Spolne bolesti - sadržaj:

* što su spolno prenosive bolesti?

* Zašto su mladi podložni zarazi i prijenosu spolno prenosivih infekcija?

* Najcešce spolno prenosive infekcije

* Koji su karakteristièni znakovi spolno prenosivih infekcija?

* Koje posljedice mogu uzrokovati spolno prenosive infekcije?

* Sprijecavanje prenošenja i širenja spolno prenosivih infekcija

* što je važno zapamtiti?

* Klamidijska infekcija

* HPV infekcija

* Genitalni herpes

* Vaginitisi (upale rodnice)

* Hiv bolest ili aids

* Gonoreja (triper, kapavac)

* Sifilis (lues)



što su spolno prenosive bolesti?

Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose sa zaražene na zdravu osobu najcešce spolnim odnosom (vaginalnim, oralnim ili analnim), zajednickim korištenjem igala i šprica kod uzimanja droge i sa zaražene trudnice na dijete tijekom trudnoce i poroda.

Zašto su mladi podložni zarazi i prijenosu spolno prenosivih infekcija?

Rizik za obolijevanje od spolno prenosivih infekcija je najveæi meðu onim mladima koji rano stupaju u seksualne odnose i skloni su mijenjanju partnera. Upravo ta populacija nije sklona korištenju kondoma, koji je najsigurnije zaštitno sredstvo i protiv spolno prenosivih infekcija i protiv neželjene trudnoæe. Osim toga, prepoznavanje rizika je u populaciji mladih i inaèe izrazito nisko, a vjerovanje da se "njima ne može ništa loše dogoditi" jako izraženo. Upravo oni mladi koji su skloni riziènijim ponašanjima imaju nisku percepciju rizika, što može njihovo ponašanje uèiniti još riziènijim. Mladi koji uzimaju bilo koje psihoaktivne droge (ukljuèujuæi alkohol) skloniji su pod utjecajem droga sluèajnim i neplaniranim seksualnim odnosima s gotovo nepoznatim partnerima, pri kojima se uglavnom ne koristi nikakva zaštita.
N eodgovorno spolno ponašanje i pogrešno doživljavanje vlastite i tuðe spolnosti odraz su dobne nezrelosti. Ovakvo ponašanje je rašireno, unatoè naèelnoj želji svake mlade osobe da bude zdrava, plodna i ima potomstvo.

Najcešce spolno prenosive infekcije

Spolno prenosive bolesti pokazuju u posljednjim desetljeæima velike promjene u uzroènicima, simptomatologiji, težini i prognozi. "Klasiène" spolno prenosive bolesti kao sifilis i gonoreja sve su manje zastupljene, a u morbiditetu se sve više pojavljuju bolesti izazvane ne tako davno otkrivenim uzroènicima (klamidija, ureaplazma, humani papiloma virus i dr.). Danas su najvažnije spolno prenosive bolesti one uzrokovane virusima i to: virusom humane imunodeficijencije (HIV) koji je uzroènik ADIS-a, virusom genitalnog herpesa, humanim papiloma virusima i virusima koji uzrokuju hepatitis b i c. Najraširenija bakterijska spolno prenosiva infekcija uzrokovana je bakterijom chlamydia trachomatis.

Koji su karakteristièni znakovi spolno prenosivih infekcija?

Sve navedene spolno prenosive bolesti ne izazivaju lako uoèljive i karakteristiène poteškoæe, a kod infekcije klamidijom one mogu posve izostati. Simptomi su još manje uoèljivi kod muškaraca. Tako se dogaða da zaražene osobe, ne znajuæi da su zaražene i ne tražeæi lijeènièku pomoæ, infekciju šire svim svojim spolnim partnerima. Iako je mijenjanje spolnih partnera jedan od èimbenika rizika za seksualno prenosive infekcije, upravo "nevidljiva" prisutnost mikroorganizama u populaciji mladih, može dovesti do zaraze i u onih djevojaka i mladiæa koji nisu skloni promiskuitetu. Veæ prvi ili drugi partner može uzrokovati infekciju klamidijom ili humanim papiloma virusom, što može dovesti do dugotrajnih poteškoæa, a i do trajnih posljedica.
Ako djevojka/mladiæ osjeæa bolnost, svrbež ili ima druge promjene kože u podruèju spolovila ili èmara, pojaèani ili promijenjeni iscjedak iz rodnice ili penisa, poteškoæe pri mokrenju, bolove ili krvarenje prilikom spolnog odnosa, treba se obvezno javiti svome lijeèniku radi otkrivanja zaraze i lijeèenja.

Koje posljedice mogu uzrokovati spolno prenosive infekcije?

Ako se pravovremeno i rano ne prepoznaju i ne lijeèe, spolno prenosive infekcije mogu uzrokovati neplodnost muškarca i žene, izvanmaterniène trudnoæe i spontane pobaèaje, te utjecati na zdravlje potomstva. Infekcija hiv virusom koji izaziva AIDS je i danas smrtonosna.
Protiv virusnih spolno prenosivih bolesti nema djelotvornog lijeka. samo protiv hepatitisa B postoji cjepivo, koje je uvedeno u redoviti program obveznog cijepljenja. Bakterijske spolno prenosive bolesti se uspješno lijeèe antibioticima.

Sprjecavanje prenošenja i širenja spolno prenosivih infekcija

Temeljni principi glede smanjivanja rizika, prijenosa i širenja vrijede za sve spolno prenosive bolesti. Potpunu sigurnost pruža jedino suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama i (ili) uzajamno vjerni odnos dviju nezaraženih osoba (ako imate spolni odnos sa zdravim partnerom koji ima spolne odnose samo s vama).
Ako postoji sumnja o moguæoj zarazi u prijašnjoj seksualnoj vezi ili vezama, potrebno je poæi lijeèniku radi što ranijeg otkrivanja zaraze i lijeèenja.
Djelotvornu zaštitu protiv spolno prenosivih infekcija, a i protiv neželjene trudnoæe, pruža redovita uporaba kondoma. Sigurnost zaštite kondomom ovisi o njegovoj kakvoæi i pravilnoj primjeni. Najsigurniju zaštitu pruža kondom od lateksa premazan spermicidnim kontraceptivnim sredstvom, koji je prije uporabe bio èuvan na suhom i hladnom mjestu. Koristi se toèno prema priloženoj uputi, do roka uporabe otisnutog na paketiæu. Hormonske kontracepcijske pilule ne štite protiv spolno prenosivih bolesti.

što je važno zapamtiti?

* Potpunu sigurnost pruža jedino suzdržavanje od seksualnih odnosa s nepoznatim osobama.
* Samo u seksualnom odnosu dviju zdravih, nezaraženih osoba, nema rizika prenošenja i širenja infekcije.
* Razgovarajte o prijašnjem seksualnom životu sa svojim partnerom ili partnericom.
* Ako postoji sumnja o moguæoj zarazi u prijašnjoj vezi ili vezama, potrebno je potražiti lijeènika radi što ranijeg otkrivanja zaraze i lijeèenja.
* Zapamtite da zaraza ne mora biti znak promiskuiteta, a da su simptomi èesto oskudni te da osoba nije svjesna da je nosilac infekcije.

Klamidijska infekcija

Danas je u svijetu najrasprostranjenija i po ljudsku plodnost najpogubnija spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija chlamydia trachomatis. Infekcije uzrokovane bakterijom chlamydia trachomatis izazivaju sve veæu pozornost i to iz nekoliko razloga. istraživanja su pokazala da je klamidija uzrokom èak 30-50% nespecifiènih upala spolovila i u muškaraca i u žena - u muškaraca uzrokuje upalu uretre a u žena upalu rodnice. štoviše, klamidijom uzrokovan uretritis je po nekim istraživanjima sada najuèestalija spolna bolest u muškaraca. Naroèito je raširena meðu mladeži, najèešæe zbog njihova spolnog ponašanja - ranog poèetka seksualnog života i mijenjanja spolnih partnera.
Infekcija najèešæe ne izaziva nikakve zdravstvene tegobe zbog kojih bi se potražila lijeènièka pomoæ, te se naziva i tihom upalom. To je razlog da èesto ostaje neprepoznata i nelijeèena. Klinièki znakovi infekcije klamidijom nisu specifièni te se tek posebnim pretragama mogu razluèiti od infekcije razlièitim drugim mikroorganizmima. u muškaraca se zamjeæuje crvenilo, peckanje i pojaèani iscjedak iz uretre. u žena su znakovi infekcije koji put vrlo oskudni i oèituju se kao pojaèani iscjedak i osjeæaj iritiranosti rodnice. Nelijeèena infekcija klamidijom se može proširiti i na druge dijelove spolnog sustava te uzrokovati ozbiljne posljedice. U žene se infekcija može širiti iz vrata maternice do jajovoda. Èesto neprepoznata i nelijeèena ili nedovoljno rano lijeèena upala, može izazvati djelomiènu ili potpunu neprohodnost jajovoda. Posljedice mogu biti izvanmaternièna trudnoæa ili neplodnost te spontani pobaèaji. Moguæa je i zaraza djeteta tijekom poroda, koje može u djeteta izazvati upalu pluæa i oka. Infekcija klamidijom trahomatis može pogodovati ulazu drugih mikroorganizama što još pogoršava opasnost od ozbiljnih gnojnih upala. Kod muškarca infekcija se može iz mokraæne cijevi širiti sjemenovodima do nadsjemenika u kojem izaziva upalu i propadanje spermija. Posljedica može biti smanjena plodnost ili neplodnost muškarca.
Kako bi se sprijeèile moguæe posljedice, infekciju klamidijom valja energièno lijeèiti.
Važno je ponoviti da se lijeèiti moraju i muškarac i žena. Tijekom lijeèenja, pa do potpunog izljeèenja potvrðenog negativnim laboratorijskim nalazima, valja se pridržavati uputa o spolnom ponašanju. Najsigurnije je suzdržavati se od spolnih odnosa u tom razdoblju. Par koji održava spolne odnose tijekom terapije obvezan je redovito koristiti kondom.

ne zaboravite:

* Svaki simptom spolno prenosivih bolesti treba shvatiti ozbiljno i ne odlažite lijeènièki pregled.
* Upoèetku simptomi razlièitih bolesti mogu biti slièni, te se po njima ne može suditi o ozbiljnosti infekcije.
* Infekcije spolnih organa, osobito u mladih žena, mogu i bez alarmantnih simptoma, imati dalekosežne posljedice.
* Terapija se uvijek propisuje za oba partnera i valja je provoditi toènoprema uputama lijeènika.
* I ako nemate problema ne zaboravite da je pregled kod ginekologa barem jednom godišnje kao i redoviti papa-test najbolja prevencije posljedica zloæudnih procesa ženskih spolnih organa.

HPV infekcija

Infekcije humanim papiloma virusima su vrlo raširene i uzrokuju niz bolesti razlièite težine, simptomatologije i prognoza. Postoji š20 tipova humanih papiloma virusa, a oko 30 tipova uzrokuje infekcije u genitalnom podruèju. Virus se lako prenosi i širi izravnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama, koje ne moraju biti ošteæene, iako ošteæenje pogoduje zarazi.
HPV tipovi 6, šš, 42, 43 i 44 najèešæe uzrokuju dobroæudne lezije nazvane spolne bradavice ili šiljati kondilomi (condyloma accuminatum). kondilomi se mogu pojavljivati u podruèju vanjskog spolovila, rodnici, mokraænoj cijevi, perianalnom podruèju i završnom dijelu debelog crijeva u pacijenata koji održavaju analne spolne odnose. Osim u genitalnom podruèju ovi tipovi virusa mogu izazvati i bradavice u podruèju oka, nosa, usta i grkljana. Ovisno o broju i mjestu spolne bradavice mogu biti bolne, lako se mrve i izazivaju svrbež. Ovi tipovi ne dovode do zloæudnog rasta, stoga su oznaèeni kao tipovi niskog rizika za razvoj zloæudnih tumora.
Infekcija hpv tipovima š6, š8, 3š, 33 i 35, 45, 5š i 52 povezuje se s nastankom karcinoma vrata maternice, te ih se stoga naziva tipovima visokog rizika za nastanak karcinoma. Upravo je karcinom cerviksa (vrata) maternice, djelotvorno pod kontrolom veæ niz godina, zahvaljujuæi ne samo izvrsnoj, lako izvodivoj i dostupnoj metodi screeninga (popularni i poznati papa-test), veæ i jasno prisutnoj svijesti žena da pravodobni preventivni pregled može uistinu znaèiti spašeno zdravlje pa i život. u hrvatskoj se godišnje registrira oko 350 novih sluèajeva karcinoma vrata maternice, a stopa umiranja od te zloæudne bolesti iz godine u godinu je sve manja.
Iako se karcinom cerviksa povezuje s vrlo širokim dobnim rasponom, obièno se javlja iza èetrdesete godine života.
no promjene na epitelu sluznice, koje su predstupnjevi nastanka zloæudne bolesti, èesto se javljaju u mla?ih pa i u posve mladih žena. ta prethodna ošteæenja sluznice nazivaju se cervikalna intrcpitelijalna neoplazija (cin), pri èemu stanice epitela pokazuju razlièite stupnjeve poremeæaja sazrijevanja. Istraživanja i praæenja su pokazala da su rizièni èimbenici za nastanak karcinoma cerviksa rani poèetak spolne aktivnosti, velik broj spolnih partnera te veza s partnerima koji su i sami promiskuitetni, a neki autori su potvrdili i pušenje kao èimbenik rizika. Bolest se uglavnom razvija polako, uz duga razdoblja mirovanja ili latencije - od prvih pojava displazije koje se nekad mogu registrirati veæ i u adolescentnoj dobi, preko zloæudnih promjena najprije ogranièenih na epitel pa sve do invazivnih oblika karcinoma. U plodnoj dobi je 60% žena zaraženo jednim od poznatih tipova virusa, dok je raširenost HPV u muškaraca niža, ali je opæenito o njoj manje spoznaja. Hoæe li i kada virus izazvati manifestnu bolest ovisi o nizu èimbenika povezanih sa zaraženom osobom, osobinama virusa i èimbenicima okoline. iako je i do 60% mladih žena u dobi š8-25 godina zaraženo hpv-om, samo 4-6% ima patološke promjene koje se registriraju papa-testom. U sljedeæoj godini æe 70% zaraženih uspjeti eliminirati virus, a nakon dvije godine još æe samo 9% žena biti pozitivno.
Papa-test je pouzdan i osjetljiv screening kojim se izdvajaju osobe s promjenama sluznice vrata maternice koje zahtijevaju daljnje praæenje ili lijeèenje. Za odreðeni stupanj i vrstu promjena bit æe dovoljno konzervativno lijeèenje i daljnji nadzor, a nerijetko se pribjegava i kirurškoj intervenciji kojom se odstranjuje dio vrata maternice (konizacija).

Genitalni herpes

Meðu spolno prenosivim infekcijama posebno valja naglasiti genitalnu infekciju uzrokovanu virusom herpesa. Herpes simpleks virus raširen je po èitavom svijetu. Tip š uzrokuje najèešæe herpetièni gingivostomatitis, te herpetiènu "groznicu" usana, a tip 2 se gotovo iskljuèivo povezuje s infekcijom vanjskih spolnih organa. Infekcija se najèešæe prenosi spolnim odnosom sa zaraženom osobom, koja može pokazivati znakove bolesti ili biti asimptomatski nositelj virusa. primarna infekcija genitalnog herpesa poglavito se javlja u adolescenata i mladih odraslih osoba. Inkubacija traje 2-š4 dana, a prvi su znakovi bolesti obièno karakteristièni mjehuriæi (vezikule) na vanjskim spolnim organima i okolnom podruèju. Promjene na koži prati lokalna bol i osjetljivost, peèenje pri mokrenju, pojaèani iscjedak iz rodnice žena i uretre muškaraca, ali i opæi simptomi kao temperatura, glavobolja, bolovi u mišiæima i zglobovima. Simptomi primoinfekcije obièno su izraženiji u žena. mjehuriæi na koži se nakon 2-4 dana zamute i pucaju ostavljajuæi bolne ulceracije koje cijele bez ili sa stvaranjem krastica. Izljeèenje nastaje za 6-š5 dana.
N akon primarne infekcije virus ostaje pritajen u osjetilnim ganglijima i putevima te usprkos prisutnosti protutijela, recidivi bolesti su èesti. Ponovni napad genitalnog herpesa može izazvati bilo koji provocirajuæi èimbenik - menstruacija, trauma, stres, temperatura, izlaganje suncu itd. Simptomi su u recidivima bolesti obièno nešto blaži, kožne lezije ogranièenije, ali je èesto prisutna osjetljivost i neuralgijska bol u slabinama i genitalnom podruèju. Za veæinu oboljelih upravo ta bol kao i ponavljani napadi herpesa predstavljaju ozbiljan problem ponekad s emocionalnim, spolnim i psihološkim posljedicama.
Za sprjeèavanje prijenosa i širenja herpesa vrijede ista temeljna pravila kao i za ostale spolno prenosive bolesti. Suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama ili spolni odnos s nezaraženim partnerom u potpunosti otklanjaju rizik. Dobru zaštitu pruža pravilno upotrijebljen kondom, a dodatnu zaštitu pruža spermicidna krema ili pjena.
Kondomi pružaju malu ili nikakvu zaštitu u sluèaju kada je herpes ranica nastala na mjestu koje kondom ne može pokriti.
Ako mislite da imate herpes poðite lijeèniku dok su simptomi prisutni. Ne postoji djelotvoran lijek koji lijeèi herpes, ali postoje lijekovi koji smanjuju broj izbijanja ponovnih napadaja i njihovo trajanje. Za vrijeme napadaja zaraženo mjesto treba održavati èistim i suhim radi bržeg zacjeljivanja, tri
puta dnevno tuširati se toplom vodom i pažljivo se obrisati.
Moguæe su i komplikacije herpesa jer dodirom ranice virus možete prenijeti s mjesta izbijanja na druga mjesta na tijelu: prste, oèi i sl. prenošenje se može sprijeèiti ako se ne dira mjesto zahvaæeno herpesom. Ako se to dogodi pranjem ruku sapunom i vodom lako æe te uništiti virus.
Važno je izbjegavati spolne odnose u vrijeme izbijanja herpesa. Trudnica koja je bila izložena herpesu treba porazgovarati sa svojim lijeènikom. On æe ustanoviti ima li herpes, jesu li virusi u poroðajnom kanalu prisutni ili su izazvali herpetiène promjene i tada odluèiti o tijeku poroðaja da bi se zaštitilo novoroðenèe od kontakta s virusom.

Vaginitisi (upale rodnice)

Upale rodnice mogu biti izazvane brojnim uzroènicima koji imaju razlièitu simptomatologiju, a kako težina simptoma nije uvijek u skladu s težinom infekcije i njenim moguæim posljedicama, posjet ginekologu ne treba nikako odgaðati. Obièno je prvi i vodeæi znak infekcije spolnog sustava u žena iscjedak iz rodnice. U jedne treæine žena koje se žale na nenormalan i pojaèan iscjedak, on je obilan, zelenkast ili sivkast te vrlo neugodnog mirisa uz manje ili više prisutan svrbež, osjetljivost i peckanje rodnice. Ta se vrsta upale rodnice naziva bakterijska vaginoza, jer usprkos izraženim simptomima upala se zadržava površno i ne uzrokuje dublju upalu sluznice ni unutarnjih spolnih organa. Specifièan i èest uzroènik je ancrobni protozoarni mikroorganizam trichomonas vaginalis, ali se danas smatra da veæinu infekcija uzrokuju bakterije (gardnerella vaginalis, te ancrobni mikroorganizmi roda prevotella, mobiluncus i dr.). Neki od njih se i normalno nalaze na sluznici rodnice, te u odreðenim okolnostima mogu izazvati upalu. Bakterijska vaginoza koju izaziva gardnerella vaginalis karakterizirana je sivobijelim iscjetkom mirisa po ribi i najèešæa je upala rodnice. Može nastati bez obzira na spolnu aktivnost, iako je èešæa u spolno aktivnih žena.Iinfekcija gljivicom candida albicans izaziva obilan sirasti bijeli iscjedak, upalu sluznice rodnice i stidnice, svrbež i bolan snošaj. Kandidijaza se može razviti nakon uporabe antibiotika, oralnih kontraceptiva ili unutarmaterniènog uloška, a èešæa je i u žena sa šeæernom bolesti.
S ve vaginoze se mogu izlijeèiti odgovarajuæim lijekovima. Buduæi da se prenose spolnim odnosom potrebno je lijeèiti oba partnera.

HIV bolest ili ADIS

ADIS ili SIDA je dugotrajna progresivna zarazna bolest koju ulaskom u krvotok uzrokuje hiv (human immunodeficiency virus) - virus humane imunodeficijencije ošteæujuæi imunološki sustav u zaraženih.
HIV se prenosi: spolnim odnosom sa zaraženom osobom, zajednièkim korištenjem igala i šprica kod uporabe droge, te od zaražene majke na dijete tijekom trudnoæe i poroda.
AIDS je kasna faza zaraze hiv-om i neizljeèiva je bolest protiv koje za sada ne postoji lijek ili cjepivo. Od trenutka zaraze hiv-om do nastupa AIDS-a proðe oko š0 ili više godina, tijekom kojih virus uništava obrambeni sustav tijela.
U prvoj fazi kada je osoba zaražena, a nema simptome bolesti, ona može širiti infekciju jednim od navedenih puteva prijenosa. Spolni kontakti (vaginalni, analni, oralni) su najznaèajniji put širenja hiv zaraze. Socijalni kontakti kao rukovanje, boravak u istoj prostoriji, dodirivanje istih predmeta i sl., nisu putevi širenja bolesti.
sama bolest može poèeti povišenjem temperature i poteškoæama koje nalikuju gripi. U ranoj i srednjoj fazi bolesti dolazi do poveæanja limfnih èvorova i èestih infekcija kože. Nakon desetak godina od zaraze u polovice zaraženih javljaju se teški zdravstveni problemi: upale pluæa, proljevi, teška slabokrvnost, tuberkuloza, bolesti živèanog sustava i dr. sve ove bolesti su praæene opæom slabošæu i gubitkom tjelesne težine. bolest je smrtonosna, ali se danas terapijom može produžiti vrijeme preživljavanja.
U sprjeèavanju širenja infekcije vrijede ista pravila - imati seksualne odnose samo s provjerenim partnerima i održavati stabilne, Uzajamno vjerne veze. kondom znaèajno smanjuje moguænost zaraze HIV virusom kao i drugim uzroènicima spolno prenosivih bolesti.

Gonoreja (triper, kapavac)

Do prije dvadesetak godina to je bila najrasprostranjenija spolno prenosiva bolest. Uzroènik je bakterija gonokok. bolest je lako prepoznatljiva pogotovo kod zaraženih muškaraca, jer se karakteristiène poteškoæe javljaju nekoliko dana nakon zaraze. prvi su simptomi uèestalo mokrenje, uz bol i peèenje, a nakon nekoliko dana iz spolovila se pojavljuje gusti gnojni iscjedak.

Gonoreja u žene poèinje upalom u vratu maternice i može se proširiti i na jajovode. Poteškoæe mogu biti slabije izražene, a upala može duže potrajati. U žena se pojavljuje oskudan gnojni iscjedak, a u kroniènom razdoblju bolesti može se javiti bol u donjem trbuhu zbog upale jajovoda. Upala jajovoda može uzrokovati njihovu potpunu neprohodnost s posljediènom neplodnosti žene. Menstruacije postaju nepravilne, bolne i obilne. gonoreja se može potpuno izlijeèiti antibioticima. Lijeèiti se moraju oba partnera, do potpunog izljeèenja suzdržavati se od spolnih odnosa, ili pri svakom spolnom odnosu koristiti kondom.

Sifilis (lues)

Nekada rasprostranjena, teška i smrtonosna spolno prenosiva bolest koja je zahvaæala razlièite organske sustave. U hrvatskoj se prvi bolesnici od sifilisa spominju š500. godine. do otkriæa antibiotika bila je i neizljeèiva. Uzrokuje je spiroheta - treponema pallidum.
Uzroènik sifilisa ulazi u krv prilikom spolnog odnosa kroz neznatno, jedva vidljivo ošteæenje kože ili sluznice muškog ili ženskog spolovila. U krvotoku se treponema razmnožava te se krvlju, limfom i okolnim tkivom širi u susjedne ali i udaljene organe. Na mjestu ulaska uzroènika u tijelo javlja se nakon nekoliko tjedana ranica ili èir, te bezbolni otok limfnih žlijezda u preponi. To je prvi stadij sifilisa koji može potrajati 4-6 tjedana. promjene nestaju spontano, a ranica zaraste bez ožiljka. u ovoj fazi se sifilis može izlijeèiti antibioticima. Ako se ne lijeèi, uzroènik æe se krvlju i limfnim žilama proširiti po cijelome tijelu i izazvati drugi stadij, s karakteristiènim osipom po koži i sluznicama. bolesnik je u tom razdoblju zarazan za okolinu. Kada osip nestane zaražena osoba nekoliko godina nema nikakvih poteškoæa. Tada nastaje treæi stadij u kojemu uzroènici najèešæe ošteæuju i razaraju srce, krvne žile, mozak i leðnu moždinu. Osim što izaziva tjelesnu invalidnost, sifilis izaziva i teške duševne posljedice, s polaganim ali potpunim raspadom liènosti. Zaražena majka tijekom trudnoæe može zaraziti dijete, koje æe pobaciti, roditi mrtvo ili teško bolesno.