelo tijelo u 3 dana, raspoređeno unutar tjedna. 60-tih godina mašine su u teretani bile primitivne i nedostajala im je adekvatna biomehanika pa su se bodybuilderi tog doba morali većinom osloniti na slobodne utege.

Dakle, za prsa su se izvodili potisci na klupi, razvlačenja s bućicama i pull-over; military press i odručenje bućicama za ramena; zgibovi, veslanje sa šipkom i mrtvo dizanje za leđa; uski potisak sa šipkom i francuski potisak za triceps; pregibi šipkom i bućicama za biceps, a za noge čučanj, ekstenzija i pregib za zadnju ložu. Klasični, najjednostavniji trbušnjaci su bili osnovna vježba za trbuh, a listove se radilo na stubama i sl.

U počecima je slijedio rutine svojeg idola Reg Parka jer su bile objavljivane u časopisima Muscle Builder i Mr. America. Park je vjerovao u bazične vježbe izvođene sa najvećom mogućom težinom, izvodeći relativno mali (5-10) broj ponavljanja („No pain, no gain“ pristup).

Ubrzo je stekao povjerenje u sebe i svoje sposobnosti te se prepustio eksperimentiranju, mijenjajući intenzitet treninga, kombinaciju vježbi, itd. Njegovi treninzi su bili karakteristični po tome što nisu bili tipični, kao što to i sam Arnold kaže.

Nije prakticirao ni jednu općeprihvaćenu formu. Brzo je napustio sistem u kojem je trenirao 3 puta tjedno jer je shvatio da njegovo tijelo može i traži više. Povećao je broj treninga na 6 dana u tjednu, i rasporedio treninge za pojedine mišićne skupine kroz tjedan.

To danas znamo kao "split training", međutim, sredinom 60-tih, taj koncept je bio relativno nov i Arnold ga je usavršio. Razvio je instinktivni trening koji ga je nepogrešivo vodio prema uspjehu (to mu je pomoglo da ne gubi vrijeme na sisteme koji mu nisu odgovarali). Njegov tipičan trening nije imao predvidljivo trajanje, nego je mogao trajati od 60 minuta pa sve do više od 3 sata. Pri tom su pauze bile kratke (30-60 sekundi), a forma izvođenja vježbi je bila maksimalno striktna. Bio je poznat po tome da bi više trening partnera kapituliralo za vrijeme jednog treninga, dok bi on nastavio dalje (podsjeća me na još jednog Austrijanca sa istim svojstvom – tenisača Thomasa Mustera).

Što se aerobnog treninga tiče, osim povremenog jogginga po plaži ispred Gold's Gyma, Arnold mu nije pridavao puno na važnosti.

Schwarzeneggerova prehrana

Arnold je govorio da prosječna osoba treba barem 1 g proteina po kg tjelesne mase, ali da bodybuilderu treba barem dvostruka količina. Prednost je, očekivano, davao životinjskim proteinima kao što su jaja, riba, meso i mliječni proizvodi. Naglašavao je važnost cjelovitih namirnica kao glavnih izvora vitamina i minerala, a dodatno je koristio vitaminske i mineralne dodatke prehrani, osobito u fazi intenzivnijih treninga kod pripreme za natjecanja.

Konzumirao je 6 obroka na dan. Njegova prehrana se 70-tih sastojala od 3 glavna

obroka i 3 manja međuobroka. Kada je radio na povećanju mišićne mase, unosio je dnevno 5000 kcal, od čega su 300g (1200kcal) bili proteini. Znao je i sam napraviti proteinski shake u vlastitoj režiji. On se sastojao od mlijeka, nemasnih mliječnih proizvoda, jajeta, sladoleda, a sve zajedno je ubacio u mikser i izmiješao.

Iako je Arnold vodio računa da prehrana bude striktna i da unese potrebnu količinu makronutrijenata, zapravo je uvijek veću važnost pridavao fokusiranom i kvalitetnom treningu, nego prehrani.

Arnoldovi najznačajniji naslovi:

1966 Mr Europe Winner
1966 NABBA Mr Universe - Tall, 2nd
1967 NABBA Mr Universe - 1st Overall
1968 IFBB Universe - 2nd
1968 NABBA Pro Universe - 1st Overall
1969 IFBB Mr Europe - Tall, 1st
1969 IFBB Mr Europe - 1st Overall
1969 IFBB Mr International - Tall, 1st
1969 IFBB Mr International - 1st Overall
1969 Mr. Olympia - 2nd
1969 IFBB Universe - 1st Overall
1969 NABBA Pro Mr.Universe - 1st Overall
1970 Mr. Olympia - 1st
1970 NABBA Pro Mr. Universe - 1st Overall
1970 AAU Pro Mr World - 1st
1970 AAU Pro Mr World - 1st Overall
1971 Mr. Olympia - 1st
1972 Mr. Olympia - 1st
1973 Mr. Olympia - 1st
1974 Mr. Olympia - 1st Overall
1975 Mr. Olympia - 1st Overall
1980 Mr. Olympia - 1st

Objavljeno 31.05.2012.