Print Page | Close Window

Vremešna dijabetičarka na dijeti

Printed From: Fitness.com.hr Forum
Category: Intro - fitness.com.hr
Forum Name: Novi FITovci: predstavite se
Forum Description: Recite nam nešto o sebi.. Upoznajmo se! :)
URL: http://www.fitness.com.hr/forum/forum_posts.asp?TID=11346
Printed Date: 16 Lipanj 2024 at 10:55
Software Version: Web Wiz Forums 10.14 - http://www.webwizforums.com


Topic: Vremešna dijabetičarka na dijeti
Posted By: TheFatBride
Subject: Vremešna dijabetičarka na dijeti
Date Posted: 11 Veljaca 2019 at 23:48
Pozdrav svima!

Javljam se tu jer se već jako dugo vrtim u krug. Moji problemi s težinom počinju oko 20. godine kad sam počela imati problema sa štitnjačom (hipotireoza). Od početnih 58 sam dosla do 78 kg i tu variram zadnjih 12 godina. Nalazi mi budi ok, počnem paziti na prehranu i vježbati i ne treba mi dugo da dođem na normalnu kilažu. Pritom pod vjezbanje mislim da barem 20 km na biciklu i trening nakon kojeg se jedva dovučem u svlačionicu, a prehrana dosta restriktivna. Nisam počinjala ekstremno nego sam malo po malo izbacivala sve i svašta iz lrehrane, a zadnje kile sam gubila na posnom siru i lešo kelju.

Prije 3-4 godine sam opet krenula s tim režimom i nije se događalo ništa. Uz najnapornije treninge i restriktivnu prehranu sam gubila 40 grama tjedno. Ako i toliko. Sjećam se točno jer sam ludila zbog toga i zbog komentara da samo malo pripazim što nedem i malo se krećem i kile bi trebale ići dole. Na kraju sam otišla na detaljne pretrage i ispostavilo se da imam jako izraženu inzulinsku rezistenciju. Šećer mi je bio na donjoj granici, a inzulin jako visok. S tim da mi je tlak normalan, nekad malo niži. Kolesterol mi je isto dosta nizak (ne prenizak), tako da kod mene to vjerojatno nije metabolički sindrom. Svi ostali hormoni su u normalnim vrijednostima, kortizol također.

Nakon terapije sam počela vježbati i striktno se držati dijabetičke prehrane. Od dijagnoze prije 2 i pol godine nisam jela ništa što sadrži rafinirani šećer i kile su počele padati.

E sad, problem je otpočetka što sam ja stalno gladna. Bas osjećam užasnu glad i počela sam jesti više nego što bih trebala po dijabetičkoj prehrani i nakon nekog vremena sam je se prestala držati (s iznimkom slatkoga, to ne jedem). Također sam prestala vježbati zbog ne baš uvjerljivih razloga. I opet sam došla na gornju granicu s težinom i više pojma nemam kako se izvuči. Nikad u životu nisam bila toliko gladna. Zbog nevježbanja mi vjerojatno štitnjača još manje radi nego inače i non-stop sam umorna. I to je jedan grozan začarani krug. Ne mogu vježbati jer sam jako troma i umorna, a takva sam jer ne vježbam.

Pokušala sam nekoliko puta. Krenem u teretanu i ozbiljno se primim posla i onda dođe do gužve na poslu, par dana ne odem i jednostavno ne nastavim.
Skinula sam si aplikaciju za vježbanje i ništa.
Jedino što sam pozitivno napravila je nošenje gableca od doma. Pokušavam zadržati tu naviku jer sam zadnju godinu od silne gladi jela one ogromne porcije iz dostave. Prije nisam mogla niti zamisliti da to sve pojedem :(

Bilo kakav savjet ili podrška su dobrodošli jer se sama osjećam baš nemoćno.



Replies:
Posted By: zmajcek68
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 07:13
Hej,bok!Za pocetak,zelim ti srecu jer vidim da se mucis;po tome da si stalno gladna!Iskreno,ni zamislit ne mogu kak je to!Ja bi valjda bila nervozna ko pas,sa glavoboljom!Javit ce se tu cure sigurno pa ti dati savjete bolje nego ja vezano uz prehranu!

Al daj mi napisi sta si jela ,poneki jelovnik sto detaljnije,kad si navela konstantnu glad!U ovo zdravstveno se ne kuzim zbilja pa necu komentirat!Ima strucnijih!Haha..

Lijepo da si se javila i potrazila pomoc!Sretno!!!!

-------------
Before 68 After 86


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 08:13
Bok! :)

Zaboravila sam spomenuti još nekoliko vaznih stvari. Ja sam oduvijek jako jako voljela slatko. Do svoje dvadesete čak nisam doručkovala nego samo popila caj s 3 žličice šećera i to me držalo do 10-11. Nisam nikad u životu pojela čitavu čokoladu odjednom jer mk se povraća od premasne hrane, ali jela bih red po red u nekoliko sati. Tako je i doktorica skužila da imam problema s inzulinom. Nakon slatkog bi me bolila glava, povraćalo mi se i postala sam naglo umorna. Tome sam doskočila tako da sam štopala vrijeme kad mogu pojesti po malo slatkog (od malih količina mi nije bilo loše). Npr. pojela bih 2 keksa i štopala sat vremena pa još dva i tako.

I kad sam dobila dijagnozu sam to naglo prekinula. Jela sam po jelovniku koji sam dobila u bolnici. Doručak je bio npr. 60 grama raženog kruha i posni sir s lanenim sjemenkama i lijek za snižavanje inzulina nakon toga. Međuobrok voće i do podneva sam već umirala od gladi. Nisam nikad prije osjećala takvu glad. Čak sam se počela buditi gladna i morala bih ustati jer bi mi krulilo u želucu.

Kad sam se navikla na terapiju te gladi nije bilo skoro godinu dana i u tom su periodu kile išle dole. Glad se vratila prije nekih godinu dana i u tom periodu sam se udebljala 10 kila jer sam prestala jesti po prilagođenom jelovniku i nastavila jesti kao prije. Ne jedem ništa s rafiniranim šećerom, ali postoje slatkiši bez šećera koji možda ne dižu inzulin, ali imaju jednako kalorija. Znam raditi i kolače sa zaslađivačima, a znaju i svi u familiji.


Posted By: durica30
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 08:35
Posto ništa ne znam o zdravoj prehrani ja ti mogu samo zaželiti dobrodošlicu. I za glad te potpuno razumijem, isto je i kod mene.


Posted By: Justanyone
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 08:51
Pozdrav.Metabolički sindrom kao takav ne mora imati izražene sve moguće simptome. Ja recimo nemam dijabetes i šećer je ok, ali su mi zato masnoće uvijek granične. Mene zanima kakva je sad štitnjača i piješ li sad kakav lijek za šećer, poput Glucophaga ili Metformina? Spominješ umor trenutno, jesu hormoni štitnjače ok? Ovi ostali hormoni.... jesu ti testovi uključivali spolne hormone, i ako da, je li isključen PCOS? Ti bolnički jelovnici... i meni su ih dali, ali jako puno njih je koncipirano tako da kroz cijeli dan provocira inzulin.Kažeš da si nastavila jesti kao prije... jesi prestala s bolničkim jelovnikom zbog gladi, ili zbog nečeg drugog? Kako ti trenutno izgleda jelovnik? Ako kažeš da ne jedeš ništa rafinirano, možemo vidjeti par dana, onako, po obrocima? Po ovome što pišeš, meni miriše na inzulinsku rezistenciju, i možda hipotireozu, ali možda je samo stvar nedovoljnog unosa i loše kombinacije namirnica.


Posted By: Gym_girl
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 10:59

Dobro došla The FatBridge Smile

Skroz je razumljivo što se tako osjećaš, kad nas glad i takav umor smaraju nikakva volja nam ne može pomoći....

Treba samo vidjet zašto do toga dolazi, pa bi bilo dobro za početak vidjeti kako jelovnik izgleda kako su već cure rekle. Ako se može nešto promijeniti u kompoziciji obroka, to će biti najlakši korak.

Originally posted by TheFatBride TheFatBride wrote:

Bok! :)


Kad sam se navikla na terapiju te gladi nije bilo skoro godinu dana i u tom su periodu kile išle dole. Glad se vratila prije nekih godinu dana i u tom periodu sam se udebljala 10 kila jer sam prestala jesti po prilagođenom jelovniku i nastavila jesti kao prije. Ne jedem ništa s rafiniranim šećerom, ali postoje slatkiši bez šećera koji možda ne dižu inzulin, ali imaju jednako kalorija. Znam raditi i kolače sa zaslađivačima, a znaju i svi u familiji.

Je li bilo kakvih promjena kada se ponovo pojavila glad? U jelovniku, aktivnostima, neki stres možda?

Što se toga, ali i umora tiče, jesi li razmišljala o tome da bi trebalo korigirati malo terapiju? Možda pojačati doze? Taj konstantni umor signal je da nešto ne valja, a možda treba samo mala korekcija da se počneš osjećati bolje i kreneš trenirati pa tako zavrtiš krug u pozitivnijem smjeru Smile

btw. koje zaslađivače koristiš kod pripreme kolača, i inače?




-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: belfegora
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 11:30
The FatBride - dobrodosla prije svega! 
Jasno mi je da je najveci problem sa motivacijom za zdravije izbore, sto nije ni cudo nakon 12 godina vrcenja u krug. Tako da ocigledno treba nesto promijeniti i pokusati drugacije. No, prije ikakvog komentara, zanima me kakav je sad zdravstveni status -, kao sto su i pitali vec - sto je rezistencijom sada? sta je sa stitnjacom? je li imas problema sa spolnima?

Generalne smjernice variraju ovisno o raznim dijagnozama, medjutim ono sto je zajednicko svima koji pokusavaju trajno unijeti promjene u zivot je da traze nacin da su te promjene dugorocno odrzive. A glad ne spada pod to. Ekstremno mijenjanje jelovnika i iscrpljivanje vjezbanjem ne spada pod to. Ali ni odgadjanje i ignoriranje problema ne spada pod to. Tako da za pocetak svakako treba poraditi na motivaciji i odrzivosti. Jasno ti je da bi ovo trebao biti dug proces. S rezultatima koji bi onda trebali trajati. Tako da NEMOJ si zadavati rok. 

Ono sto sam tu pocela propovijedati (iz vlastitog iskustva) je da problem na kraju nikad ni ne bude u hrani, ona je simptom. Treba gledati cijelu sliku i cijeli zivot. Je li ista u danu cinis za sebe, da zaista ti odgovara? Sto te najcesce nasmije?  Drugi bitan aspekt koji je meni pomogao da lakse zivim dugorocno zdravije je trazenja drugih nacina da se opustim, utjesim, udovoljim sebi ili ubijem dosadu. Sve su to bile situacije u kojima sam jela, a nije bilo do hrane. 

Reci, jesi li uzivala u tom vjezbanju, ili bi ga samo 'odradila'? Meni to vise zvuci kao da si radila nesto sto si zacrtala da moras (pa tek imala osjecaj da si nesto napravila kad bi te slomilo). Ima li neka aktivnost u kojoj istinski uzivas? KaKO reagiras na grupne treninge (mene npr motivira vidjeti i druge kako se trude)? Vjezbanje i aktivnost je bitno za psihu.

Na kraju, s iznimkom prva dva tjedna (dok se malo organizam navikne) - odlucila sam da necu tolerirati stvarnu glad. Uvijek nesto 'pametno' zato imam pri ruci. Jako sam povecala unos bjelancevina (prije su bile skroz zanemarene) i povrca. S vremenom i masti dosta vise jedem. Ako je organizam gladan, ili je medicinski problem, ili te psiha vara ili ti organizmu nesto nedostaje. U svim varijantama ima rjesenje (npr. lijecenje hormona, meditacija ili neki hobi, preraspodjela mikro i makronutrijenata). Bitno je stvarno traziti rjesenje a ne zatvarati oci pred problemom. 


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 12:02
Hvala vam svima na odgovorima :)

Ovako, ja sam trajno na terapiji za inzulinsku rezistenciju (Siofor) i hipotireozu (Letrox). Štitnjača je nepovratno oštećena i uaporeno radi, a za inzulin nema neke nazbake da bih u skorije vrijeme mogla prestati s terapijom. Idem na kontrolu u 3. mjesecu, a ovako napamet mogu reći da očekujem da će mi povećati terapiju za štitnjaču jer prepoznajem taj karakterističan umor. Ginekolog mi je rekao da očekuje da će mi i Siofor povećati jer misli da nije dovoljna doza. Spolni hormoni su uredni i nikad nisam imala ciste na jajnicima. Moja mama ima iste dijagnoze pa lako.moguće da su ti problemi nasljedni (štitnjača i inzulin).

Nakveći problem je u tome što ne mogu biti ustrajna. Do sad sam jedino brzo i uspješno mršavila kad sam imala neki oblik grupne podrške. Čim to prestanr se malo po malo vratim starim navikama.

Zašto sam sw prestala držati dijabetickog jelovnika? Kao i svaki put do sada kad sam se preatala držati zdrave prehrane i vjezbanja. To kod mene krene malo po malo. Umjesto salate naručim pohano i pomfri. Taj dan kasljem i šmrcam pa mi se ne da vjezbati. I tako lose navike postepeno zamijene dobre.

Ja volim vježbati. Kad dodem u teretanu s guštom odradim trening i prilično brzo napredujem. Meni je problem kad sam doma sjesti u auto i ići do teretane (ili obići jaknu i šetati do tamo ako mi je blizu). Ne mogu objasniti zašto je to tako. Imam faze kad idem u pola 7 na trening prije posla ili kad sam po snijegu i ledu išla na trening na drugi kraj grada. A imam i faze u kojoj sam sada da se ne mogu natjerati vjezbati doma u dnevnom boravku.

Što se hrane tiče, stala sam malo na loptu. Zadnjih godinu dana sam bila u fazi kad sam jela svašta.

Doručak (obavezan, od jutra umirem od gladi): sendvič, kruh i pašteta, zobene s mlijekom i bananom, pečena jaja i kruh, kako koji dan.
Ručak je mozda bio najgori. Svaki drugi dan sam uzimala nešto iz dostave tipa pohano i pomfri, tijesto s umakom, pizza itd. Drugi dan bih uzela salatu ili varivo.
Večera (kad dođem doma oko 6): varivo ili rižoto, kako koji dan. Međuobrok, voće (najčešće banane).

Promjene koje sam zadnja dva-tri tjedna uvela su kod doručka. Sad najčešće jedem zobene, a izbjegavam sendviče i paštetu. Više ne naručujem dostavu nego uglavnom nosim od doma (npr. piletinu s povrćem, radim salate i sl.). Uz večeru sam preatala jesti kruh, koji do faze užasne gladi nisam skoro nikad ni jela uz ručak ili večeru.

Od zaslađivaca najviše koristim eritrit, a slatkise jedem s fruktozom, stevijom i maltitolom.

Osjećam se nekako jadno i to je najveći problem. Nemam nikakav zamah, nikakvu motivaciju. Nisam si nikakav cilj postavila. Tražila sam grupe potpore, ali tako nešto ili ne postoji ili ne mogu naći.


Posted By: belfegora
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 12:28
Evo zato grupe potpore ovdje :)

I meni se cini da najvise problema imas s motivacijom. OK, ne negiram nimalo vaznost zdravstvene slike na stanje, no na to u ovom trenu nemamo utjecaja (a nadam se da bude efekta od sljedece kotrole).
Dotad, radimo s ovim sto imas. Dakle, ako te uveseljavalo vjezbanje u grupi sto ne bi potrazila nesto sto je najdohvatljivije. Npr u mom primjeru se vrlo cesto dogodi da ili cu vjezbat na putu ka/sa posla, ili necu uopce. Tad mi je nekako po inerciji najlakse, dok kad sjednem doma - pisi propalo. Pogledaj imas li tako neku grupu koju tesko da mozes zaobici, a time i nac izgovor.

Uz to, mislim da su ove promjene OK al isto odmah u dorucku dodaj bjelancevina. A kad ulete ti 'slatkisi'? Cini mi se velik razmak rucak-vecera. Ja bi nakon rucka a do vecere (posebno ako bi izmedju maznula bananu) bila gladna ko vuk. Mozda par orasastih uz bananu da uspori skok secera. Ne puno, naravno, radi kalorija. 


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 12:30
Zaboravila sam još odgovoriti. Mislim da ja dijelom osjećam stvarnu glad (doslovno mi kruli u želucu), ali dio je i psihički osjećaj gladi. Ja sam se navikla da budem gladna i očekujem nekako tu glad. Ali... pojedem bananu i svejedno sam gladna, a to nije moguće.

Od rekreacije uživam u voznji biciklom, planinarenju, ne volim grupne programe osim ako je mala grupa u pitanju. Volim vjezbati u teretani i jako volim onaj osjećaj kad mi je nešto teško i nakon puno ulozenog truda uspijem odraditi. Meni je taj osjećaj iscrpljenosti nakon treninga bio super.

Zadnji put kad sam radila s trenerom je komentirao da rijetko vidi nekoga tko se toliko trudi dati sve od sebe na treningu.

Uopće ne znam što mi je. Nemam nekih privatnih problema. Možda sam malo preopterećena poslom i svime. Nekad me tako uhvati prokrastinacija, ali ovo ke već postalo strašno.


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 12:41
Originally posted by belfegora belfegora wrote:

Evo zato grupe potpore ovdje :)

I meni se cini da najvise problema imas s motivacijom. OK, ne negiram nimalo vaznost zdravstvene slike na stanje, no na to u ovom trenu nemamo utjecaja (a nadam se da bude efekta od sljedece kotrole).
Dotad, radimo s ovim sto imas. Dakle, ako te uveseljavalo vjezbanje u grupi sto ne bi potrazila nesto sto je najdohvatljivije. Npr u mom primjeru se vrlo cesto dogodi da ili cu vjezbat na putu ka/sa posla, ili necu uopce. Tad mi je nekako po inerciji najlakse, dok kad sjednem doma - pisi propalo. Pogledaj imas li tako neku grupu koju tesko da mozes zaobici, a time i nac izgovor.

Uz to, mislim da su ove promjene OK al isto odmah u dorucku dodaj bjelancevina. A kad ulete ti 'slatkisi'? Cini mi se velik razmak rucak-vecera. Ja bi nakon rucka a do vecere (posebno ako bi izmedju maznula bananu) bila gladna ko vuk. Mozda par orasastih uz bananu da uspori skok secera. Ne puno, naravno, radi kalorija. 


Slatkiši ulete uvijek. To mi je kao ovisnost. Sretna sam, ljuta, tuzna, dosadno mi je... i sjetim sw keksa za dijabetičare. Sramotno, znam.

Vidiš, uopće nisam razmišljala o tome. Doručkujem oko 7, a ručam oko 12 i umirem od gladi. A između rucka i večere je duži razmak pa izdržim.

To s vjezbanjem pokušavam otkriti neki trik mjesecima. Najažurnija sam bila kad sam s frendicom išla u teretanu blizu kuće. To više ne mogu jer su se okolnosti promijenile (ne živim više na istoj adresi i ne radim više u smjenama).

S tim da sam u teretani prošli put potpisala ugovor na 6 mjeseci i otiala 3 puta. To mi se još nikad nije dogodilo. Dogovorila sam se s dečkom da idemo skupa i upisali smo se u teretanu koja mi je izvan ruke. Niti blizu posla niti blizu doma, nema parkinga okolo, pješce je predaleko... nije niti on išao. Zajedno smo smišljali isprike.

Sad sam otkrila teretanu u kvartu u kojoj možeš plaćati po dolasku pa ću pokušati tako za prvu ruku. Ako stignem idem danas odmah, čisto da malo izvidim situaciju. Postoji mogućnost da neću stići jer idem po uputnice za jedan pregled koji je sutra i u užasnoj sam panici.


Posted By: belfegora
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 12:46
Osim sto banana i nije ni meni nikad bila neka sreca za utaziti glad, ostalo me itekako podsjeca na mene! Kao, sve je OK (i jest, s obzirom kakvih ljudi imaju problema). A s druge strane - svaki najmanji stres il dosada u danu zavrse u kuhinji. Ili ducanu. Ili restoranu. I slavlje - isto.

Treba tu izgrebati malo ispod povrsine, svasta onda ispliva. Niko ne kaze da smo duboko istraumatizirani, ali cesto i umanjujuci svoje probleme se na krivi nacin nosimo s njima. I cesto ih zapravo ni ne primjetimo. Npr meni je to bila negativnost kolega na poslu, ucestale svadje s muzem, samokrivnja radi davno zavrsenih gluposti itd. Lakse je bilo listat prospekte dostave. Nekad i dan danas jest.

Grupu (ili privatnog trenera) savjetujem bas radi podrske i motivacije. Moze to biti i manja grupa. Mislim da ti treba da se manje izoliras od zdravih navika. Ako financije nisu problem bio bi to i trener. Stvar je sto ne treba mozda nuzno selektirana grupa podrske koja dijeli dijagnozu. Mozda boilje grupa podrske koja dijeli zdrave navike? To je ono sto dugorocno zelis, zar ne? 

Naravno, vidim i obrazac 'ispuhavanja' tamo koji svi vjerojatno dijelimo. Samo, pazi, ne ponavljaj moju gresku koja me dosta usporavala ja bi tamo izbacivala negativnu energiju pa se vratila u istu situaciju u kojoj bi ponovno skupila to nezadovoljstvo. Tako da na neki nacin razmisli - ako te ovo 'prazni', sto te 'puni' (i da - da nije hrana). 

Vjerojatno ulijeces (kao i vecina nas u nekom periodu) u prevelike ekstreme pa se vrtis u krug. 
Ili vjezbas + pazis prehranu ili je sve propalo. Vremenski omjer ovo dvoje odredi onda gdje si sa tezinom, ali je daleko od zdravog pristupa. Dala bi ja recept i za zdravi pristup al to je praksa koju i sama trazim, iako sam danas neusporedivo blize nego prije par godina... 

EDIT: sad vidim i tvoj post pa cu se nadovezati. Spoji ugodno s korisnim, iskombinira bjelancevinastije slatkise! pa su ti oni zaista zdrav medjuobrok nakon kojih neces pregladniti. I ogranici sve izvan tog. Nema svaki dan beskonacnog izvora keksica na to sve :) Ponekad da al ne stalno. Meni su super proteinski kremasti deserti an bazi svjezeg sira. Frendica je vise od suhih kolacica pa nesto od zobenih i jaja...plus malo tamne cokolade. To su primjeri puno pametnijih, a kad se upraksiras i ukusnijih stvari. jer tko kaze da ne mozes i ovce i novce, barem vecinu dana.

i da, vidis da je problem sto ti je lako bilo zaobic tu teretanu. OK pokreni se s ovom, ali zaista razmisli kako bi se mogla okruziti s ljudima koji imaju usvojene zdrave navike ili barem pristojnu kolicinu volje za motivaciju za njih. Npr da upoznas tamo nekog (ne mora nuzno bit grupa, nego nuzno tebe treba motivirat da dolazis i veselis se bar ponekad tom dijelu dana) :D kazem, meni je najlakse bilo kad sam spajala s putem na posao, nadji tako neki prozor kad nisi inertna i kad ces najteze zastraniti. 


Posted By: zmajcek68
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 12:53
Nisam strucnjak,ali preopterecenost poslom automatski vodi organizam do stresa!Stres do hrane!Zacarani krug!Ako te to navodi na klopu onda cemo naci nesto sto ce ti odvuci pozornost od jela nakon jela!Haha..

A znas sta,po tvojem treniranju ja bih rekla da si uporna i ustrajna pa da onda dio te upornosti i ustrajnosti prebacimo na jelovnik!

I meni je lakse uz podrsku!Pa pisi ovdje,i kad ide i kad ne ide!I ja sam pisala,imam namjeru i dalje!Netko ce ti uvijek odgovorit i dat neki savjet!

Sad kad si odlucila zapoceti nesto,nemoj odustati,odemo do kraja!Bez obzira na uspone i padove,potrudit cemo se!

-------------
Before 68 After 86


Posted By: zmajcek68
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 13:00
Dorucak 7 sati,rucak 12...Glad!


A sta si jela za te obroke?

Pitam jer ja recimo jedem oko pol 9 i nisam gladna do recimo 13!

-------------
Before 68 After 86


Posted By: Justanyone
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 13:13
Bride, ja još uvijek ne vidim jelovnike. Nakon kakvih se obroka najbolje osjećaš? Jaja, zobene....? Onbo što vidim iz ovoga što si napisala je manjak proteina i vlakana i kako rekoh, provokacije inzulina cijeli dan. Mislim da u tvojoj situaciji UH-i baš u svakom obroku nisu potrebni, barem dok ne riješiš inzulinsku osjetljivost. Ne ih nikako izbacivati,zbog štitnjače, ali možda malo smanjiti količine i nikako ih ne jesti bez nekih proteina i zdravih masti. Dakle, zobene s bjelanjcima i bademima ili čak s 2 jaja su ok, same zobene s voćem ne, jer nema ničeg da ti uravnoteži navalu inzulina i nije ni čudno da si gladna Moguće je da neke dane, Moram priznati da ni sama ne shvaćam problem s motivacijom i slatkišima, jer ti je zdravlje u pitanju. Jednom kad razviješ problem s inzulinom on je stalno tu, i prehrana bi tu uvewlike pomogla i bolje bi se osjećala, a smanjila bi lijekove. Čudi me da ti doktor nije rekao da paštetama, prerađevinama i slatkom nema mjesta sa IR. Kako stojiš s povrćem i tekućinom?


Posted By: belfegora
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 13:30
Originally posted by Justanyone Justanyone wrote:

... Čudi me da ti doktor nije rekao da paštetama, prerađevinama i slatkom nema mjesta sa IR. ...

Jao Justanyone, ovo me nasmijalo majkemi LOL Tako si to slatko i naivno pitala Embarrassed

Svi mi znamo da trans masti, pusenje, i milijun ostalih stvari nas ubijaju, pa najcesce nas to bas tako lako ne natjera da tek tako prestanemo. Daju se i puno zesce stvari ignorirati u samozavaravajucem modu, nazalost! Ne kazem da bi trebalo, nego da se nazalost najcesce tako dogadja. 

Uglavnom, osim kronicnog nedostatka bjelancevina i vlakana, ja mislim da je bas u ovom psiholoskom aspektu kljuc da se izadje iz zacaranog kruga. U osvjestavanju sta se uopce dogadja. Jelovnici i sve ostalo je tu da nam pomogne al bas ovo sto treba doputovat iz dupeta u glavu nas sve najjace zavlaci. 



Posted By: Gym_girl
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 13:34

Bride, zašto želiš smršaviti? Smile Kopaj, piši, dođi do najdubljih razloga i motiva....a onda drži fokus na tome. Ja bih zdravlje stavila na prvo mjesto! Iako niti jedan drugi motiv nije loš, jer radi čega god da smršaviš utjecat će na zdravlje.

Prehrana je pomalo neuredna tako da tu ima svašta za korigirati. Cure su već dosta pokrile - kod nas žena se nekako najčešće provlače ti proteini i vlakna. Prvenstveno, ja bih bananu zamijenila nekim drugim voćem :)

Reci mi, primjetiš li pojačanu glad nakon tih slatkiša za zaslađivačima? I što te uopće razgladnjuje najviše?






-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 13:40
Originally posted by belfegora belfegora wrote:

Osim sto banana i nije ni meni nikad bila neka sreca za utaziti glad, ostalo me itekako podsjeca na mene! Kao, sve je OK (i jest, s obzirom kakvih ljudi imaju problema). A s druge strane - svaki najmanji stres il dosada u danu zavrse u kuhinji. Ili ducanu. Ili restoranu. I slavlje - isto.

Treba tu izgrebati malo ispod povrsine, svasta onda ispliva. Niko ne kaze da smo duboko istraumatizirani, ali cesto i umanjujuci svoje probleme se na krivi nacin nosimo s njima. I cesto ih zapravo ni ne primjetimo. Npr meni je to bila negativnost kolega na poslu, ucestale svadje s muzem, samokrivnja radi davno zavrsenih gluposti itd. Lakse je bilo listat prospekte dostave. Nekad i dan danas jest.

Grupu (ili privatnog trenera) savjetujem bas radi podrske i motivacije. Moze to biti i manja grupa. Mislim da ti treba da se manje izoliras od zdravih navika. Ako financije nisu problem bio bi to i trener. Stvar je sto ne treba mozda nuzno selektirana grupa podrske koja dijeli dijagnozu. Mozda boilje grupa podrske koja dijeli zdrave navike? To je ono sto dugorocno zelis, zar ne? 

Naravno, vidim i obrazac 'ispuhavanja' tamo koji svi vjerojatno dijelimo. Samo, pazi, ne ponavljaj moju gresku koja me dosta usporavala ja bi tamo izbacivala negativnu energiju pa se vratila u istu situaciju u kojoj bi ponovno skupila to nezadovoljstvo. Tako da na neki nacin razmisli - ako te ovo 'prazni', sto te 'puni' (i da - da nije hrana). 

Vjerojatno ulijeces (kao i vecina nas u nekom periodu) u prevelike ekstreme pa se vrtis u krug. 
Ili vjezbas + pazis prehranu ili je sve propalo. Vremenski omjer ovo dvoje odredi onda gdje si sa tezinom, ali je daleko od zdravog pristupa. Dala bi ja recept i za zdravi pristup al to je praksa koju i sama trazim, iako sam danas neusporedivo blize nego prije par godina... 

EDIT: sad vidim i tvoj post pa cu se nadovezati. Spoji ugodno s korisnim, iskombinira bjelancevinastije slatkise! pa su ti oni zaista zdrav medjuobrok nakon kojih neces pregladniti. I ogranici sve izvan tog. Nema svaki dan beskonacnog izvora keksica na to sve :) Ponekad da al ne stalno. Meni su super proteinski kremasti deserti an bazi svjezeg sira. Frendica je vise od suhih kolacica pa nesto od zobenih i jaja...plus malo tamne cokolade. To su primjeri puno pametnijih, a kad se upraksiras i ukusnijih stvari. jer tko kaze da ne mozes i ovce i novce, barem vecinu dana.

i da, vidis da je problem sto ti je lako bilo zaobic tu teretanu. OK pokreni se s ovom, ali zaista razmisli kako bi se mogla okruziti s ljudima koji imaju usvojene zdrave navike ili barem pristojnu kolicinu volje za motivaciju za njih. Npr da upoznas tamo nekog (ne mora nuzno bit grupa, nego nuzno tebe treba motivirat da dolazis i veselis se bar ponekad tom dijelu dana) :D kazem, meni je najlakse bilo kad sam spajala s putem na posao, nadji tako neki prozor kad nisi inertna i kad ces najteze zastraniti. 



Kad sam pod velikim stresom ne mogu jesti ništa (tipa prekidi, losi periodi na poslu i sl.). Slatkiše mogu stalno i to je prava ovisnost. Ono, osjećam kao da ću iskočiti iz kože ako ne pojedem nesto slatko (sa zaslađivacima) i kad pojedem, osjetim olakšanje.

Mislim.da mene vjezbanje ne prazni nego podiže razinu endorfina i zbog toga se osjećam zadoviljno. Isto vrijedi i za planinarenje.

Imam još puno toga što volim raditi i što me ispunjava. Ali i u tome me, kao i u svemu uhvati letargija. I onda se ne mogu izvući iz tog stanja.


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 13:43
Originally posted by zmajcek68 zmajcek68 wrote:

Nisam strucnjak,ali preopterecenost poslom automatski vodi organizam do stresa!Stres do hrane!Zacarani krug!Ako te to navodi na klopu onda cemo naci nesto sto ce ti odvuci pozornost od jela nakon jela!Haha..

A znas sta,po tvojem treniranju ja bih rekla da si uporna i ustrajna pa da onda dio te upornosti i ustrajnosti prebacimo na jelovnik!

I meni je lakse uz podrsku!Pa pisi ovdje,i kad ide i kad ne ide!I ja sam pisala,imam namjeru i dalje!Netko ce ti uvijek odgovorit i dat neki savjet!

Sad kad si odlucila zapoceti nesto,nemoj odustati,odemo do kraja!Bez obzira na uspone i padove,potrudit cemo se!


Hvala ti :)

Ja imam stresan posao, ali s tim istim poslom (kad sam bila puno više opterećena) sam funkcionirala normalno. Počela sam vise jesti, a izbacila vježbanje, što je za mene pogubno.

A više jedem jer sam gladna. Pa kad dođe ručak od silne gladi umjesto salate odlučim jesti nešto zasitnije i puuuuno kaloricnije. Ja inače obožavam salatu (tipa cezar), ali kad umirem od gladi uvijek razmisljam o nečem konkretnijem jer sam postala opsjednuta tom silnom gladi.


Posted By: Gym_girl
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 13:44
Originally posted by TheFatBride TheFatBride wrote:

 
Imam još puno toga što volim raditi i što me ispunjava. Ali i u tome me, kao i u svemu uhvati letargija. I onda se ne mogu izvući iz tog stanja.

Jesi probala u tim trenucima sebi reći: idem odraditi to i to, maaa samo 5 minuta pa se vraćam nazad u letargiju? I krenuti...

Tako se često tih 5 min produži na 30, i odmah je sve bolje i ljepše Embarrassed


-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: Gym_girl
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 13:46
Originally posted by TheFatBride TheFatBride wrote:

 Pa kad dođe ručak od silne gladi umjesto salate odlučim jesti nešto zasitnije i puuuuno kaloricnije. Ja inače obožavam salatu (tipa cezar), ali kad umirem od gladi uvijek razmisljam o nečem konkretnijem jer sam postala opsjednuta tom silnom gladi.

Mislim da bi pomoglo da malo korigiraš obrok/obroke do tog ručka Wink Ili pojedeš premalo ili neuravnoteženo pa započneš tu kaskadu koja samo radi daljnje probleme.....kad se šećer spusti previše, nema toga što bi nas natjeralo da pojedemo salatu Smile


-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 13:47
Originally posted by zmajcek68 zmajcek68 wrote:

Dorucak 7 sati,rucak 12...Glad!


A sta si jela za te obroke?

Pitam jer ja recimo jedem oko pol 9 i nisam gladna do recimo 13!


Nisam ni ja prije, ali meni je šećer dugo bio oko 4 natašte i zbig visokog inzulina lakše pada nego drugim ljudima.

Recimo, pojedem omlet od 2 jaja, paradajz i šnitu kruha. Do podne krepam skoro. Pojedem sendvič, iata stvar. Pojedem zobene i još gore, tad sam gladna već u 10.

Meni je šećer konačno dosao preko 5 i sad bi mi trebalo biti bolje, ali pretpostavljam da je ostao taj psihički osjećaj gladi.

Prije terapije sam ručala kad bih skužpila da je već 1-2. Nisam imala napadaje gladi.


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 13:53
Originally posted by Justanyone Justanyone wrote:

Bride, ja još uvijek ne vidim jelovnike. Nakon kakvih se obroka najbolje osjećaš? Jaja, zobene....? Onbo što vidim iz ovoga što si napisala je manjak proteina i vlakana i kako rekoh, provokacije inzulina cijeli dan. Mislim da u tvojoj situaciji UH-i baš u svakom obroku nisu potrebni, barem dok ne riješiš inzulinsku osjetljivost. Ne ih nikako izbacivati,zbog štitnjače, ali možda malo smanjiti količine i nikako ih ne jesti bez nekih proteina i zdravih masti. Dakle, zobene s bjelanjcima i bademima ili čak s 2 jaja su ok, same zobene s voćem ne, jer nema ničeg da ti uravnoteži navalu inzulina i nije ni čudno da si gladna Moguće je da neke dane, Moram priznati da ni sama ne shvaćam problem s motivacijom i slatkišima, jer ti je zdravlje u pitanju. Jednom kad razviješ problem s inzulinom on je stalno tu, i prehrana bi tu uvewlike pomogla i bolje bi se osjećala, a smanjila bi lijekove. Čudi me da ti doktor nije rekao da paštetama, prerađevinama i slatkom nema mjesta sa IR. Kako stojiš s povrćem i tekućinom?


Zobene sam kao primjer navela. Jedem dosta jaja jer ih baš volim. Nekad pojedem posni sir sa lanenim sjemenkama i malo lanenog ulja. Nekad mozzarelu i paradajz. Nekad sendvič. Svaki dan drugacoje zapravo, samo sam sad izbavila sendvice i paštetu.

UH u obrocima i voće između obroka kod mene služe za održavanje razine šećera koja je kod mene niska i ima tendenciju padanja. Pokušala sam to jednom izbaciti i osjećala sam se loše.

Objasnili su meni u klinici za dijabetes sve kako bih trebala jesti i što bih trebala raditi, ali nitko me nije programirao da se toga drzim. Zato sam se i javila jer mi treba podrška i savjeti vezani za motivaciju.


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:00
Originally posted by Gym_girl Gym_girl wrote:


Bride, zašto želiš smršaviti? Smile Kopaj, piši, dođi do najdubljih razloga i motiva....a onda drži fokus na tome. Ja bih zdravlje stavila na prvo mjesto! Iako niti jedan drugi motiv nije loš, jer radi čega god da smršaviš utjecat će na zdravlje.

Prehrana je pomalo neuredna tako da tu ima svašta za korigirati. Cure su već dosta pokrile - kod nas žena se nekako najčešće provlače ti proteini i vlakna. Prvenstveno, ja bih bananu zamijenila nekim drugim voćem :)

Reci mi, primjetiš li pojačanu glad nakon tih slatkiša za zaslađivačima? I što te uopće razgladnjuje najviše?






Imam puno razloga :) Prvi je strah od dijabetesa. Meni je jasno da moram vjezbati i korigirati prehranu, ali to je isto kao i s ljudima koji puše. Znaš da ti šteti, pokušavas prestati, ali vrtiš se u krug.

Drugi razlog - imam već godina i planiram djecu. Ne mogu takva gojazna ostati trudna jer ću stvarno imati problema. Od leđa pa nadalje.

Trećo razlog je malo banalan, ali udajem se u 6. mjesecu i ne želim biti nezadovoljna jer si izgledam neprivlačno.

Osjećam se tromo. Nemam sad nekih ogromnih problema da ne postoji odjeća mojeg broja i da me sram skinuti se u kupaći. Meninje problem u tome sto sam navikla imati izmedu 50 i 60 kg i uvijek kad nakupim taj teret na sebi mi smeta. Lrije svega fizički.


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:04
Originally posted by Gym_girl Gym_girl wrote:

Originally posted by TheFatBride TheFatBride wrote:

 
Imam još puno toga što volim raditi i što me ispunjava. Ali i u tome me, kao i u svemu uhvati letargija. I onda se ne mogu izvući iz tog stanja.


Jesi probala u tim trenucima sebi reći: idem odraditi to i to, maaa samo 5 minuta pa se vraćam nazad u letargiju? I krenuti...

Tako se često tih 5 min produži na 30, i odmah je sve bolje i ljepše Embarrassed


Jesam. Uspijem ja sebe dponekad prisiliti. Sad imam aplikaciju i dva treninga odradim, onda si ne planiram vrijeme dobro pa nekoliko dana preskačem jer ne stignem i budem sutra. Onda skužim da je proslo već dva tjedna da nisam ni jednom vjezbala.

Recimo, sad jw ta situacija. Vjezbala sam, razbolila se, pa sam bila umorna, pa sam dobila menstruaciju i sve me boli i prođe vrijeme. Kad ne radim u kontinuitetu se teško opet natjerati.


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:08
Originally posted by Gym_girl Gym_girl wrote:

Originally posted by TheFatBride TheFatBride wrote:

 Pa kad dođe ručak od silne gladi umjesto salate odlučim jesti nešto zasitnije i puuuuno kaloricnije. Ja inače obožavam salatu (tipa cezar), ali kad umirem od gladi uvijek razmisljam o nečem konkretnijem jer sam postala opsjednuta tom silnom gladi.


Mislim da bi pomoglo da malo korigiraš obrok/obroke do tog ručka Wink Ili pojedeš premalo ili neuravnoteženo pa započneš tu kaskadu koja samo radi daljnje probleme.....kad se šećer spusti previše, nema toga što bi nas natjeralo da pojedemo salatu Smile


Ovo je odličan savjet :) Pocela sam planirati ručak unaprijed, a doručak uopće ne pa se dovedem do faze gladi.

Ako netko ima prijedloge za doručak, bilo bi odlično. Jako volim jaja, gotovo svo voće i povrće, sir...


Posted By: zmajcek68
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:15
Hmm...Ako vjezbanje stalno odgadjas kreni setat!Kad god mozes i kolko mozes!Spominjes teretane i aplikacije,al ne i setnju! Ono najjednostavnije,ali ucinkovito!Sad se ljepse vrijeme,i udri!Ne moras po planinama,mozes ko ja,po susjednim kvartovima!Hahah..Nije ucinkovito ko pravi trening,ali je fakat dobro za psihu!



-------------
Before 68 After 86


Posted By: zmajcek68
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:20
Moj favorit,pored zobene kase,

Razeni krekeri,na svaki stavim po pola male zlice kikiriki maslaca i na to po jednu veliku zlicu posnog sira!Ponekad to zasladim jace,nekad slabije!Nekad uopce ne!

Ak nemam kikiriki maslac stavim i obicni maslac (tanko namazem)!A sira obilno natrpam!

To mi je vrh vrhova!Ako ti pase nesto od toga,preporucam!

-------------
Before 68 After 86


Posted By: Gym_girl
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:21

Znaš što, svi smo mi nekako isti ili slični, samo svatko u svom području života Smile Dobro si rekla, i to je živa istina - svi smo mi krcati informacija što jesti (ili kako bilo što promijeniti) ali nije to dovoljno, rijetko kada je. Nekad zna biti prava umjetnost nekome uspjeti pokrenuti kotačiće Smile I to ne zato što taj netko to dovoljno ne želi ili je lijen il tako nešto negativno....nego jednostavno zato što svatko vuče neku svoju priču, a tu priču treba znati čuti. Prerijetko grebemo dovoljno duboko.....i prečesto mislimo da je sve za svakoga.

Ako će ti biti barem mrvu lakše, i ja se prepoznajem u nekim tvojim rečenicama tako da nisi sama u svojim borbama i normalno je to - krenuti pa odustati. Ono što mene najčešće tu pokrene je - osjetiti onaj dobar osjećaj kada si izgledam dobro i kad sam zdrava. Samo pomislim na to i kažem si - ajde, sad, radi za to Smile

Imaš jaaako dobre motive, i ne, niti jedan nije banalan! Pa sve mi želimo dobro izgledati na dan vjenčanja! Star I eto, neka te to gura u pravom smjeru, svi ti motivi, jer su itekako vrijedni truda i žrtve tog kratkoročnog užitka za nešto puno vrijednije i dugoročnije. Zamisli kad budeš gledala slike sa vjenčanja, sva ponosna na to kako dobro izgledaš, ili kad ostaneš trudna, spremna za to 100% i presretna.....uh, mislim da to niti jedan keks ne može zamijeniti Wink

Ajmo na doručak! Ja vjerujem da će to već malo poboljšati stvar Smile

Što se jaja tiče, jesi probala kada pojesti malo više jaja (dodati recimo još bjelanjaka) ili svježeg sira, možda neke mozzarelle....pa s tim pojačati salatu, napraviti neku finu miješanu od više tog salatnog povrća? Kreneš dobro, ali pojedeš premalo :)

Koji crni kruh jedeš, iz pekare?

btw. kako se osjećaš nakon većih količina svježeg sira?








-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: Justanyone
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:32
Ok, morala sam pitati za te UH. Meni je baš to izbacivanje UH-a na jedno vrijeme i povremeni post pomoglo da sredim inzulin. Ako tebi trebaju, ok. Iako...opet pitam, jesi sitija nakon tih jaja, salate i kruha ili lanenih i sira, obzirom da nemaš baš u svakom obroku škrob ili voće? Kako stojiš s tekućinom? I gle... s jedne strane mogu razumjeti, da, nije te nitko programirao da se držiš toga. Ali je***u mater, zdravlje ti je u pitanju, nema veće motivacije od toga. Pišem ovo jer osim hipoglikemije ja jako dobro znam o čemu pišeš. I o gladi, i o tome da ti je dosta debljanja i da ne možeš nikad se ni najest ni jest ko' drugi jer cijeli život moraš paziti. Ali prerađevine nisu vrijedne cijelog života na lijekovima, a meni žao da budeš na njima a možeš si pomoći. Polako. Imaj hrane uz sebe, ali zdrave. Zašto ne umjesto sendviča s paštetom napraviti finu tortilju s tunom ili piletinom i povrćem? Ja kad sam morala prehranu izmijeniti(isto od carb worshipper došla na izbacivanje prerađevina zbog IR), mene je spasilo kuhanje i eksperimentiranje s novim brašnima i jelima. Između ostalog. Ako voliš jaja, rokaj po tome, a kad si gladna imaš od krekera sa sirom, do zobene kaše, do voća i orašastih za međuobroke. Pa polako pojedi i pij tekućine uz svaki obrok. I čekaj. Ako si gladna još, uzmi jedi. Ali ako nisi, stani, udahni, prošeći i reci sebi da će hrana biti tu ako ti treba, ali i da ti nije ona gospodar. Naravno da ćemo te svi ovdje podržati, ali što kad/ako slučajno odeš s foruma? Što je TEBI važnije? Trenutno ne da mi se, ili zdravlje i spoznaja da svakim zalogajem koji uneseš radiš sebi dobro? Da svakim treningom postaješ sve jača? Zar ima boljeg osjećaja od dobro odrađenog treninga, nakon kojeg bi si mogla priuštiti puno više nego bez njega? Žao mi je ako zvučim grubo, ali promisli dobro, izvan debljine: Kad si i zašto odustala od sebe? Sad ti se možda ne čini, ali sa svakim ne da mi se, svakom paštetom, bijelim kruhom.... sebe osuđuješ na život sa sve više lijekova, a ne mora biti tako. Taj Siofor nije baš bezazleni bombon, ima i te kako nuspojava. Nitko ne kaže da moraš sve odjednom preokrenuti, znam ja dobro kolika je promjena prehrana sa IR. Razmisli svaki put koliko se bolje i sitije osjećaš kad se krećeš, i kad jedeš cjelovito, nego kad jedeš brzi šećer, jer si i od njega dijelom još gladnija. Osobno mi je pomoglo reći si da takve stvari jednostavno nisu hrana i onda zamisliti da kad za tim posegnem kao da idem jesti namještaj. To me nekako automatski natjera da si sve sredim unaprijed, u kojoj god količini, za početak, ali gledam da imam protein u svakom obroku, povrća što više, i neki UH:zobene, batat, integralni krekeri.... Pa pomalo, jedem, pijuckam, kažem si da hrana nikud ne ide i slušam vlastiti organizam. Ako mi taj dan treba ručak od 1000 kcal, uzmem ga. Ali ako ne, bogami i ne jedem. Pa smo pomalo došli i do posta od 16 sati. Znam da je hipoglikemija gadna, ali poanta je ista: Kreni s onim s čim se ti osjećaš dobro, ali da je cjelovita hrana. Protein u svakom obroku, povrće, nešto masti i cjeloviti UH koje voliš. 2 litre vode, pa vidjeti par dana kako se osjećaš Garantiram da će se i psiha smiriti, a time i količine. i @belfegora, nisam ja naivna, samo me uvijek neugodno iznenadi kako ljudi svjesno rade kontra sebe, pa i kad je očito zdravlje u pitanju, a Bog me nije prirodno obdario velikim taktom, iako dobro mislim. :)


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:35
Originally posted by Gym_girl Gym_girl wrote:


Znaš što, svi smo mi nekako isti ili slični, samo svatko u svom području života Smile Dobro si rekla, i to je živa istina - svi smo mi krcati informacija što jesti (ili kako bilo što promijeniti) ali nije to dovoljno, rijetko kada je. Nekad zna biti prava umjetnost nekome uspjeti pokrenuti kotačiće Smile I to ne zato što taj netko to dovoljno ne želi ili je lijen il tako nešto negativno....nego jednostavno zato što svatko vuče neku svoju priču, a tu priču treba znati čuti. Prerijetko grebemo dovoljno duboko.....i prečesto mislimo da je sve za svakoga.

Ako će ti biti barem mrvu lakše, i ja se prepoznajem u nekim tvojim rečenicama tako da nisi sama u svojim borbama i normalno je to - krenuti pa odustati. Ono što mene najčešće tu pokrene je - osjetiti onaj dobar osjećaj kada si izgledam dobro i kad sam zdrava. Samo pomislim na to i kažem si - ajde, sad, radi za to Smile

Imaš jaaako dobre motive, i ne, niti jedan nije banalan! Pa sve mi želimo dobro izgledati na dan vjenčanja! Star I eto, neka te to gura u pravom smjeru, svi ti motivi, jer su itekako vrijedni truda i žrtve tog kratkoročnog užitka za nešto puno vrijednije i dugoročnije. Zamisli kad budeš gledala slike sa vjenčanja, sva ponosna na to kako dobro izgledaš, ili kad ostaneš trudna, spremna za to 100% i presretna.....uh, mislim da to niti jedan keks ne može zamijeniti Wink

Ajmo na doručak! Ja vjerujem da će to već malo poboljšati stvar Smile

Što se jaja tiče, jesi probala kada pojesti malo više jaja (dodati recimo još bjelanjaka) ili svježeg sira, možda neke mozzarelle....pa s tim pojačati salatu, napraviti neku finu miješanu od više tog salatnog povrća? Kreneš dobro, ali pojedeš premalo :)

Koji crni kruh jedeš, iz pekare?

btw. kako se osjećaš nakon većih količina svježeg sira?











Sjećam se tog dobrog osjećaja i tog poleta i baš se rastužim što to nenmogu vratiti. Pokušavam dobijeti odluku da promijenim sve loše navike i umjesto da me hvata uzbuđenje, ja se osjećam kao da si planiram sprovod. I stvarno ne znam što mi je. Kao da mi nešto fali.

Javila sam se ovdje da pokušam nadići tu početnu prepreku apsolutnog nedostatka volje.

Kruh jedem svakakav. Trudim se uzimati razeni, chia, beskvasni... kad sam bila u zlatnoj fazi zdrave lrehrane sam sama pekla ezekiel kruh. Nasla sam recept na nekoj mormonskoj stranici. Dan danas mi šalju newslettere :)


Posted By: Gym_girl
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:41
Originally posted by TheFatBride TheFatBride wrote:

. Kao da mi nešto fali.


Kao da ti fali ili ti zbilja fali? Smile Kopaj, kopaj.....




-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: Gym_girl
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:44

Bridge, kako si jela onda kada nisi bila gladna i kada si uspjela padati s kilažom?


-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: Justanyone
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:47
Možeš to vratiti. Stala si na 2 tjedna? Pa šta onda? Idemo ponovo. Pa makar šetnja. Pa onda jedna malo dulja šetnja. Pa jedan posjet teretani. Pa 2 tjedna pauze. Pa još jedan. Vjeruj mi da će ih s vremenom biti sve više. Kreni od jedne promjene. Izbacila si prerađevine, super. Svakim zdravijim obrokom si jedan korak dalje od dijabetesa i lijekova. I jedan korak bliže zdravoj trudnoći. Pa polako, dok ti ne pređe u naviku. A hoće :)


Posted By: zmajcek68
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:52
Slazem se!Jedna zdrava navika vuce drugu!

Justanyone dobfo kaze!Ako stanes,kreni dalje!!!!

-------------
Before 68 After 86


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 14:52
Originally posted by Justanyone Justanyone wrote:

Ok, morala sam pitati za te UH. Meni je baš to izbacivanje UH-a na jedno vrijeme i povremeni post pomoglo da sredim inzulin. Ako tebi trebaju, ok. Iako...opet pitam, jesi sitija nakon tih jaja, salate i kruha ili lanenih i sira, obzirom da nemaš baš u svakom obroku škrob ili voće? Kako stojiš s tekućinom? I gle... s jedne strane mogu razumjeti, da, nije te nitko programirao da se držiš toga. Ali je***u mater, zdravlje ti je u pitanju, nema veće motivacije od toga. Pišem ovo jer osim hipoglikemije ja jako dobro znam o čemu pišeš. I o gladi, i o tome da ti je dosta debljanja i da ne možeš nikad se ni najest ni jest ko' drugi jer cijeli život moraš paziti. Ali prerađevine nisu vrijedne cijelog života na lijekovima, a meni žao da budeš na njima a možeš si pomoći. Polako. Imaj hrane uz sebe, ali zdrave. Zašto ne umjesto sendviča s paštetom napraviti finu tortilju s tunom ili piletinom i povrćem? Ja kad sam morala prehranu izmijeniti(isto od carb worshipper došla na izbacivanje prerađevina zbog IR), mene je spasilo kuhanje i eksperimentiranje s novim brašnima i jelima. Između ostalog. Ako voliš jaja, rokaj po tome, a kad si gladna imaš od krekera sa sirom, do zobene kaše, do voća i orašastih za međuobroke. Pa polako pojedi i pij tekućine uz svaki obrok. I čekaj. Ako si gladna još, uzmi jedi. Ali ako nisi, stani, udahni, prošeći i reci sebi da će hrana biti tu ako ti treba, ali i da ti nije ona gospodar. Naravno da ćemo te svi ovdje podržati, ali što kad/ako slučajno odeš s foruma? Što je TEBI važnije? Trenutno ne da mi se, ili zdravlje i spoznaja da svakim zalogajem koji uneseš radiš sebi dobro? Da svakim treningom postaješ sve jača? Zar ima boljeg osjećaja od dobro odrađenog treninga, nakon kojeg bi si mogla priuštiti puno više nego bez njega? Žao mi je ako zvučim grubo, ali promisli dobro, izvan debljine: Kad si i zašto odustala od sebe? Sad ti se možda ne čini, ali sa svakim ne da mi se, svakom paštetom, bijelim kruhom.... sebe osuđuješ na život sa sve više lijekova, a ne mora biti tako. Taj Siofor nije baš bezazleni bombon, ima i te kako nuspojava. Nitko ne kaže da moraš sve odjednom preokrenuti, znam ja dobro kolika je promjena prehrana sa IR. Razmisli svaki put koliko se bolje i sitije osjećaš kad se krećeš, i kad jedeš cjelovito, nego kad jedeš brzi šećer, jer si i od njega dijelom još gladnija. Osobno mi je pomoglo reći si da takve stvari jednostavno nisu hrana i onda zamisliti da kad za tim posegnem kao da idem jesti namještaj. To me nekako automatski natjera da si sve sredim unaprijed, u kojoj god količini, za početak, ali gledam da imam protein u svakom obroku, povrća što više, i neki UH:zobene, batat, integralni krekeri.... Pa pomalo, jedem, pijuckam, kažem si da hrana nikud ne ide i slušam vlastiti organizam. Ako mi taj dan treba ručak od 1000 kcal, uzmem ga. Ali ako ne, bogami i ne jedem. Pa smo pomalo došli i do posta od 16 sati. Znam da je hipoglikemija gadna, ali poanta je ista: Kreni s onim s čim se ti osjećaš dobro, ali da je cjelovita hrana. Protein u svakom obroku, povrće, nešto masti i cjeloviti UH koje voliš. 2 litre vode, pa vidjeti par dana kako se osjećaš Garantiram da će se i psiha smiriti, a time i količine. i @belfegora, nisam ja naivna, samo me uvijek neugodno iznenadi kako ljudi svjesno rade kontra sebe, pa i kad je očito zdravlje u pitanju, a Bog me nije prirodno obdario velikim taktom, iako dobro mislim. :)


Možda nije ista dijagnoza jer mislim da meni neće ukidati Siofor. Pitala sam endokrinilogicu kad je šećer konačno došao na neku normalnu razinu i rekla je vrlo teško jer mi šećer nije nizak upravo zbog Siofora Ja moram još na razne pretrage vezane za to jer je meni inzulin bio baš jako visok. Lijekove koje sad uzimam ću vjerojatno trajno uzimati, a ništa drugo ne uzimam.

Znam ja da je zdravlje u pitanju, zato sam i ovdje. Nemoj se ljutiti, ali i ja ću biti iskrena. Kod mene ovakav pristup izaziva kontraefekt. Ne znam što misliš postići napadom i osuđivanjem jer ja znam da imam problem i dosla sam potraziti pomoć.

Cipelarenje nekoga tko si ne može pomoći sam nikad nikome ništa dobrog nije donijelo. Zašto bi uopće postojali centri za liječenje poremećaja u prehrani i raznih ovisnosti kad je sasvim dovoljno osobu pozvati na red zato što si sama šteti? Beskorisno je i ružno. Eto, rekla si da voliš iskrenost.


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 15:07
Originally posted by Gym_girl Gym_girl wrote:


Bridge, kako si jela onda kada nisi bila gladna i kada si uspjela padati s kilažom?


Manje i zdravije. Npr. za doručak sam pojela točno količinu i namornice koje su mi bile uključene u prehranu.

Npr. ako je pisalo 60 grama razenog kruha sam izvagala točno toliko. I 30 grama posnog sira i 5 kikirikija (pišem napamet, ne sjećam se više).

Međuobrok voće, ali ako sam jela bananu bih pojela pola.

Za ručak sam sw držala toga da jedem bistru juhu, pa komad kuhane piletine (isto vagano) ili nekog drugog mesa ili jaja, određena količina priloga (tipa batat, kvinoja, grah), određena količina dozvoljenog povrća za salatu (tipa zelena salata, paradajz).
Kombinirala sam sve dozvoljeno iz jelovnika na razne načine i nosila sam taj jelovnik koji su mk dali u bolnici u torbi. Čak sam i u restoranu znala razglabati s konobarima o dozvoljenim namirnicama i koliko cega se smije.

Nekako sam tu svijest o tome što smijem, a što ne pogubila i nemam pojma kako je do toga došlo. Jedino sam si trajno zapečatila u glavi da slatko ni pod koju cijenu ne smijem i niti jednom nisam. Mogu peći tone kolača i torti i neće mi pasti na pamet da probam. Okolina isto nije baš upućena niti razumna. I nakon 2 i pol godine me nude kolačima, kolutaju očima i govore da čak i ljudi na inzulinu tu i tamo pojedu komad torte. Ti se baš postavim i kažem da ne dolazi u obzir.


Posted By: Gym_girl
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 15:12

Često to i izazove kontraefekt da (nekad i suprotno pa baš potakne promjenu - treba znati procijeniti), ali ja ću pustiti Justanyone da "opravda" svoj pristup jer smatram da će sigurno pametno zagrebat ispod površinskog dojma - samo ću sad dodati da se negdje između tih redaka skrivaju neki dobri savjeti  Smile


-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: Justanyone
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 15:16
Ok, shvaćam i prihvaćam. Nije mi nikad namjera nekoga cipelariti, ali razumijem zašto si ti to tako shvatila. Vjeruj mi da te ne osuđujem. Stvarno, jer bi bila ogroman licemjer i vadila trn iz tvog oka sa ogromnim brvnom u svome. Ali ne mogu se složiti da si ne možeš sama pomoći. Možeš, samo te trenutno neke emocije u tome sprečavaju pa si se usredotočila na to da trenutno nemaš rezultat. Nikad ti nisam napisala kako ne možeš i zašto ne možeš. Možeš. Ne odmah i ne sve, ali možeš. Samo što si zbog trenutne situacije pomalo odustala od sebe. A ako si čitala post, vidjela si da sam ti osim "cipelarenja" napisala i par savjeta koji mislim da su na mjestu. Kreni svaki dan s jednom radnjom u smjeru u kojem želiš. Šetnja i izbacivanje prerađevina jedan dan. Pa drugi dan meal prep. I sve tako. Postoje centri za liječenje, da, ali iskreno mislim da to nije ono što tebi treba. Ti sebi MOŽEŠ pomoći i ZNAŠ. Već jednom jesi. Mišljenja sam da ti više treba fokus na stvari koje možeš kontrolirati, i malo strpljenja. A to su hrana, obroci koje možeš pripremiti, i dijelom već znaš, i kretanje. BILO KAKVO. Ma i brzo hodanje po kući. Kućni poslovi, na žustro. Stvarno samo pitam.... Je li dio problema možda i frustracija činjenicom da si jednom imala težinu na kojoj si bila ok, znala si kako do nje, a sad ti ne uspijeva? Ako je tako, to je ok, i baš zato i govorim: Jedna navika, dan po dan. Piši ovdje jelovnike jedno vrijeme, kakvi god da jesu, dok ne stekneš osjećaj koliko ti treba. Daj tijelu koliko želi, ali prave hrane. Meso, jaja, povrće, zobene, batat...sjemenke, mliječno ako ti paše. Pa drugi tjedan više vode. Pa malo hodanja. Itd. Da, savjetovala sam jedan rez, ali samo jedan. Dijelom si ga i napravila već :)


Posted By: Justanyone
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 15:24
Aaaaah...sad mi je malo jasnije. I opet ostajem pri nekim stvarima. Ajde probaj sada izbaciti te prerađevine, jesti dakle cjelovitu hranu. Meso, jaja, povrće, zobene, sjemenke, quinou, heljdu..... Ali poslušaj me za jelo: Polako pojedi i pij tekućine uz svaki obrok. I čekaj. Ako si gladna još, uzmi jedi. Ali ako nisi, stani, udahni, prošeći i reci sebi da će hrana biti tu ako ti treba, ali i da ti nije ona gospodar, malo gladi te neće ubiti.(i da, stvarno malo, jer ćeš biti spremna , već nosiš hranu sa sobom.) Ono što mislim da bi svi mi ovdje voljeli je da stvarno složiš sebi jelovnik, ali da JEDINI uvjeti budu da nema PRERAĐEVINA i da piješ 8 čaša vode. Kolači: Izvrsno! Ali s eritritom i tipa zobenim brašnom. Jedi onoliko koliko ti osjećaš da ti treba. I šetnja kakva god, pa makar po kući. Kako ti to zvuči? :)


Posted By: belfegora
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 15:45
Ja isto mislim da si se pogubila jer si navikla ici previse u krajnosti. I sad imas osjecaj da si pred zidom koji treba preskociti da se vratis u onu drugu krajnost koja ti se vise svidjala. Barem sam ja tako. I onda vidis kako se tesko penjat na taj zid pa odustanes. i bogme sam se umorila od preskakanja njega tamo-amo (figurativno). Cak i kad ga dobrano preskocim, sve je moralo tamo bit po PS-u sto isto umori, brate! Bas sve vagat, stalno vjezbat.. ma moze to jedno vrijeme al ne toliko i ne stalno, puknes... I eto te samo katapultiralo nazad. 

Na kraju sam skuzila da je cijelo vrijeme bilo mozda pametnije malo po malo kopkat po zidu da napravim otvorena vrata kroz koja cu normalno moc prolazit. To je ovo sto svi tu govorimo, uvodi 1 po jednu stvar. Jer odgovor je negdje izmedju te 2 krajnosti. Nije u strogom jelovniku (OK, moze bit jedno kratko vrijeme da se malo apetit adaptira al ne trajno). I tako, kad sam kopkala po svom zidu, nasla ja tamo milijun i jedan problemcic kojeg sam tamo zakopala dok sam se trpala hranom. Nije nijedan bio strasan nego ih je jednostavno se nakupilo puno malih. Ima ih jos, nisam ni ja svoj srusila. al vidim da tako ide ipak smjerom kojim nije islo dok sam se vrtila u yo-yo krugu. 

Jos jedna stvar.. nekako mi se cini da cekas da te netko 'izbavi'. Nije put isti za sve, pa mozda netko tebe i hoce, ima doktora i podrska raznoraznih. Ali, malo mi zvuci ko samozavaravanje i trazenje krivca u situaciji umjesto preuzimanja odgovornosti za svoj zivot. Zvuci ostro - ali nije! To je zapravo povjerenje u TEBE, da TI TO MOZES i trebas. Jer jaca si od nekog tamo psihica. Ajd stvarno razmisli o tim malim stvarima koje radis za sebe i hrabri se - jer zasluzujes to. I mozes to. Nemoj cekat da to netko drugi radi za tebe, jer time stetis sebi (neovisno o tom hoce li se dogoditi). Ja sam bila u puno grupa podrske - od depresije preko prehrambenih poremecaja. I vjeruj- nije to los start al ni oni ni psihijatri nisu uspjeli ni 10 % izvuc onog sto je covjek u stanju sam sebi. Jednom kad ti to klikne preporodit ces se. 

Ukratko - samo kreni proucavat se i radit na sebi! I ne odustaj, ne krivi se, nego pokusavaj i nece rezultati izostati!


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 17:59
Originally posted by Justanyone Justanyone wrote:

Ok, shvaćam i prihvaćam. Nije mi nikad namjera nekoga cipelariti, ali razumijem zašto si ti to tako shvatila. Vjeruj mi da te ne osuđujem. Stvarno, jer bi bila ogroman licemjer i vadila trn iz tvog oka sa ogromnim brvnom u svome. Ali ne mogu se složiti da si ne možeš sama pomoći. Možeš, samo te trenutno neke emocije u tome sprečavaju pa si se usredotočila na to da trenutno nemaš rezultat. Nikad ti nisam napisala kako ne možeš i zašto ne možeš. Možeš. Ne odmah i ne sve, ali možeš. Samo što si zbog trenutne situacije pomalo odustala od sebe. A ako si čitala post, vidjela si da sam ti osim "cipelarenja" napisala i par savjeta koji mislim da su na mjestu. Kreni svaki dan s jednom radnjom u smjeru u kojem želiš. Šetnja i izbacivanje prerađevina jedan dan. Pa drugi dan meal prep. I sve tako. Postoje centri za liječenje, da, ali iskreno mislim da to nije ono što tebi treba. Ti sebi MOŽEŠ pomoći i ZNAŠ. Već jednom jesi. Mišljenja sam da ti više treba fokus na stvari koje možeš kontrolirati, i malo strpljenja. A to su hrana, obroci koje možeš pripremiti, i dijelom već znaš, i kretanje. BILO KAKVO. Ma i brzo hodanje po kući. Kućni poslovi, na žustro. Stvarno samo pitam.... Je li dio problema možda i frustracija činjenicom da si jednom imala težinu na kojoj si bila ok, znala si kako do nje, a sad ti ne uspijeva? Ako je tako, to je ok, i baš zato i govorim: Jedna navika, dan po dan. Piši ovdje jelovnike jedno vrijeme, kakvi god da jesu, dok ne stekneš osjećaj koliko ti treba. Daj tijelu koliko želi, ali prave hrane. Meso, jaja, povrće, zobene, batat...sjemenke, mliječno ako ti paše. Pa drugi tjedan više vode. Pa malo hodanja. Itd. Da, savjetovala sam jedan rez, ali samo jedan. Dijelom si ga i napravila već :)


Ne kažem ja da si sve loše i krivo napisala samo da kod mene tvoj pristup zvuči užasno grubo i nema efekta. Znam da kod nekih ljudi ima. Ja nisam tip niti za tapšati po leđima uz puno sućuti, ali niti baš za to da me netko grubo protrese i suoči sa zbiljom. Meni najviše paše da lijepo staloženo utvrdim uzroke problema i rješavam ih jedan po jedan, bez osuđivanja.

Ne mislim da ne mogu sama i moram sama i odraditi promjene u prehrani i vježbanje. Stvarno se nisam javila da netko sve odradi umjesto mene. Čitala sam da je grupna podrška jako korisna, a i meni se to pokazalo kao jako uspješno (samo što ta grupa više ne postoji). Ovdje puno ljudi zdravo živi i imalo je istih problema pa mislim da tu mogu dobiti najveću podršku. Moja okolina je takva kakva je. Većina ne misli da previše jedem i još misle da se prenemažem jer odbijam slatko, a čak nisam niti pravi dijabetičar.

Šećem svaki dan jer imam malu pasicu, ali mislim da trebam povećati rute. Mislim da je najpametnije da počnem s jednom po jednom promjenom. Počet ću s doručkom jer do sad uopće nisam shvaćala da mi o tome jako ovisi koliko ću brzo postati gladna.

P.S. imaš dobre savjete i nisam mislila kritizirati, samo sam htjela reći da taj grublji pristup može nekoga otjerati. Debeli ljudi znaju biti nesigurni i emotivni :)


Posted By: TheFatBride
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 18:07
Originally posted by Justanyone Justanyone wrote:

Aaaaah...sad mi je malo jasnije. I opet ostajem pri nekim stvarima. Ajde probaj sada izbaciti te prerađevine, jesti dakle cjelovitu hranu. Meso, jaja, povrće, zobene, sjemenke, quinou, heljdu..... Ali poslušaj me za jelo: Polako pojedi i pij tekućine uz svaki obrok. I čekaj. Ako si gladna još, uzmi jedi. Ali ako nisi, stani, udahni, prošeći i reci sebi da će hrana biti tu ako ti treba, ali i da ti nije ona gospodar, malo gladi te neće ubiti.(i da, stvarno malo, jer ćeš biti spremna , već nosiš hranu sa sobom.) Ono što mislim da bi svi mi ovdje voljeli je da stvarno složiš sebi jelovnik, ali da JEDINI uvjeti budu da nema PRERAĐEVINA i da piješ 8 čaša vode. Kolači: Izvrsno! Ali s eritritom i tipa zobenim brašnom. Jedi onoliko koliko ti osjećaš da ti treba. I šetnja kakva god, pa makar po kući. Kako ti to zvuči? :)


Meni je taj strah od gladi skroz novi moment jer nikad na to nisam obraćala pažnju. Znala sam učiti ili raditi satima uz osjećaj gladi pa nisam htjela prekidati to što radim. U zadnje vrijeme mi je glad postala opsesija.

Zvuči čisto razumno :) Sutra ću vidjeti koliko ću biti u stanju jer imam pretragu koje se jako bojim, a hipohondar sam, ali u četvrtak i petak javljam dojmove.


Posted By: Justanyone
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 19:35
Bride, fakat, ako te itko ovdje razumije, to sam ja. Ja iz želje za jačanjem ignoriram svoj PCOS koji je uznapredovao. I bojim se da mi je keto jedino rješenje. A ne želim ga. I ne mogu si ga priuštiti. I isto imam okolinu s kojom sam se godinama klala. Pitaj Gymku i Belfegoru, one me najbolje znaju od formuaša. I i sama sam(bila?) ogorčena i ljuta na cijeli svijet jer su baš mene zadesile neke stvari, i jer uz iznimno restriktivnu prehranu izgledam kao netko tko jednom dnevno jede u pekari. I mrzila sam svakoga tko bi me odbio držati za ruku i voditi kroz neke stvari. I ok, grupu podrške imaš. Tu smo, vjeruj. I bit ćemo. Gymka pogotovo zna gro toga. Ja nisam na toj razini, ali nisam za baciti kad je glad i sitost u pitanju ;). Ali na kraju motivacija mora doći iz tebe, to mene i jest iznenadilo. Jer spominješ strah od dijabetesa skupa s nedostatkom volje. Ja jako dobro znam kakav je to strah. Moj otac ga ima. I teta. Očeva strana obitelji je otišla od moždanog, a ja imam višak kila. Nije velik, al' je tu. Taj strah... to ti ne da spavati. Kad su meni dijagnosticirali PCOS, i kad mi je doktor rekao da me može ili staviti na Siofor pa da jedem šta hoću, ili sve rafinirano mora van, vjeruj da je sve otišlo van doslovno preko noći. Jer sam fakat imala strah od dijabetesa down the road, i to mi je bilo u glavi SVAKI put kad bi vidjela bijeli kruh ili čokoladu. A to je bilo prije nego što sam I znala o inzulinu i ostaloj ekipi. Imam slabu motoriku, pa je i teretana veliki izazov. Umjesto toga sam krenula svaki dan hodati. A sad, zadnje dvije godine, sam se ipak zaljubila u željezo, i rekla ko' ga jebe, idem dok ne pohvatam, pa makar u početku i malo krivo.   Baš sam sad išla opet čitati. I još malo čitati što smo sve napisale. I došla sam do nekih zaključaka... Kao prvo, puno bi ti, vjerujem, značilo ako središ terapiju za štitnjaču. To bi trebalo pomoći oko volje i energije. A kao drugo, primjećujem da si malo izgubljena bez bolničkog jelovnika ;)? Kao da uz sve vježbanje nisi baš razumjela kako je taj jelovnik sastavljen, jelda? Po kojem principu. Ok... sve se da naučiti. Ono osnovno je da imaš tri glavna makronutrijenta: Proteini, ugljikohidrati i masti. Vrlo, vrlo pojednostavljeno, ugljikohidrati su ono što ti diže šećer. Ono što će te držati sitom su proteini i masti, uz vlakna. Vlakna možeš dobiti ili iz nekih složenih UH(zobene, heljda, quinoa...jabuke...) ili iz lisnatog i salatnog povrća. Ako ti pojedeš UH, koji ti diže inzulin, u kombinaciji s proteinima i nekim vlaknima(tipa zobene s bjelanjcima, jaja, salata i šnita kruha...) uravnoteženija ti je navala inzulina nego ako pojedeš samo zobene ili drugi UH. Isto tako, povrće ima velik volumen, a malo kalorija, pa se može više pojesti, pogotovo uz proteine za koje nam je potrebna energija da bismo ih uopće probavili. Zato se preporučuje u obroku imati po jednu porciju svakog makronutrijenta. Neki ljudi(npr. nas dvije) smo malo osjetljiviji kad jedemo UH, pa brže ogladnimo od njih. Zato nam je uputno jesti ih s vlaknima(povrćem) i proteinima,da smo dulje site. Ili jesti više proteina i masti, da ne provociramo taj inzulin toliko, a UH malo smanjiti i držati se onih cjelovitih. Za glad isto razumijem, zato sam i napisala. Gledati da imaš jedan izvor proteina( mesa pečenog ili kuhanog na dlan, 2-3 jaja, posnog sira oko 100g, ali vidi kako ti je od njega, zna dići inzulin), masti otprilike na palac(4-5 badema, 1 jušna žlica ulja...), i šaka škrobnih UH(zobene, batat....) ili recimo 1 šnita kruha ili 2-3 krekera. Povrća u izobilju(paradajz, paprika, špinat, brokula....) voća 1 šaka(1-manja jabuka, naranča....). Banane ne bi ako ne moraš, nemaju vlakana i jako dižu šećer. Ako je baš pod MUSS, gledaj da su oko neke aktivnosti i jedi ih s proteinima. I da... sretno s pretragom. Držm fige da bude ok. Nastoj se malo smiriti oko toga, ako možeš. Dokle god nije po život opasno, sve se da srediti. Nije ni previše stresa dobra stvar.


Posted By: Justanyone
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 20:11
I pomalo.. kao što sam gore napisala. U svakom obroku protein, povrće, nešto masti, i malo UH. I piti vode. Ako si nakon 15 min još gladna, jedi, ali pravu hranu. I makar krug žustri po kući. Vidjet ćeš da će krenuti, i bolje ćeš se osjećati. Sretno :)


Posted By: Gym_girl
Date Posted: 12 Veljaca 2019 at 20:42

Vidiš bridge koliko tu dobre namjere ima, a zvučalo je možda kao napad - rekoh ti ja, izmedju redaka kriju se savjeti zlata vrijedni, pogotovo jer su iz iskustva :)

Nemam sad puno vremena pisati, a puno je i rečeno, pa ću se samo nabrzinu pridružiti u ovome sretno za sutra - da se razbije strah što prije i da sve prođe super pa se onda javi kad stigneš sa dobrim vijestima i da nastavimo u smjeru pozitivnih promjena

-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: belfegora
Date Posted: 13 Veljaca 2019 at 09:01
Originally posted by TheFatBride TheFatBride wrote:

 
Ne mislim da ne mogu sama i moram sama i odraditi promjene u prehrani i vježbanje. Stvarno se nisam javila da netko sve odradi umjesto mene. Čitala sam da je grupna podrška jako korisna, a i meni se to pokazalo kao jako uspješno (samo što ta grupa više ne postoji). Ovdje puno ljudi zdravo živi i imalo je istih problema pa mislim da tu mogu dobiti najveću podršku. Moja okolina je takva kakva je. Većina ne misli da previše jedem i još misle da se prenemažem jer odbijam slatko, a čak nisam niti pravi dijabetičar.

Šećem svaki dan jer imam malu pasicu, ali mislim da trebam povećati rute. Mislim da je najpametnije da počnem s jednom po jednom promjenom. Počet ću s doručkom jer do sad uopće nisam shvaćala da mi o tome jako ovisi koliko ću brzo postati gladna.

Nadovezat cu se ja na ovo (LOL opet), ali cisto da me se ne bi krivo shvatilo. Vracala sam se na temu grupne podrske u smislu lijecenja i samo sam htjela reci da meni na kraju, iako je pruzilo nekakvu utjehu, nije ni blizu pomoglo koliko sam ocekivala. Bilo bi super da to kod nas funkcionira kao na americkim filmovima - ali pratila sam situaciju zadnjih 20 god (opcenito u lijecenjima poremecaja, posebno prehrambenog i depresivnog tipa) - i tuzna je zapravo. Necu reci da nije bilo nekih napredaka, al daleko je to od pravog pristupa. Tako da sam zapravo htjela sugerirati da mozda ima pametnijih stvari gdje se da usmjerit paznja. Za pocetak mozda opet pisati dnevnik (na prvu se cini glupo ali pomaze), i ovo tu tipkanje isto, meditacija, citanje, slikanje.. to su samo moje ideje, bitno na neki nacin si osloboditi prostor i vrijeme da se te emocije koje su malo potiskivane nadju put nazad. A svi mi to imamo na pretek (potiskivanih emocija). 

E sad, da mi imamo sredstva/strukturu gdje se zaista slaze tako specificna vrsta ljudi pod strucnim vodstvom, da zaista imamo dobar izbor psihologa koji bi sjedio s nama i cackao po glavama da skuzimo u kojim koracima grijesimo - ja bih nam svima savjetovala da to iskoristimo. No, u nasoj realnosti doktori nemaju vremena ni sredstava za tako nesto a u drustvu je prevelika kolicina straha i srama da se uopce otvaraju takve teme.

Zato i pisem cesto o svom iskustvu jer mozda nekom prikrati to dugo vrijeme koje je meni trebalo da nadjem barem donekle put ka naprijed, da nisam u zatvorenom krugu. Kako nismo svi isti, svak je slobodan zanemariti i nek mi ne zamjeri. 
Dakle, treba podrska, ali uvijek tu ima ljudi oko nas koji su nam je spremni dati. Ili zaista trebamo novi krug ljudi, makar dodati na postojece. Za njih preporucam one pojedince koji su u stabilnijoj fazi, da nas poticu ka naprijed, da vidimo da se moze. Ali najvaznije je da trebamo rijesiti dobar dio vlastite prtljage. Svi mi npr u teoriji znamo da ti komentari okoline dolaze iz nerazmisljanja, nerazumijevanja, projeciranja vlastitih nesigurnosti. A opet nekako to sto to znamo nikako da doputuje iz glave do srca. Pa se osjecamo krivim kad odbijemo, pa nas to muci poslje.. Moja cijela tema tu na forumu je puna debata oko takvih 'malih' stvari. Jer u njima se krije zasto previse na kraju papamo. Jer u velikoj vecini slucajeva radi se o papanju koje nalaze mozak, a ne zeludac. 

Super je to za setnju, amo poceti od tu. Puno je vec tu promjena, amo ih sad lijepo usvojiti i s njima uljepsati rutinu pa cemo onda dalje:)

Inace, ovo sto je Justanyone napisala je presuper orjentir za jelovnik. Koliko god mozes - slijedi te pravce jer svi ovdje ti potvrdjujemo da je onda lakse provesti u djelo sve ostalo! Sveobuhvatan pristup prije svega, ali jedno po jedno. Eto sretno i javljaj dalje kako ide! 


Posted By: Gym_girl
Date Posted: 13 Veljaca 2019 at 09:12
Originally posted by belfegora belfegora wrote:

Jer u velikoj vecini slucajeva radi se o papanju koje nalaze mozak, a ne zeludac. 


..ili bi prije mogli reći - emocije, a one plutaju po cijelom tijelu...Smile

A nekad je stvar i čiste biokemije, pa nas čisto loše posložen obrok može vrtit u krugu pretjerivanja sa hranom/loših izbora, dokle za to krivimo nešto drugo...


-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: TheFatBride
Date Posted: 23 Veljaca 2019 at 08:59
Bok svima :) U poslu sam preko glave pa nikako da se javim. Za doručak jedem uglavnom svježi sir s povrćem i kruh od cvjelovitih žitarica. Ponekad zobene u koje dodam proteina, jaja, nekad čak i tunu.

Svaku večer malo produžim šetnju sa psom, a i inače dio puta do posla idem pješice. Nisam započela vježbati još.

Dobra star su uredni nalazi jer se bojala bas loše dijagnoze.

Ono što nije dobro je što me i dalje lovi poprilična glad, a mislim da je od toga što mi se pogoršalk stanje s inzulinom. Jutros sam mjerila šećer i 3.8 je. Zadnji puta kad je endokrinologica bila baš zadovoljna s nalazom je bio 5.8 (to je najviše što sam ikad dogurala) :/

Imam pregled za 3 tjedna pa ću vidjeti hoće li korigirati terapiju.


Posted By: Gym_girl
Date Posted: 23 Veljaca 2019 at 20:52

Bridge, glad te lovi tokom cijelog dana ili samo nakon nekih obroka? Kako se osjećaš nakon svježeg sira?

Ajmo sad malo unazad pa kad malo pogledaš onaj jelovnik na kojem si se najbolje osjećala, koliko se razlikuje od ovoga sada?

I drago mi je čuti da su nalazi dobri (osim šećera ali i to će se rješiti)! Baš sam se pitala gdje si nestala i kako je sve to prošlo ...

-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: TheFatBride
Date Posted: 08 Travanj 2019 at 10:59
Bok svima :) Malo podižem temu jer sam zaboravila skroz na nju pa nisam pisala. Imala sam jako turbulentno razdoblje (puno posla, pripreme za vjenčanje itd.), ali sam u čitavoj toj gungulu uspjela krenuti sa svakodnevnim vježbanjem.

Totalno sam izbacila kruh, bilo koje vrste tjestenine, količine hrane su valjda 3 puta manje nego što sam do sada jela.
Ono što je pozitivno, osjećam se malo bolje i nemam više napadaje gladi.

Ono što je negativno, šećer je i dalje prilično nizak (neki dan je bio ispod 3) i nemam niti grama manje. Dapače, počela sam vježbati prije mjesec dana i imam ravno pola kile više. Ono što me tješi je da ipak imam ponešto cm manje u struku i bokovima, ali ovo mi nekako nema smisla. Nije baš da bildam pa da se tako povećala mišićna masa.

Imam i popriličan manjak D vitamina pa sam dobila doživotnu terapiju u ampulama.

Vjezbam 80 days obsession preko Beachbodyja i super mi odgovara za sada i nemam neki osjećaj slabosti (zbog manjka D vitamina).


Posted By: Gym_girl
Date Posted: 08 Travanj 2019 at 13:36

Bridge, drago mi je što si nam se javila malo Smile

Prvo, svaka čast što si u svom tom turbulentnom razdoblju odlučila vježbati i paziti na prehranu. Svi znamo da je to najteže kad smo razbacani na sve strane.

No unatoč toj pohvalnoj dobroj volji i trudu, ono što meni malo tu zvoni i zabrinjava je količina stresa kojeg cijelo vrijeme podnašaš. Imaš stres na poslu, pripremaš se za vjenčanje što samo po sebi zna bit dovoljno, fizički se dosta trošiš, a i pitanje je koliko nutrijenata uspijevaš dobiti hranom ako jedeš 3 puta manje. Bojim se da si malo previše smanjila hranu i da nisi dobro zamijenila ovo što si poizbacala. Sve to može biti uzrokom, ili dijelom uzroka, što se kilaža tako tvrdoglavo drži.

Istina, pozitivno je da su centimetri manji, osjećaj bolji - i to su sigurno parametri koji bi trebali biti ispred težine ali uzevši sve gore navedeno u obzir, zajedno sa tvojom štitnjačom i inz. rezistencijom, čini mi se da si malo overload.

Možeš li nam napisati kako sada točno jedeš?

I što je bilo sa terapijom za štitnjaču, jesu ti povećali što ili je ostalo isto?







-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/



Posted By: TheFatBride
Date Posted: 04 Svibanj 2019 at 11:57
Skroz sam smetnula s uma temu. Terapija je za sve ostala ista, a nekako sam sured vježbanja imala baš velikih problema s niskim šećerom. Vrtio se jedva oko 3 natašte, a malo preko 4 nakon doručka.

Malo sam pretjerala, nije baš da 3 puta manje jedem. Prije bih rekla drugačije. Npr. ujutro 2 integralna krekera (neka Sparova marka, bez dodanih šećera) sa šunkom (dimcek i sl.) I paradajzom. Za međuobrok voće ili ponekad kefir. Često banane, ali sad su aktualne jagode. Za ručak salatu (pomiješam razno povrće) unkombinaciji s nekim proteinom (pileće prsa, islandski sir, tuna, posni sir) i krekerima, kvinojom, amaranthom, lecom, slanutkom i sl. Međuobrok opet voće. Večera kad dođem doma uglavnom neko varivo i nakon vježbanja whey ili kazein puding.

Nakon mjesec dana bez rezultata mi je dojadio ovaj tempo. Onda sam pokušala smanjiti vjezbanje pa sam pretjerala i nisam se vise mogla vratiti vjezbanju. Na kraju se svelo na 1-2 puta tjedno. Zadnjih mjesec dana sam imala razne faze pa sam ponekad znala i hamburger pojesti za ručak, a za Uskrs sam jela tortu za dijabetičare.

Kilaža je bila potpuno ista, šećer stalno nizak (što ke kod mene znak da je inzulin jako visok).

Zadnjih 10 dana sam krenula na jogu i kupila step klupicu. Dakle, kombiniram vjezbe snage iz 80 days obsession navečer i neki dvadesetominutni program.na steperu svako jutro natašte (preznojim se i budem ljubičasta u licu). I to je očito uravnotežilo inzulin jer mi je šećer zadnjih par mjerenja odličan.

Sad ću nastaviti s tim tempom da vidim kako će ići.

Moram priznati da me uhvatila užasna bezvoljnost kad sam vidjela da mi kilaža stoji na mjestu kao zacememtirana, a šećer je nizak. Meni je ipak prioritet zdravlje i ako ovo pali, budit ću se ranije i preznojavati prije posla


Posted By: Gym_girl
Date Posted: 04 Svibanj 2019 at 18:37

Zanimljivo, a tih par mjerenja šećera je bilo otkad si počela sa tim treninzima ili? Mjeriš ga sama doma?

I jedeš isto i sad kao što si navela, nije bilo nikakvih promjena što se jelovnika tiče?





-------------
"To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd."

Nutricionist & Fitness instruktor
PN Certified Coach

e-mail: [email protected]

www.instagram.com/me_better365/




Print Page | Close Window

Forum Software by Web Wiz Forums® version 10.14 - http://www.webwizforums.com
Copyright ©2001-2012 Web Wiz Ltd. - http://www.webwiz.co.uk