MEALPREP

Znaci pokupujem sto je ovaj tjedan na akcijama najcesce, i sezonske stvari. U velikoj kolicini. Npr ovaj tjedan je brokula, patlidjan i teleci but. Onda nakuham u svojim velikim loncima oko 5-10 porcija telecih kockica s patlidjanom, gljivama, zblendanom brokulom, porilukom (BTW ovo mi je super kombinacija). Najcesce bude oko 8 porcija, njih rasporedim u male plasticne posudice i pospremim u zamrzivac. Na njih i na inventurniu listu napisem sta je i datum. Slicno, pripremam samo smljeveno (ili narezano na kockice) meso kratko preprzeno na minimum ulja i sa zacinima (nor piletina s chilli paprikama i kurkumom ili piletina s gljivama i makom su mi draze kombinacije, nekad s malo umaka od rajcice itd. U nesto malo manjoj posudi isto pospremim, zapisem. 

Kupila sam veliki ladicar radi ovog ali posluzio bi i manji (iako je ovo presuper). U njemu imam po 30ak cijelih obroka ili nekad i vise, sto je zapravo minimalno 6-7 razlicitih jela. Svaki dan izvadim 1 i nosim sa sobom na posao, prekrizim s liste (da znam stanje i sto nedostaje) te podgrijem za rucak. Sto se tice manjih 'paketica' mesa, njih podgrijem za veceru i uvalim u ogromnu zdjelu svjeze narezanog svjezeg povrca. Zacinim jogurtom+zacinima i nekad soja sosom. Dodam malo orasastih jer ne volim ulja u salati. 

Na internetu ima milijun ideja sta se moze ovako pripremati. Ja izbjegavam smrzavati spinat, mrkvu, krumpir i jaja, ostalo prolazi. Ovo radije jedem preko vikenda kad mi se da kuhati. Ako radim nesto s tjesteninom, nju ne umjesam nego na dno stavljam umak i samu (tvrdje skuhanu) tjesteninu na vrh, da pretjerano ne omeksa. Grah, leca, riza i quinoa super podnose, a od povrca su savrseni brokula, cvjetaca, blitva, mahune, grasak.. zaista ima velik izbor. 

Na kraju ja jednom tjedno bas odem u nabavku i ovo sve nakuhavam par sati - male i velike porcije. Vikendom se znam pocastit nekim ''svjezim'' obrokom, ili imam cheat. Tako da na svakodnevnoj bazi zapravo sam minimalno u kuhinji i spremam samo medjuobroke i dorucak. Cak i to sam malo po malo dosta prebacila u ladicu na poslu (npr tamo drzim orasaste, zobene, tamnu cokoladu i slicno), pa npr samo ponesem neki proteinima bogatiji jogurt i tamo umijesam. Ujutro ako imam vremena si smuckam palacinku u zdravoj verziji i popodne iza treninga neki proteinski sladoled na bazi Pilos sira. Znaci jedem 5-6x dnevno ali najdulja priprema u standardnom danu je 10 min (dok smuckam palacinke ili sladoled, ili navecer narezem svjeze povrce).

Ovo mi znaci sa svakodnevnog aspekta enormno puno, lakse je pa i dugorocno odrzivije. Nebrojeno puta me izvuklo kad mi se ne bi dalo kuhati i kad bi bio neki kamen spoticanja. Ovako vecinom uopce ne razmisljam jer imam spremno po inerciji. Ako vam i zvuci preambiciozno ovako (nekad s obitelji je teze izvedivo), makar odvajajte viskove od obilnijih obroka i imajte par spremnih zdravih obroka u frizeru. Spasit ce vas one dane kad od umora cete posegnut ili za time.. ili ne bu dobro :D 

Isto tako, banalan primjer za polumaraton sad - ja sam znala da ga mogu istrcati. Vec sam skoro toliko istrcala i nisam si zaista zadala neko vremensko ogranicenje. Ali me neka nesigurnost, ono malo dijete kojem su govorili da je smotano kocila i cijeli zadnji tjedan uvjeravalo da si uzmem Milku ''za energiju''. Kad sam isla na zadnji poslovni put sam iskusila nesigurnost oko izvedbe posla koje me cekalo tad- i tad sam cak malo losije papala (tocnije pustila se s lanca). Ali sam prvi put IKAD jela i razmisljala - ja ovo sad jedem nesigurnost. Zasto sumnjam u sebe? Pa realno, dugo nisam tako nesto radila. Strah me jer ne znam sta ocekivati od rezultata ni sto ocekivati od ove nove okoline. Ne jedem jer sam gladna ili mi se gusta u hrani vec jer se bojim. Idem uz ovo meditirati o tom strahu. Meditaciju opustanja. Vjezbe prisutnosti. Isplivat ce nesto. Idem se fokusirati na zasto volim svoj posao i zasto sam htjela biti tu i ovo raditi. Sto je najgore sto se moze dogoditi itd.. I onda kad je bilo za polumaraton, samo sam prepoznala isti uzorak, preskocila milku i otisla se borit sa svojim vrazickom. Ovo su samo sporadicni primjeri koji mi padnu na pamet i o kojima mi se da pisati. Koga god zanima vise moze slobodno pitati, rado cu odgovoriti i olaksati nekom drugom ako mogu.

Belma, pitala si za mealprep  - sad cu odvojit mealprep u novi post da se razdvoji od ovog... 

Javljam se rijetko jer se (napokon) i ne dogadja najcesce nista drasticno. Sto je super s obzirom da sam u fazi da sam ostvarila vecinu svojih ciljeva, tocnije sve one kojima dodas kvacicu, koji nisu stil zivota. Kilazom zadovoljna, formom zadovoljna, opcim stanjem zadovoljna, a bome - i zivotom zadovoljna.

No, jucer me jedna clanica sjetila da bih mogla koju rijec napsati kao poticaj i drugima da je ono sto zelimo dohvatljivo. Jer sve ovo gore se nije dogodilo samo od sebe. Bio je dug put, bilo je trenutaka gadne borbe. I sad ih ponekad ima (i ovo je PMS tjedan LOL). Ono sto se iz temelja promijenilo je moj pristup svemu tome. I to je ono cime sam ja svoje ciljeve ostvarila a svoj zivot oplemenila.

Za one koji su pratili, u startu je sve u mojoj glavi bilo oko dijete i hrane. Trebalo je skinut kile i zaustavit jaki yoyo. Malo po malo, kile su isle dolje (sto nije prvi put da sam napravila), ali sam ovaj put odlucila ukljuciti i mozak. Primjetila sam da mi redoviti treninzi zaista pomazu da se osjecam uravnotezenije, da kad zastranim se lakse resetiram i opcenito me poticu da se vise trudim. Ona floskula ''hrana je gorivo'' je time barem djelomicno dobila zaista na tezini. OK, Milka je Milka i u mojoj glavi nista nije bolje od Nutelle, ali sam pocela paziti da ono sto ubacujem u sebe dobro djeluje na mene. I s vremenom sam pocela kuhati i pripremati obroke za na posao. Americki stil pripreme obroka (i veliki zamrzivac) iz temelja je promijenio moj zivot. Obroke sam prilagodila svom ukusu i zaista nasla kombinacije u kojima uzivam. No, to je bio tek prvi dio price koji se tice navika i rutina.

Ono najbitnije sto je trebalo pobijediti su glasovi u glavi. Pobijediti vlastitu samosabotazu. OK, ja sam u startu mislila da me okolina sabotira, sto neki mozda i jesu. No, skuzila sam da moj poriv i razlog sto zabijam glavu u tanjur nije ni okolina ni glad vec raznorazne emocije. Samosumnja, samokrivnja, dosada, strah i samosabotaza. Za onu malu smotanu klinku koja sam bila, za lijecenu anoreksicarku koja sam bila, za debelu osobu koja sam bila, za depresivku i nekog tko je zapinjao na faksu, za osobu ''voljnu udovoljiti'' uz ekstremno izbjegavanje konflikta.. postojao je itekako razlog zasto je sve ispod tepiha bilo puno naguranih nesigurnosti, krivih ponasanja i stvari koje ne zelim ni vidjeti. I, znam da svi znate, da je uvijek odgovor - pa nije to tako bitno, nemam ja neki veci problem, sve je to OK. Ali nije, nije OK kad se nakupi puno malih stvari! Posebno ako nikad nismo ni osvjestili kako se pravilno nosit s njima.

Zato sam ja pocela analizirati i svoja ponasanja i situacije koje me pogadjaju. Pocela sam vise citati o slicnim problemima (npr u komunikaciji, poslu, suzivotu, odnosu s roditeljima itd), meditirati i prakticirati tzv. minfulness iliti zivot u sadasnjem trenutku. Malo po malo sam se doslovno uspjevala dogovoriti sa sobom oko nekih stvari - napokon odmakla od krivnje zbog anoreksije prije 15 godina, bolje se postavila onda prema mamai, smirenije pocela rjesavati one svakodnevne glupe konflikte s muzem, postavila se ddrugacije prema negativnom okruzenju s posla. Pokusavam i napredujem u ponovnom trazenju sebe. I ono sto cu istaknuti kao najveci uspjeh je da sam nedavno u vrlo stresnoj situaciji umjesto u pekaru otisla u park na 10 minuta sunca i meditiranja. I kad sam se vracala - bila sam ISTINSKI ispunjena i sretna. To ne prodaju u pekari, to sam sama postigla! Slicno, kad me zadnji put uhvatila tura samosumnje, osvjestila sam je. OK, poslje sam se malo tjesila hranom, ali sam OSVJESTILA, i uhvatila se u kostac s problemom.

E sad, slag na torti koji je simbolicni svjedok napretka. Ona mala smotana ja, koja nikad ''nije bila za sport'' (rjeci stvarnih ljudi prilikom mog odrastanja) je sebi zacrtala da ce otrcati proljetni polumaraton. I otrcala je proljetni polumaraton, svoj prvi, u manje od 2 h. Za rekreativku to smatram vise nego odlicnim rezultatom. To smatram pobjedom nad sobom. U 2 h trcanja prevrtila sam sve sto sam dosad postigla u glavi, ukljucivo sumnju zadnjih 10ak dana - onog malog vrazicka kojem je palo na pamet da bi sad bas bilo super 1 milku za energiju (sto bi odvelo u 3 milke i odustajanje, a ne energiju). Prebrojala sam koliko je drugacije moj zivot izgledao prije par godina. I s ponosom mogu reci da se zaista isplatilo!!! Sav onaj trud, treninzi kad mi se nije dalo, meditacija, beskonacno nakuhavanje, milijunti odgovor kolegama ''sta je to danas za rucak'', milijunto objasnjenje mami sta jedem sta ne, toliko ranih ustajanja da se razgibam da ne upadam u krize, dizanje utega, snalazenje u raznima gradovima u raznim teretanama.. toliko dubokih udaha da se rjesim frustracije, toliko puta stavljanje nogu ispred noge iako ti se ne da - isplatilo se.

I ne, ne zalim sad sto nisam pojela poneku Milku. Sto sam na proslavama kojiput odbila kolac. Sto sam se ostro postavila prema ljudima koji nisu podrska. Niceg se u ovom procesu realno gledajuci nisam odrekla, cak si takvu hranu povremeno i priustim kad se osjecam spremno. Odrekla sam se samo samozavaravanja i guranja glavu u pijesak. I bila je to pametna odluka. Zelim vam svima da uspijete to isto - ne samo fokusirano za kile i trcanje - vec da nadjete nacin da si oplemenite svoj zivot. Da svako neko vrijeme budete istinski sretni!  A onda ce nam svima opet kriza al kroz njih rastemo i svaki put se bolje i pametnije nosimo s njima!

Ne zove se bezveze emocionalno prejedanje tako...

A kod velike zatrpanosti emocionalnim smećem smatram da ni zdrava prehrana ne radi kako bi trebala. Voljela bih točno znati kako jedan obrok utječe na nas kada smo sretni i mirni, a kako kad je suprotno. Isti obrok, iste količine, druge vibracije....

Dovođenje sebe u ravnotežu prije svega jedno je od mojih primarnih težnji i neka općenita filozofija mog rada....bez toga i najbolji jelovnik može štekati ili brzo pasti u vodu. Ali s druge strane, pravilno postavljen jelovnik unutar svog tok duševnog kaosa može nam i malo očistiti misli i umanjiti štetu stresa pa je i sam rad na nutrini lakši kao posljedica toga...sve je to povezano, kompleksno i individualno....

Inace, slabije pisem jer sam i dalje u fazi samoistrazivanja sebe, u smislu sto mi najvise odgovara, a me potice na destruktivna ponasanja (citaj: samoubojstvo hranom LOL). Iskopavam milijun i 1 krivi obrazac ponasanja koje sam skupila tijekom godina i mijenjam ih novima, barem one koje primjetim. Dosta mi pomaze meditacija i male vjezbice za prisutnost sadasnjem trenutku. Mislim da sam reakcije koje se ticu hrane u drustvu zaista dovela na nivo koji sam htjela, pocevsi od poslovnih prigoda, preko posjeta rodbini do interakcije s mamom. I medjuljudski odnosi se stabiliziraju (prije svega moj odnos prema tome), pa je to manji izvor frustracije. Manje frustracije - manje izivljavanja na tanjuru.

Imala sam jedan fail (znam, svi ih imamo), kad sam poslovno se prebacila u novu okolinu. Strah me malo paralizirao. I naravno - kao sto noj zabija glavu u pijesak, tako ja u tanjur. Nakon par dana sam se odlucila skulirati. Za razliku od prije, sad nisam samo 'resetirala', vec pokusala vise zagnjuriti u korjen problema. To je ono sto ucim. Ne zelim ja samo ''zdravo tijelo i dobru liniju''. S tim sam vec odavno zadovoljna i nije prvi put. Ono sto ja zelim je zdrav i ispunjen zivot u kojem hrana i vjezbanje znace njegovati svoje tijelo. Imam osjecaj da sam na pravom putu prema tamo. U svakom slucaju mi se vise svidja i sami put nego vecina onih dosadasnjih puteva koje sam koristila. Jucer sam u pauzi za rucak otisla do obliznjeg parka, jednostavno disala na suncu i bila sretna. Prije mi to ne bi palo na pamet. Ako ne bih imala drustvo za kavu  ili bi nesto jela ili bi si nesto kupila ili ne bi ni koristila pauzu. Nistra sto nosi dugotrajnije zadovoljstvo.

Zelim svakom tko cita ovu moju temu i trazi rjesenje za sebe da razmotri.. svi mi nekako mislimo da su nam 'problemi' mali i beznacajni i da je problem u onom sto jedemo. Nije, problem je u tim malim beznacajnim problemima o kojima nam je cesto glupo i spominjati, a opet nikako da ih se dohvatimo rjesavati. Pocistiti smece na tanjuru je definitivno jedan dobar korak, ali za kvalitetu zivota treba pocistiti i smece u glavi :) 

I same osobe, što onda samo po sebi uključuje još niz faktora... 

Ako samo od sebe krenem, uvijek mi je odgovaralo prije treninga prije pojesti nešto vlaknasto kako bi me držalo što duže, nikako ništa bijelo.

No, jos jedom napominjem, ja nisam nikad prakticirala cisti keto. Trudim se da je unos bjelancevina visok (to prije modifikacije prehrane je bilo nesto sto sam jako zanemarivala i primjetila sam puno super strana te promjene), a zdrave masti i UH rotiram po osjecaju kako reagiram na njih u odredjenoj situaciji i fazi. Bilo je faza kad je vise masti nego UH, i sad ih povremeno ima kad treba obuzdati apetit. Ali ne znaci da nema i ovog drugog. U svakom slucaju cak ni low carb mi se nije dobro slagao s trcanjem, tijelo reklo - ja poslusala :) 

Hvala jos jednom na misljenju i savjetu. Takodjer svako dobro!