Ja mislim da je veći problem u slaboj informiranosti, odnosno mitovima kojima su ljudi zagušeni i greškama koje rade misleći da to tako treba biti. Početak je ok, psiha i tijelo su sposobni trpit odricanje neko vrijeme jer je to nešto novo i još ima dosta zaliha :) ali na kraju se dođe do situacije da tijelo traži svoje i tu dolazi do kraha.

Perfekcionizam i rješavanje emocija i stresova na taj način je samo dodatni problem. Tu bi se mogla tema razvezati do beskonačnosti - što vas tjera u taj perfekcionizam, stav "sve ili ništa" i čemu tolika opterećenost svojim nedostacima, čemu to nezadovoljstvo samima sobom kada znate da nitko nije savršen.....čemu uopće svi ti stresovi oko hrane kao da je najveći neprijatelj? Neki su sami sebi neprijatelji, a ne hrana koje se toliko boje :)

Žao mi je kad čitam sva ova iskustva, pogotovo znajući da toga ima sve više jer se sve češće s tim susrećem.

Prvo morate promijeniti stav prema sebi, zauzeti čvrsti stav, shvatiti da je puno toga što vidite čista iluzija i učiti o svemu...prehrani, tijelu....sve jedete puno manje nego što biste trebale. Previše odricanja uvijek donese raspad sistema. Kao i previše stresa - često nepotrebnog jer danas je očito i mali broj lajkova postao stres.

Treba vam dobra i kvalitetna hrana i više povjerenja u sebe :)