Ko sam ja

Da sam prije cetiri mjeseca sjela i napisala blog vi bi ste sigurno citali vapaje za pomoc jedne izgubljene djevojke. Ne danas to nije slucaj. Danas cu da pisem upravo suprotno. Pisat cu vam put o putu :) ka postanku najboljeg prijatelja najvrjednijoj osobi na svijetu koju svi vi imate- samog sebe !!!

Dakle... da prije cetiri mjeseca je bila ta faza kada sam rekla ne, dosta je nije ovo zivot. Trebalo mi je tri mjeseca da sve misli zbrojim, da svu energiju usmjerimka nekom malom mjestu u sebi koji me gura ka naprijed. Ooo itekako nije bilo lahko.... Treniranje i male promjene sam pocela prije mjesec i pol dana, danas sam malo vise u tome. Koliko malo vise? Pa ne placem za cokoladom i slatkisima ,ponekad mi je tesko suzdrzati se ako su mi u blizini ti nevaljalii gusti, discipliniram se i sto se vise odupirem svakii slijedeci put mi je lakse. :) Ne uzivam u obroku ako nije sastavljen od povrca, proteina( losos, piletina i posni OBOZAVAM) i malo slozenijih UH. A ne sjecam se kada sam posljednji put pojela nesto od junk food tipa: przeno, mc donalds, bjeli hljeb, kobasice..... Dakleee Ne gustam u njima pa mi je mnogo laksee da biram zdrave obroke. :)

Treningg... eh da vamm samo mmogu opistaii koliko svaki dan jedva cekam teretanu... :)) Uzivam, nakon svakog odradjenog treninga, nakon svakog pomjeranja granice samopouzdanje raste. Trening hrani onu malu energijicu koju cuvam u sebi i koja me tjera ka naprijed. Ne nemogu da zamislim dan barem bez duze setnje.

Naravno to je sve sada. 

Ne tako davno nisam zeljela izaci iz kuce, to je bilo cisto mucenjee. Nisam zeljela pomaknuti se iz kreveta, molila Boga da se jedno jutro probudim i da je sve to nocna mora i da sam ja neko ko ima kontrrolu nad svojim zivotom. Slijed zivotnih dogadjaja( i draga osoba sa ovog portala Gymka :* ) su mi pomogle da shvatim koliko je vrijedan samo jedan dan na ovoj nasoj maloj, velikoj planeti.Pocela sam se pitati da li cu nakon dvadeset godina kada pogledam nazad biti ponosna na soje izgradjeno carvstvo? Da li cu biti osoba koja je dala ssebi novu sansu kada je pala? Da li cu biti osoba koja je svojim trudom , radom i upornoscu ostvarila lijepe stvari u zivotu? Da li cu biti onaj dio ljudi koje svi zele imati u drustvu, oni koji prste pozitivnom energijom. Ili cu zaliti i jos uvijek cekati da dodje Deda Mraz i donese mi na poklon novi zivot !!! Sama pomisao na ovako izgubljenu licnost me tjera da poduzmem nesto. Pocela sam citati, uciti, obrazovati se. Citati o trreninzima, prehrani, psihoanalizi, licnostima, filozifiji i svaki novi dan sam svjesna da samo jedno ptanje koje me pokrene na razmisljanje promjeni moje vidjenje na zivot, na lose momente, na zivotne tragedije. Svaki dan sam jaca, svaki dan se sve bolje poznajem i dragi moji postoji ogromna vjera da cu nakon dvadest godina biti ona prva osoba. Osoba koja je ponosna na svaku svoju ucinjenu grseku, na svaki dobar potez jer me je sve to oblikovalo u osobuu koja cu da postanem :).

Naravno postoje losi momenti sto je sasvim NORMALNO. Samo sada znam da je to normalno pa se ne dovodim do ludila pitajuci se sta nije uredu samnom. Samo pomjenim nacin gledanja na dogadjaje, momente, ljude... Sve sto se desava je samo iskustvo vise koje oblikuje nas karakter. Nedam se !!!

Dragi moji informisite se sto vise, ucite citajte pokusajte razumjeti sami sebe i ako samo na trenutak osjetite ovu pozitivnu energije koju ja osjecam svakodnevno UHVATITE je, drzite je se kao da vam zivot ovisi o njoj. Meni je spasila, uljepsala dane!! 

Ako nemozete sami i to je SASVIM UREDU nismo svi isti( a da jesmo bilo bi dosadnoo), obratite se ljudima koje smatrate da vam mogu pomoci i najbitnije vjerujte sebi jer kome drugom cetee??? 

Etoo nestoo iz duse i nadam se da je baremm nekoga potaklo na razmisljanjee !! 

Pozdraavv !!!

:))))

 

 

 

 

Kakav ti je post? 
Bravo:) Mene si bome potakla na razmišljanje:))
kokodak
25.08.12. u 22:44
line
....i onda se jednog dana probudila i shvatila da je ona ta koja ima kontrolu nad svojim životom...i napravila prvi korak prema ostvarenju svojih ciljeva i planova :) Bravo curo, drago mi je da vidim tvoj blog i ne odustaj od onoga o čemu smo pričale - imaš šta podijelit sa svijetom. Ok? Ponosna sam na tebe, jako :) Velik si korak napravila od one porukice, kada ti se činilo da ništa ne vodi nigdje. Baš si me razveselila ovim, vidim da idemo u pravom smjeru ;) Piši, piši, piši! :**
Gym_girl
26.08.12. u 10:24
line
bravo, jako lijepi blog :)) samo naprijed.. i meni se nešto slično događa, potpuno te razumijem.. samo treba držat konce u rukama i ne puštat i odmah je sve bolje i ljepše :))
katniss
26.08.12. u 12:15
line
Hvala mnogo. Drago mi je da vam se blog dopada, da malo discipline, pozitivnog razmisljanja i ljubavi i zivot postaje mnogo ljepsi. :))) Gymka mnogo ti zahvaljujem !!! :**
queen
26.08.12. u 12:46
line
Svaka čast što si ustala kad si pala!!
Pčelica Maja
27.08.12. u 11:42
line
Odlican post svaka cast, ovo je prava motivacija :)
m1l4n
28.08.12. u 13:51
line
6 Komentara
Zadnji postovi od queen: