da krenem od kraja.... mlječno i žitarice mi smetaju, ali ne toliko da ih koji puta ne mogu pojesti. Puno bolje se osječam kada pojedem meso+povrče, nego kada pojedem mlječno i žitarice. Evo, upravo jedem 100g zobenih + mjerica whey jer mi je zgodno ponijeti na posao. Nekada sam toliko voljela tjesteninu da sam je jela skoro do povračanja. Doslovce! U ovome se možda i vidi da je problem uistinu bio ozbiljan. Kažem "bio", jer sada mogu pojesti puno, ali ne do povračanja. Moji "smrtni" grijesi su s razlogom tako nazvani, poslije njih se osječam uistinu loše, ali (zbog ovog "ali" su zaslužili naziv "smrtni") nekada su odgovor na stres koji se kod mene rijetko iskazuje na van i čak ga rijetko sama prepoznam već ga prepoznam kada su 5 kolača u meni i onda zbog shvačanja da sam pojela 5 iz depresije/ljutnje/očaja/nečega pojedem i 6. i prestanem. Nekada čak niti ne shvatim razlog zašto pojedem nešto "krivo" (krivo u smislu puno loših stvari, jedan kolač ne smatram problem ili jedan red čokolade).

Ja sam postepeno promijenila svoju prehranu. Od grisa i tjestenine u ogromnim količinama do smanjenja porcija i jedenja svega. Ali to nije dovoljno. Treba nešto mijenjati. Trebam se duže pridržavati. Nešto... Ja se borim s kilogramima i ne želim se boriti vječno. Kada sam napisala da meni dijeta treba, uistinu sam to mislila. Ali ne neka kupusova juha. Balansirana prehrana.... možemo i tako nazvati (govorim ovako jer ima raznim balansiranih prehrana). Plus je taj što znam što mi odgovara, što ne. A ono što želim postiči je da ako se zaželim sladoleda da pojedem jedan, ne 10. Ili da ga ne pojedem 3 dana za redom svaki dan sve veču količinu. 

Ako mi možete pomoči i ako ste spremni sa mnom raditi, ja sam spremna. :) Ne očekujem čuda. Pola kg do 1 kg mjesečno i ja zadovoljna. To je 6 - 12 kg godišnje manje. Super rezultat!

Klasicna prica, kako nam se kile malo pomalo (ali sigurno), nakupljaju s godinama, ako u startu ne krenemo poduzimat nesto, vec pri prvim "dobitcima".

Sto se tice treninga, ovo sto radite doma sasvim je uredu i vise nego dovoljno da bi se tijelo dovelo u red i formu..

Citajuci tekst, cekao sam dio prehrane jer je ona, kao i kod velike vecine drugih glavni problem u ne "napredovanju".
Jednostavno nije fizicki moguce odradit dovoljno da bi se napredovalo, ukoliko je prehrana zbrda/zdola. Nitko od nas ne moze trenirat 12sati dnevno, da bi mogao sprzit apsolutno sve sto bi mi mnogi rado jeli po cijele dane!

Sto se tice tempiranja obroka u danu, porcija, kao i broj obroka u danu.. Sve je to manje bitno u poredbi sa ukupnim kcal unosom i rasporedom makronutrijenata.

Plan bi trebao bi biti poslozen u skladu sa vasim dnevnim obavezama, i da isti stvara sto je manje moguce stresa na trenutni "lajfstajl". Jednostavno nema potrebe jesti na sat i u minutu i vagat svaki obrok zasebno u gram.

Ja sam pobornik balansa maksimalno, i da se zna ukupna kolicina hrane koja se unosi u tijelo na dnevnoj/tjednoj bazi!

Samo ime "dijeta" zvuci uvijek kao kratkorocno rijesenje problema, i kada cujem rijec dijeta, to uglavnom cujem od jednih te istih ljudi koji su vjecno na istima, iz mjeseca u mjesec, godine u godinu... I tako vrlo vjerojatno zauvijek! 
Jer onaj koji se "bori" sa kilogramima, u velikom slucaju (nazalost), bori se vjecno.

I to upravo iz razloga ne odrzivih rezima, ekstremnih dijeta, tjedan/dva, mjesec ili nekoliko mjeseci (nebitno), i skinutih xy kilograma, i onda "pucanja".. binge eatinga, prejedanja (jer ste zeljnji svega), i naravno vracanja svih izgubljenih (pa i vise od toga) kilograma.. klasicni veoma poznati yo-yo efekt, kojima se mnogi susrecu.
I sta onda dalje, nakon sto smo kile nabili, "sabrali se", usli u depresiju shvateci (kada je vec kasno) sto smo napravili, dolaze nove pripreme, nove odluke i nova godina, krecemo na zestoku dijetu nabrijaniji nego ikad prije u prvom mjesecu, istim putem iznova! I tako u zacarani krug bez izlaza..

Ono sto je jako bitno, a ne moze se preko noci, jest postepeno uvodenje promjena i prihvacanje svega ovoga jednostavno kao novi nacin zivota, staru losu naviku mjenjati sa novom, korak po korak...
Svaki puta kada zapocnemo "dijetu" jednostavno se trebamo zapitat, do kada cemo ju moc drzat? Do kada cemo moc bit na tom rezimu? I sto ce bit kad vise ne budemo mogli? Kako tocno cemo onda jest? 
Vracanje na stare navike, UVIJEK vodi ka starom izgledu, pitanje je samo vremena koliko ce bit potrebno da do njega i dodemo!

Ono sto ja uvijek volim reci jest da jedan losi obrok nikoga nije napravio pretilim i nezdravim, isto kao sto ni jedan "cisti" nije nekoga zdravim i fit...
Dakle sve je stvar balansa, nitko ne kaze da ne mozemo pojest cokoladu, pizzu ili nesto peto..
Ali ne mozemo kada zelimo i koliko zelimo (ako imamo postavljenje nekakve ciljeve jel)..

Ako ce to bit jedan obrok na recimo 30dobrih, ili tu i tamo red cokolade, slajac ili nesto trece... a ne svako dan, ili cijela cokolada ili twice od 2l odjednom, sasvim je moguce da ce nas takav pristup voditi prema zadanim ciljevima koje smo zacrtali..

E sad,

zadnji dio teksta nisam shvatio najbolje.
Smetaju vam mlijecni proizvodi, zob, tijesto i zitarice.. 

A sto je sa navedenim "smrtnim" grijehovima?
Vjerujem da se i od njih osjecate poprilicno lose?

Imam 34 godine, 168cm i 93kg. Sve je počelo nizbrdo s jednim stresnim događajem prije 13 godina kada sam dobila 10kg u 2 mj bez promjene prehrane. Zatim sam dobila 5 kg kada sam od stalnog šetanja krenula sjediti na poslu i 10 kg koje su mi ostale nakon dvije visokorizične trudnoće. Poslije se još 5kg postepeno nakupilo. 

S vježbanjem sam krenula prije 4 god, nakon rođenja sina. Sve kod kuće jer mi djeca i druge obveze ne dozvoljavaju "normalan" odlazak u teretanu ili neki sport. Prvo je to bio Insanity, zatim T25, kickbox, pa druga trudnoća, neki programi vježbanja skinuti s neta, BBG, yoga, trenutno vježbam program skinut s darebee pod nazivom IRON BORN. Vježbam 3-5x doma, cca 30-45min, dižem pomalo kilažu s kojom radim, mjenjam programe i trudim se da su mi izazovni. popijem whey sa medom poslije treninga.

Nisam pobornik dijeta u komercionalnom smislu, ali meni neka dijeta treba. Nekada sam se jako nezdravo hranila, ali sada je to druga priča. Najviše mi odgovara lchf prehrana sa povremenim postom(tlak, dijabetes i naticanje u trudnoči sam riješila s njome - žlica riže mi je šećer dizala u nebo), ali izgleda da mi treba netko tko će mi biti autoritet s kime ću moći pričati i dogovarati. Nemam posloženo u koliko sati jedem što, no jedem meso, riba, jaja + povrče + salata. Rijetko mliječne proizvode (napuhuju me), rijetko zobene (napuhuju me, ali su mi zgodne nositi na posao s mjericom whey), rijetko tjesteninu i ostale žitarice (osječam težinu u želucu). I kada se ovako hranim kilaža lagano ide dolje i osječam se jako dobro. Moj smrtni grijeh je slatko - čokolade, kolači, nutella, palačinke. 5 dana jedem normalno i 2 dana poludim.

Zbog čega sam ovdje došla? Da zatražim pomoć. Nekog živog, od krvi i mesa na zapadu grada Zagreba s kojim bi se mogla konzultirati jednom do dva puta mjesečno. Tko razumije moj problem. Imam volju i želju, ali mi treba netko tko će me vratiti kad posustanem.