Vecina proizvoda u Hrvatskoj su jaki internacionalni brand-ovi firmi koji su proizvodjaci konacnih proizvoda, ali ne i sirovina za te proizvode. Najkvalitetnije sirovine, su sirovine proizvedene od farmaceutske industrije. No, kako je trziste sirovina otvoreno, rijetko se zna podrijetlo sirovina (Europa, Amerika, Kina itd.), te s tim kvaliteta i ucinkovitost.

Da li bi podrzali pokretanje nacionalne linije dodataka sportskoj prehrani sa farmaceutskom kvalitetom sirovina?

Slysterš2 wrote: Ako je cijena povoljnija od stranih onda da. Ako nije zao mi je. Bila je neka domaca firma koja je proizvodila bjelancevine ali imali su apsurdne cijene a uzev u obzir da ako paket od waidera dode iz amerike zracnom postom i ispadne jeftiniji od domace firme onda zali boze.

Dobro  SLYSTER š2,,,,,ako je domaci produkt neznatno skuplji od stranog produkta a kvalitet je skoro isti zar nebi bilo lose da se u to ukljuci i nacionalna svijest o domacem proizvodu......kupujuci domace proizvode zna se se dobro sta se dobija na dugorocnom planu (od poboljsanja kvaliteta do ekonomskih dobitaka)....

 cinjenica je da proizvod mora biti jefnitiniji i to primarno iz par razloga

š. direktna nabavka sirovine od proizvodjaca aktivnih sastojaka (farmaceutske industrije)

2. izbjegavanje lanaca distribucije do prodavaca u HR

3. jeftinija radna snaga

evo i par informacija o maksimalnim cijenama proizvoda koji bi u tom slucaju bili u HR i to od vrhunskih proizvodjaca sirovina:

š. kreatin monohidrat (Degussa, Njemacka, creapure) - š50 kn 500 g

2. glutamin (Kyowa, Japan, proizvodjac klinickih amino kiseline) - 220 kn 500 g

3. L-karnitin ampule 2000 mg/ampuli (Lonza, Svicarska, carnipure) - 220 kn 20 ampula sa 25 ml

sve sto je preko tih cijena za te kolicine i koncentracije je precijenjeno. ima i komentar za proteine. vrhunski proizvodjaci sirutkinog proteina su iz Irske. Cak i Americka firma Glanbia, ciji je brand (CMF cross micro filtration) ima svoju proizvodnju u Irskoj. cijena sirutkinog concentrata (80% udio proteina) je na trzistu sirovina od 5-8 EUR/kg, pa kada se preracuna sa svim troskovima 500 g sirutkinog proteina u konacnom obliku ne bi trebao biti vise od šš0 kn. Sto se tice izolata, cijena na trzistu je 7-š2 EUR/kg, te kao konacni proizvod za 500 g ne bi smjeo biti visi od š50 kn. sve sto je vise od tih cijena je precijenjeno ili je upitna kvalteta sirovine. tu govorim jasno o vrhunskim proizvodjacima sirovina. u americi se moze koncentrat nabaviti i za 2-4 EUR/kg, jer je to otpad iz proizvodnje sira, te u kini i za š-2 EUR/kg. naravno cijena moze biti u konacnom pakiranju znatno niza.     

 Normalno da bih podrzao ako je jeftinije i kvalitet dovoljno daobar kao kod drugih "popularnih" proizvodjaca. Ove cijene gore su sasvim pristojne.Nadam se da ce biti takvih firmi i u Hrvatskoj  

 stvar je u tome da se otvoreno razgovara ne samo o ucincima nego i o sastojcima i o njihovim podrijetlu. no rijetko cete dobiti od distributera tu informaciju. tomu je par razloga npr. time se otkriva kakva je stvarno kvaliteta proizvoda, te koliko je stvarno realna cijena proizvoda.

 Zasto bi cijena bila mjerilo kvalitete? Kvaliteta ti je ako ti proizvodac napise od kud je sto u njegovom proizvodu.Uzmi najobicnije zeljezo kao promjer.Pise da ga ima, ne znam 5.4mg po porciji proizvoda a to ti dode za normalnog covjeka oko 30% dnevnih potreba.Pitanje koje si ja odmah postavim je iz kojeg je spoja to zeljezo?Moze li ga moje tijelo apsorbirati iz tog spoja ili cu cijelog ili 2/3 pokakat.Moras znati kako porijeklo sastojka, tako i djelatne tvari.

Jel tebi svejedno dal jedes salatu uzgojenu kraj autoputa i gnojenu i spricanu ko zna cime od tko zna koga i pitanje je dal se postovalo vrijeme karence, ili onu za koju znas od kuda je?Vidis meni nije.

Svaki proizvodac bi morao imati podatke o tome od kuda sto uzima, ako vec ne na svojim etiketama proizvoda, onda barem na svojim stranicama.

 Cesto je poanta price da su nasi zakoni o kvaliteti proizvoda jako strogi zbog ulaska u EU. I dosta su velike kontrole, pa se ono sto pise na etiketi mora strogo postovati. Smjesno je s druge strane da kad uvozimo nesto, ta mjera kontrole nije ista... Znamo slucajeve s brazilskom govedinom punom sterodida i hormona, lijekova s isteknutim rokovima trajanja i samo prepakiranim, a to je samo vrh ledenog brijega.

Zato koji puta stojim pred uvoznim proizvodima, gledam etiketu i pitam se. Najvise mislim trenutno na dodatke prehrani