ok, ovo je moj prvi kratki post.

moram ici. jedno djetešce je oko vrata stavilo rucnik i kaže "ajmo". vrijeme je za vježbu. a ja taman došla s treninga. doduše, i ona je, ali ocito ima još volje i snage... 

samo ponesi pidžamicu i cetkicu za zube. da možeš ostat dok se ne naigramo

 

ovo su narocito bitne aktivnosti za zimsko razdoblje.

ljeti su puno vani. gotovo sve igre na otvorenom su za motoriku izvrsne, pogotovo kad ima više djece. kod nas su u dvorištu djeca (moja plus prijatelji iz ulice) sama napravila poligon s preprekama, i onda štopaju vrijeme prolaza jedan drugom.

moje su uz to ljetos bile 4 tjedna na moru, a doma su na rolama i biciklu non-stop. s djedom imaju dnevnu rutu od 6 km u komadu. s jednom kracom pauzom za pojest neko voce i nadoknadit tekucinu.

s jednom malom sitnicom: bilo je do nedavno! od sad je to stvar obiteljske povijesti

 

ništa nije manje komplicirana ni njihova prehrana. dakle, rekoh vec da imam dvoje djece. odrastaju na domacoj kuhinji (u kojoj sve više i same sudjeluju). kao što o njima brinu bake, tako je i mene cuvala baka. u to vrijeme bake se nisu oko djece nešto posebno angažirale. motali smo se baki oko  nogu dok je ona radila po kuci i oko kuce. tako sam vrlo rano naucila kuhat. kao što i moje cure uce uz mene i bake.

jedu domacu hranu. voce i povrce iz vrta, cak i meso peradi je domace (piletinu i puretinu dobijem od svekrve). još uvijek se priprema domaca zimnica. obožavaju povrce, što za djecu danas nije baš uobicajeno. dakle, junk food je njima egzotika. naravno da ponekad i to jedu, to je sastavni dio života, ali osnovna prehrana je domaca. ono što ne valja u toj prehrani je previše UH i premalo kvalitetnih masnoca.

 

jako sam se iznenadila kad je kcer krenula u školu. u školi za užinu dobivaju raznoliko, od žganaca, grisa, variva (! tko je od vas jeo mahune za užinu u školi?), palacinki. ok, bude nekad i sendvic ili piroška, ali nije uvijek suha hrana. i to nas košta 7 kuna dnevno   

 

e sad. obadvije kceri rastu u istim uvjetima, na jednakoj kuhinji. jedna ima savršeno tijelo. od rođenja ima pravi ženski oblik, nije ravna kao što djevojcice obicno budu prije puberteta. 

mlađa je buca. jake je građe, ali ipak joj se najviše lovi za trbuh.

 

ocito da nije stvar samo u prehrani, vec genetika igra veliku ulogu u tome kako ce tijelo reagirati na hranu. ista hrana, razliciti efekti. ova vitka jede toliko da ju znam opominjat da ce joj pozlit. buca i ne jede toliko, ali lovi ju se jako. jedna se uvrgla na tatu, a druga na mamu

 

sasvim je ocito da nekome nema veze što jede, kad jede i koliko, a netko mora slagati i birati obroke.

od kad slažem obroke sebi, i mala se povodi za time, primjecujem razliku i na sebi i na njoj. ok, ja se držim striktno, cijelog dana, a ona u jedan do dva obroka dnevno. mislim da je za nju to dovoljno. kvalitetan dorucak i vecera bez UH. rucak ima kuhan kakav bude vec kod bake.

 

sve u svemu, baš sam sretna da ima potrebu i volju sudjelovati u promjenama koje uvodim. dok se ona tome raduje, dotle je rezultat zagarantiran. dugorocno.

ocito se i ja dovoljno veselim kad se ta atmosfera proširila po kuci. nas dvije više, a drugo dvoje nešto manje. prikljucit ce se do kraja kad oformimo "sportsko-zabavni centar" za koji dan

 

btw, citala sam negdje nekad da djeca ne smiju na orbitrek. kaj vi velite na to? moje cure ga obožavaju oduvijek. naravno, sve je to na kratko tipa minuta-dvije s minimalnim opterecenjem.