prije rucka par vocki orašasto šta se uvati .....rucak 250-300g bjelog mesa puno salate puno svega što mogu natrpati od povrca ne umjereno...plus 150g tjestenine......zatim prije vježbanja koju vocku,

nakon treninga 250-300g mesa bijelog ili 6 jaja iz jednog izbacim žumanjak samo ...100g kruha i salate.....navecer 250g posnog sira.....To mi je ono najjace što mogu financijski ...inace bi ubacio ja ribe popunio medjuobroke posnim i orašastim više....dosta toga bi napravio da je više novaca i bilo brže ovako nije lagano baš :) E da nema Matee nebi ja ni blizu ovoga bio :D

Aria malo je to! Ja bi više papo!! haha :/ 

Baba draga hvala :D

Super napredak i nemoj više nazad nikako...sretno....

agree

Mett, iako ti i ja imamo svoj private talk u vezi tog tvog problema, voljela bih se malo nadovezati na ivera, jer mislim da nisi jedini u svojim brigama i voljela bih da se o tome prica.

Kao prvo - svaka cast na promjeni  Smjer si promijenio u pravo vrijeme i srecom da je tako, jer si ko zna kako mogao završit. E sad...mislim da ti je sada još jedna promjena potrebna jer te ovo uništava još i više. Cini mi se da si iz jedne opsjednutosti, opsjednutosti mršavošcu, pomalo zaglibio u jednu drugu opsjednutost - zdravom hranom. I to onom o kojoj se najviše piše, o kojoj bruje sve novine, clanci na netu vrište svakodnevno sa novom idejom, svi smo nešto pošemerili za tim kao da nam je sve to garancija za dobar izgled i zdravlje....

Sa "zdravom hranom" možemo bit i debeli i bolesni, sve ovisi o puno faktora.

Ne, ja ne kažem da se ne treba tako jesti  I ne kažem da se i sama ne trudim jesti najbolje što mogu. I mislim da bi svi trebali težiti što prirodnijoj hrani. Ali pogledaj stare ljude, jesu li bili debeli? S cime su se oni hranili? Kako su oni živjeli? Da si njima nekad rekao nešto kontra slanine dobio biš s njom po glavi 

Soooo.....u cemu je problem?

Gle nas danas.....integralno, organsko, prah, ovo ono, necu nabrajat.....po cemu je to top? Osigurava li nam jedino to da dobro izgledamo i da se osjecamo dobro? Pa i da je izvana sve super, ja te pitam...što je iznutra?

Mislim da nam taj ludi konzumerizam i ta opsjednutost tijelom danas ne cini baš najbolje, a to možda i je poanta. Ja vidim dosta ljudi koji izgledaju super ali su brate mili toliko optereceni da je to strašno. Ne znam da li su ljudi ikad bili toliko optereceni. Ništa nije bitno - bitno da ja izgledam dobro, da sam uzor, da me gledaju, da me hvale. Nema veze, odradit cu i par kuri samo da se mogu šepurit po vani. Pazi, neki se boje uci u teretanu jer se srame, kao onih savršenih što su tamo....da im se ne smiju. Pazi...mudraci se smiju onima koji po njihovim mjerilima ne izgledaju dobro.....ma kakav gym, gle po gradu, busu......hell, what's wrong with you people?? Di to vodi?? Kao zdravlje i to....eat clean...a u glavi zbrkane misli, strahovi, emocije,sebicnost....sve krive energije. Zdrav si klinac. Tu ne mislim na tebe mett, ti si jedno jako pozitivno bice.....ali si u strahu...i nisi se još prihvatio kako treba.

Opisuješ mi situaciju kod kuce...i ja se pitam...je li to stvarno tako ili ti to tako vidiš? Žele li tvoji samo da shvatiš ove stvari - da nije sve u izgledu? Možda se boje da se opet ne uništavaš? Možda ti žele reci da ta bijela tjestenina nece toliko naškoditi kao što ti misliš, da ti nije potrebno toliko proteina dnevno, da se ne treba toliko bojati masti, da nije zob neki magicni sastojak bez kojeg ne ide?

Ne znam...kako god, njušim nešto kod tebe što nije dobro, neka energijica mi tu titra. Toliko si u tome, toliki otpor stvaraš, toliko se grcevito držiš za to svoje da se bojim da se opet ne raspadneš. U skoro svakoj tvojoj recenici osjetim strah i sumnju u sebe, koliko ih hod želio sakriti. Opusti se.....to te najviše lomi, te brige.

Eat clean....hehe...meni je decko natukao brdo kila, natural, sa pristupom od kojeg bi se tebi zavrtilo  Danas ga svi pitaju na cemu je, a ja stojim sa strane i režim na svih njih, misleci u sebi - nemate pojma. Ne volim usporedjivati jer smo svi za sebe, ali vjerujem da ni tebi nebi škodilo.

Teško je ovako.....kad smo izvan tvoje situacije. Kad mi pišeš pitam se zašto su takvi, zašto ti ne odvoje to meso sa strane, kupe ta jaja ako se može, puste te da radiš svoje, a oni svoje...ne znam, puno je to pitanja, i za tebe i za njih............ali ponavljam ti još jednom...opusti se, prihvati se, treniraj....trebaju ti kile...i ne treba to bit ni integralno stalno, ni toliko proteina dnevno, ni te zdrave masti koje spominješ....samo treniraj i osiguraj si te kcal. Probaj tako.....ne radi si te komplikacije. Jednog dana ceš imat svoje prihode, svoju kucicu, svoj mir...pa ceš moci što god hoceš. Ali sada se samo pokušaj prilagodit situaciji i drži se jednostavnosti i logike......nekad bih rado da sam živjela u neko puno jednostavnije vrijeme 

Hehe Slavonko ma daj ajde....ne znaci da je to pozitivno haha :)

javascript:void%280%29; -

Inspiracija definitivno 

Koja si ti legenda 

Istina, ubija me tvoj nacin pisanja, sve to nekako zgurano, tockica milijun  ali isplati se svaku rijec procitat, i više puta.

Prvo da razjasnimo ovo vjerovanje u vezi roditelja - no, no, nemoj me krivo shvatiti, zašto ti ne bih vjerovala? To bi bilo glupo od mene. Ja sam samo htjela rec da nekad svi znamo malo iskrivit te svoje situacije i vidjet neki napad il tome slicno tamo gdje ga nema, sve iz te neke svoje zaludjenosti zdravom prehranom. Mada, evo, navodiš mi primjer sa cipsom i ono.....žao mi je da te tako muce time...i pitam se u cemu je uzrok tome, u kome je problem? Pisala sam ti o tome....da se malo i sam zapitaš izazivaš li ti sam takvu situaciju...nesvjesno...muceci samog sebe navodiš druge da to isto rade tebi. Široka tema..preširoka za ovaj kvadratic...ali cisto da se zamisliš na cemu ti je fokus. Jer ako ustraješ na tome da vidiš situaciju takvom kakva jest, da se oko toga živciraš i muciš, da samog sebe grizeš....teško da ce se nešto popravit. Dok se žališ na sve to i misliš na sva ta ogranicenja, prizivaš si još i gore.

Zar baš nema nikakve šanse da im objasniš, onako lijepo, što ti je bitno? U cemu je korijen tog nerazumijevanja?

Druga stvar - ja totalno kužim kako se osjecaš. I znam da si ponosan na sve što si napravio do sad, i znam da želiš bit još i bolji. Svi težimo tome. Ali treba se znati na neki nacin i odvojiti od toga...da to ne postane nešto što te odredjuje. Jer što to znaci...ako se malo zapustiš, dobiš koju ne baš dobru kilicu - ne vrijediš više? Fail? O tome ja pricam....o poistovjecivanju sebe sa tim svojim tijelom, o ovisnosti o tome da uvijek izgledamo top...i ako to nije tako....depresija.

Ja ne mislim da radiš nešto loše što ne junkaš - tvoj izbor i ukusi, ako ti to nije bitno, odlicno, kao što Slavonka kaže - i ja bi tako  Tu se nema što raspravljati. Ali ja jednostavno u tom tvom pisanju vidim paniku. I strah od vracanja u anoreksiju. Ali zašto? Znam ja da je teško boriti se s time, da zahtijeva vremena....ali što te vodi u to, što te stalno tjera da budeš mršav, kakav osjecaj ti to daje? Misliš da si vrijedniji tako? Da te ljudi više vole i poštuju tako? Voliš li se ti više tako?

Znaš i sam da imamo puno slicnosti. U tebi prepoznajem sebe pred par godina i zato se toliko i "trudim" oko tebe. Trud je pod navodnicima jer to ne smatram trudom, tako mi jednostavno dolazi  U biti....željela bih da se osjecaš dobro sa sobom kakav god da jesi. Naravno - da uvijek težiš tom razvoju, nekim svojim ciljevima...to sve stoji, za to sam uvijek...ali ne da ti to odredjuje život. Ne da si cijeli dan obilježiš nezadovoljstvom koje te prati od jutra...jer si ne izgledaš dobro, jer si nešto krivo pojeo, jer si negdje napipao višak, a prije nije tu bio..... :) kužiš? Tu je velika razlika. Težiti boljem ali se osjecati dobro što je više moguce. Inace opterecuješ i sebe i ljude oko sebe. Kada dopustimo da nam je cijeli dan, tjedan, mjesec...obojen tim negativnim emocijama, ne radimo si dobro uz svu zdravu hranu koju jedemo i treninge koje radimo.

Zato ti toliko tupim.....nemoj naci svoje ja u tome, u vecim rukama, ramenima, izrezanijem trbuhu...to je sve prolazno mett, i klimavo....i može nas dosta odvatiti od nekih bitnijih stvari. U svim oblicima i velicinama ti si ti, i to ti ne ovisi o velicini bicepsa ili o BF-u ...to bi htjela da shvatiš i prihvatiš. Onda više nece biti straha od anoreksije....a i svoje ciljeve ceš lakše ostvarivati kad se malo opustiš. I dalje ceš težiti najboljoj verziji sebe...ali neoptereceno time što ce drugi misliti i reci....a onda ce se možda i tvoji promijeniti prema tebi kad osjete tu energiju ;)

Jao znam da ubijam,imam tu glupu naviku sa tim tockicama,haha ne mogu je se odreci ne znam od koga sam to pokupio.... :P

Ne mogu vjerovat da te ja? baš ja podsjecam na tebe unazad par godina ... koja ne sreca :O haha šalim se :D...ma vidiš možda i po meni vec koliko sam ja zapravo ne sretan i ne siguran bio u sebe...a bome mi transformacija me nije puno promijenila...što se tice psihickoga stanja....ovisim o tudjem mišljenju....da sada dodje Davor i kaže to tako ne valja...ja bi bio tjedan dana ukomiran ... mislim to je jedan primjer....nije samo rijec o Davorovom mišljenju...nego opcenito... mislim na iskusnije ljude koji se puno više kuže nego ja.... 

Koliko god ljudi mislili da sam ja zadovoljan...baš i nisam....mislim da cak nešto previše ocekujem od sebe da mogu napraviti u svojoj sobici sa utezima i torbicama....pogotovo ono kako ja zamišljam sebe....upravu si što se tice toga...ja uživam u vježbanju...jednostavno ona bol ,krv i znoj mi je postala satisfakcija ... uživam u tome malo mazohisticki ...ali problem je u meni vjerovatno...ne samo psihicko stanje u kojem jedan dan sebe vidim ovakvo drugi dan ovakvo....nego mislim da ima još toga....ako ne stignem jesti...to je panika to je ono urnebes ako ne ide vježba kako treba...evo jucer sam skužio da me ruke zapravo podlaktica boli jako jako...kada sam radio pregib sa dvorucnim za bicep. kasnije sam uzeo širi hvat i skužio da je pravilnije...ali opet da moram smanjii težinu jer je teže....i onda mene hvata depresija gotovo je ruke nece rasti ne radiš dobro....vidiš neka ljudi citaju....meni nije problem priznati sa kavim se ja stvarima borim...vecini ljudi ne mgu zamisliti koliko su to glupi problemi...ali znam da nisam jedini,meni je drago da tu mogu iznesti svoje stavove i razmišljanja....i drago mi je samo što ljude koje ne poznajem ..zapravo ni prava imena ne znam..kao što sam ja stavio nick..bezvezan....oni ce mi reci bravo metastaza...ili Dominik...svaka cast...i možda ako nije tako napisati ce bravo vidi se pomaka..samo da se bolje osjecam...i to jako cijenim od ljudi...što nema glupana ovdje...nego razumni ljudi sa svojim problemima...i rado bi svima pomogao i bio i biti podrška :)

Moram se malo spustiti na zemlju dobro si rekla...ne da mi ljubav ujedno i opterecenje bude..šta ako nisam ovo šta ako nisam ono....nego opušteno ...treba biti bistar....vidiš paniku citaš ljude ...šta reci drugo...nego zakon ! :) A kad jednom shvatim što kažeš...sve je prolazno...vjerovatno cu se smijati ovome...samo eto...treba vremena... hvala ti :)

Bio biš ukomiran da ti netko kaže da ne valja? A šta da nakon 5 min netko napiše da si savršen? Pa opet netko za 10 min da si prosjecan....pa tako tako...pa opet katastrofa...pa opet odlican.....što biš ti bio od svega toga? 

Mett, gledaj.....nisi jedini. Prvo se oslobodi te lagane krivnje što se uopce osjecaš tako jer to nije ništa nenormalno niti se dešava samo tebi. Svi smo pomalo, bar vecina, takvi. I super da priznaješ, kroz pisanje tu i sam postaješ svjestan toga, a to je bitno. Na taj nacin se i drugi mogu poistovjetiti s tobom, reci - vidiš, i on se bori s tim kao i ja ali gledaj ga, trudi se usprkos svemu, ne sjedi doma i tješi se hranom!

Iz istih razloga i ja volim naglasiti da nisam ni ja neko savršeno disciplinirano stvorenje. Cak se ne želim ni slikati iz najboljih kuteva samo da bih ostavila neki dojam - jer znam da je ta slika polovicna. Ne želim se ni pretvarati da sam sve prerazišla i da sam sad 100% sigurna u sebe jer i ja još radim na tome. Ali baš zato što sam sve te korake koje ti sad prolaziš vec prošla - mogu se uživit u tvoju situaciju.

Sve to što pišeš....to nezadovoljstvo, ta ovisnost o tudjem mišljenju....sve je to meni toliko dana uništilo, toliko sam prilika propustila radi toga. Da mi je 100 ljudi jedan dan došlo i reklo "Martina, ti si super, super izgledaš"  i nakon njih jedan jednini koji bi rekao "Ajme, ti si katastrofa od glave do pete" - ja bi povjerovala tom jednom i zaboravila sve ove prije. Zašto? Zato što sam ja sama za sebe to mislila....i filtrirala sam samo ono što sam vec bila naucena cuti, ono što sam stalno vrtila u svojoj glavurdi. I da, transformacija tu uopce ne promijeni....taj crv ostaje....izgleda da se ne nalazi u masnim stanicama 

Danas je to puno, puno manje. Iako trenutno nisam u formi u kakvoj bi htjela bit, znam da idem prema tome i da je to samo jedna stvar koja mi ovaj život cini lijepim. Ajmo rec - uživam u procesu i puštam da me ta vizija krajnjeg cilja nekako prirodno vodi to toga. Ali cijelim putem do toga...obvezala sam se na uživanje. U svemu. Svaki dan nadjem mali milijun stvari na kojima mogu bit zahvalna, od samog krova nad glavom kojeg imam, do ljudi kojima sam okružena. Probaj, samo probaj jedan dan od jutra zahvaljivati na svemu što imaš - vjeruj mi, do kraja dana ceš se osjecat ko nikad do sad....ponavljaj to svakog dana, postani svjestan tih "malih" i velikih stvari i automatski ceš ih nalaziti sve više oko sebe. Mijenjaj tu energiju kojom si okružen....vidjet ceš kako ce se sve poceti mijenjat na bolje. Ne, ne prepricavam knjige i tako to - vec godinama se uvjeravam u to.

Pred koji tjedan šokirala me jedna vijest rano ujutro, da jedna cura, moja vršnjakinja, kojoj sam se divila u svojim pocecima treninga, više nije medju nama. Dijelile smo istu strast što se utega tice, birale zdravu hranu, odricale se kojecega vjerujuci u sve to, koja više koja manje......ali nje više nema, usprkos svemu tome. To jutro sam se zamislila...cak sam i napisala blog, samo nikako da ga objavim....zamislila sam se što sve znam propustiti zbog svojih gluparenja. Koliko puta sam znala cijeli dan biti namušena, nepristupacna, nesigurna....samo zato što sam si ujutro bila debela! Cijeli dan uništen, a radi cega? I naravno, dok sam bila u toj energiji, uvijek je bilo isto.....samo sam dobivala razloge da se osjecam još gore.

Vec odavno je puno lakše...i sa 6 kg više nego prošlo ljeto  I ako me povremeno još uvijek zna zahvatit val takvog razmišljanja i traženja tudjeg odobravanja, treba mi doslovno minuta da se probudim i  vratim sebi. Jer naici na svacije odobravanje je nemoguca misija. Svatko vidi na svoj nacin, svatko ima svoje vidjenje ljepote. Ono što je meni bitno je da ja uživam u svakoj sekundi tog svog života jer eto...nikad ne znaš koja ce sekunda bit zadnja....a bogami ne želim da mi se u tim sekundama vrte slike vlastitog nezadovoljstva i zatvaranja u kucu. Možda ce to nekome pateticno zvucat, ali baš me briga, neka misli ko šta hoce - mene baš ta svjesnost o kraju potice da dišem punim plucima.

Zato...sprijatelji se sa sobom. Zavoli se u svim oblicima, i radi na tome da dostižeš svoje ciljeve. Ali pusti druge....netko ce ti samo iz zlobe nabacit neki komentar...ne hvataj se za sve, pogledaj koliko nas ima....a koliko nas ima, toliko ima i predodžbi. Pusti to....samo shvati da si super takav kakav jesi, i da ceš bit još i bolji ako se nastaviš trudit....i trudi se....ali poštuj se i voli cijelim tim putem, ma što god bilo 

poštuj se i voli cijelim tim putem ma što god bilo :)  

Nije mi bila frendica, nisam ju ni poznavala, cak ni ovako kontaktirala s njom...bila je koji kilometar udaljena od mene al bliska na jedan nacin....radi slicnog nacina života, a i motivacije koju mi je dala u mojim pocecima. Ja sam to što je ona tada radila dostigla i prestigla, a nje više nema. Ja imam još prilika i prilika, ko zna koliko, da uživam u ovom životu i iskoristim svoje dane, ona nema. I o tome ti ja govorim, izmedju ostalog.......par dana prije toga sam i ja nekako bila down, nikako se izvuc iz tog nekog nezadovoljstva...ali to jutro sam se trgnula i rekla samoj sebi...bedakinjo jedna, osjecaj se dobro, imaš masu razloga za to!

Opet cekaš taj jedan dan kad ceš se prihvatit. Nece nikad doc taj dan. I da se savršeno isklesaš - opet nece to bit to, dapace...što budeš bolje izgledao, možda ceš se još i više bojat da to ne izgubiš. Ne budi rob svog tijela...istina, treba ga cuvat, treba trenirat, kretat se, jest što se bolje može...ali treba pazit i na te osjecaje, to nas najviše smlavi. Kad postigneš tu ravnotežu, sve ce ti krenut samo od sebe, samo se ne uvlaci u te negative u vezi samog sebe....

Što više trciš za odobravanjem, teže ceš ga dobit. Ne misliš valjda cijeli život cekat da te pohvale? Zapravo...više ce te hvalit kad se opustiš i zaboraviš na to, samo radiš ono što moraš .....odvoji se od te potrebe da sam sebi budeš savršen i posveti se necem vecem od toga, onda ce i sav taj trening, i prehrana ic lakše.

Kako god, dosta si ti napredovao.....ali i dosta je tu još posla. Kao i pred svima nama. Ali zajedno cemo lakše  

Vidim tvoj potpis i sad znam zašto jucer nisam bila mirna dok ga nisam podijelila s tobom 

Pa znaš što cu ti reci...da si se samo jucer osjecao dobro, nešto smo pozitivno napravili...ali znam da to nije bilo samo za jedan dan, to je bila još jedna karika koju si dodao na lanac kojeg stvaraš. I ne brini, imat ceš svakakve dane, ljudi smo...nismo uvijek toliko krcati energije da se odupremo emocijama isprve..ali ono što možemo i moramo je jacati tu svjesnost o njima kad nas ulove...i shvatit da imamo izbor, uvijek imamo izbor kako cemo se osjecat, cak i kad smo u najgorim okolnostima.

Slicni smo da, gazili smo i gazimo slicnim putevima....ali i ja malo jace osjecam ljude  A i nije bilo tako teško vidjeti taj strah u tvom pisanju, vjerujem da nisam jedina koja je to primjetila....samo se ja malo više bavim tom stranom, više sam u tome pa o tome više i pišem, odnosno prvo to vidim jer mislim da je najbitnije to rješit sam sa sobom...ta uvjerenja i strahove...

Gle, preko noci se neceš promijenit....ali korak po korak hoceš, i to neka ti bude cilj. To je taj razvoj....samo je ono što ti cijelo vrijeme naglašavam to da - nauciš uživati u procesu svega toga.

Lijepo si napisao ovo dalje....o tome ti i govorim...pogotovo ovaj dio da budeš ispunjen kada nekome daš savjet, pomogneš...e tako se osjecam zadnjih par godina što sam ovdje..  To je taj prebacaj sa "ja" na "ti",  to neko davanje....e to ispunjava više od svega, barem mene...malo se makneš sa opterecenošcu sobom.

btw. sad sam i ja krenula sa tockicama, zarazno je 

Uglavnom....drago mi je da si bolje, sad tek vidim i osjetim sve više pozitive kod tebe, really  I bit ce toga još više....kad kreneš razmišljati i još bitnije osjecati se tako, primjetit ceš da ceš imati sve više razloga za to, prilike ce se slagati same od sebe....samo ne razmišljaj o ogranicenjima jer ih tek onda ima na bacanje.

A sad se bacaj na trening i papaj ko veliki....mislim da svi jedva cekamo nove slicice 

Razmišljam o bodybuildingu sve više nekako :) Pocelo me privlaciti kroz neke videe .... ali to daj Bože da se zaposlim pa bi to i moglo kreniti :) o tome ti baš pricam zarazno je .... hihiihih

Haha Slavonka :D Pa da baš sam gledao neki dan.... a šta ceš glupa pitanja...previše pitanja....forum pun odgovora samo da sam prelistao malo....našao bih sve...za svako pitanje nova tema :D

Kako se necete naživcirati :DD

Ponedjeljak - Grudi ,nakon toga insainity ali ne full nego neke vježbe izvucene 10-tak minuta,pa trbušnjaci 15minuta, jesti pa onda sat vremena bajs

Utorak - Ruke i full insainity ,jesti i sat vremena bajk 

Srijeda- Trbušnjaci glavni 30 minuta ,zgibovi , triceps i opet par vježbica od insainity programa iz glave šta mi dodje na pamet

Cet Ruke ,pa trbušnjaci ,pa opet od insainity programa...pa pa jesti pa bajs :D

Petak - odmor... dobro trebalo bi biti ali bude sat vremena bajsom

Subota ledja, trbušnjaci, triceps od insainity-a opet...

Nedjelja noge biceps glavni trbušnjaci....pa bajs :D 

Mett