osobno sam krenula iz razloga što sam bila svjesna da neredovito odlazim u teretanu i da tako necu postic nikakve rezultate, a svjesna sam da je sjedilacki nacin života izrazito nezdrav, meni i dosadan i falio mi je onaj poseban osjecaj zadovoljstva u naletu endorfina    nakon dobro odradjenog aerobnog treninga, npr. trcanja prošlo proljece i ljeto. i da, naravno, htjela sam bit zgodna kak spada! i onda mi frendica preporucila da upišem aerobic  još da se ufuram u organizaciju, a ne ono - u gym možeš doc kad god ti paše pa si cijeli dan mislila "ah, ima vremena..." i tak bi bilo prekasno. e, nema vremena. aerobic clanarina neograniceno za svaki dan, zanimljivi programi i tak se covjek navuce na svakodnevne treninge, naštima prehranu i usput mu se razvije grižnja savjesti kad god pojede neki junk ili cokoladu ili možda dodatni UH. pa pocne sav džeparac trošit na clanarine, opremu i proteine. više se ni ne sjecam kak sam prije mogla živit da ne odem bar jednom dnevno na trening... to je tek pocetak