Prošla sam toliko bitki sa sobom da totalno razumijem svakoga....ali i znam kako izgleda ova druga strana kada furaš svoj film i napokon odahneš, a čak i ne moraš žrtvovati formu zbog toga 

Obrnuto od mene, ja imam 29 pa se osjećam mlađe  ali kužim što hoćeš reći....po razmišljanju bih se mogla poistovjetiti s tim mada to čak nema ni veze sa godinama.

Nego, ti to meni sa vi? Ne ne, molim te, odmah da to rješimo, nikako da se naviknem na to i ne znam da li ću ikad, poštovanje se ionako osjeti po nečem drugom 

Mogli bi mi tu sad razvezati jednu filozofsku raspravu oko svega :) no ja sam u biti htjela reći da dok ti sam ne shvatiš ono što govoriš na način da to doživiš iznutra i iskreno prema sebi (a ne samo kao neko razumsko promišljanje - "pa da, mi primamo tuđa mišljenja i trendove umjesto da smo svoji i tako to...") uvijek ćeš voditi iste ili slične bitke - ili bar dok se ne uhvatiš nekog drugog posla pa ti sve ovo postane manje bitno :) Svi mi razmišljamo na taj način da je nekad stvarno glupo zamarati se oko svakog zalogaja i da to nije smisao života pa opet upadnemo u neku poludepresiju kad vidmo višak masti na sebi  Jedno je znati, drugo je živjeti nešto, baš ono...živjeti tu filozofiju, neke opuštenosti i dopuštanja samom sebi da budeš to što jesi....kužiš što pričam ;)

A zapravo je poanta baš u tome...jer kad si dopustimo biti ono što moramo biti onda i sve drugo postane lakše - odjednom se i prehrana slaže i volja za treningom dolazi....sve puno lakše nego kad smo se borili sa sobom. Borbe, žrtve, odricanja i sve te drame ostavi ovim ufuranim amerima, ko zna koliko je od njih realno sretno unatoč toj kao savršenoj vanjštini :)

Sviđa mi se kako razmišljaš, još samo da to doživiš kako treba na osobnoj razini :) Ne trebamo se prilagođavati očekivanjima ni onih najbližih ako su ta očekivanja miljama daleko od našeg srca, a kamoli tek onih koje srećemo putem....ili ih oupće ne vidimo. 

Koliko god. imaš? 

Drago mi je da stanje polako popravlja....ja mislim da tijelo samo treba naviknuti na normalan unos hrane i srušit te barijere u glavi. Poklon ili kazna kažeš? Pa....ti biraš 

Što se probave i apetita tiče, malo je bolje i nadam se da će polako sve sjedati na svoje mjesto. Shvaćam da je dobar dio problema u mojoj glavi jer ne kaze se uzalud: "um je poklon ili kazna". 

I meni, i bilo je negdje da su kod iste osobe 3 različita testa pokazala drukčije rezultate 

Svatko ima nešto što mu tijelo baš ne tolerira ali sam uspjeh tih testova više polažem drastičnom micanju kalorija iz prehrane (jer se uglavnom eliminiraju žitarice) i malo većom pažnjom na unos hrane općenito nego ičime drugim.....možda griješim. Uostalom, tu eliminaciju i sam možeš odraditi, na način da si sam malo istražiš što bi ti moglo smetati tako da izbaciš određene namirnice na koji tjedan i pratiš promjene. 

I ne samo prehrana  Ljudi su zbunjeni i nekad imaju previše povjerenja, pogotovo u one koji dobro izgledaju pa se kao podrazumijeva da nešto i znaju. Koliko smo već puta spomenuli dobar marketing, sad već nadmašuje svježi sir i zobene :)

Ma znaš šta, iznad svega toga je strah. Ne znam zašto je taj nizak bf postao pravilo, ali većina kao da ne postoji dok ga ne postigne. Pa nećeš ni isprobavat nešto što se naveliko ne propagira jer ćeš preko noći ispast iz tog izripanog vagona, tako bar piše, ne.....određena hrana se demonizira, neka druga se veliča. Nema sredine više u ničemu valjda.

Meni je najveći mir donijelo to što sam se otkačila od svega toga, radi koga da se mučim nečim što mi nije prirodno? Radi ljudi u prolazu? Nekad mislimo da smo centar svijeta, a nitko nas ni ne vidi. Psiha je tu pokretač svega. Kad to središ sve dalje dolazi prirodno.

Što se napuhavanja tiče, svakog nešto drugo muči. Nekog mliječni, nekog te mahunarke, nekog obična jabuka ili banana....ako ništa drugo ne pomaže, jednostavno eliminiraš ili dobro tempiraš da ti ne smeta kad nebi trebalo :)

Jeli stanje sada išta bolje sa apetitom?

prijatelju moj tvoj problem je nervoza želuca grop koji se stvori u gornjem dijelu.to se i meni desilo šta si napisa .kad me cura ostavilatih dva miseca san bija mrtav. ako si sad pod stresom nađi neku zanimaciju, trči, gledaj komedije više se druži a nikakva ti prehrana neće pomoć jer znam sam kad nemaš apetita