Piramida prehrane, zdrave navike, brojanje kalorija, sve to super i lagano zvuči, međutim, na temelju brojnih napisa ljudi ovdje, a i na temelju vlastitoga iskustva, čini se da je teško kontrolirati poriv za jedenjem i kada naše tijelo nije gladno. Svi mi manje-više znamo što bi smo trebali jesti i koliko … čini mi se da je manji problem u znanju, a veći u kontroli.

Zašto je tome tako? Zašto nam jedenje služi za više nego čemu bi trebalo služiti.

Hranjenje je povezano s emocijama od rođenja. Beba kad je gladna osjeća neugodu i plače. U toj ranoj dobi emocije nisu diferencirane i beba ima samo dimenziju ugoda – neugoda po kojoj reagira (odnosno miruje). Kada majka hrani bebu, beba prestaje plakati. Na taj način hrana postaje sredstvo za utaživanje gladi, ali i smirivanje. I sada kod nekih osoba, iz raznih razloga dolazi do supstitucije majke kao osobe koja zadovoljava emocionalne potrebe, s hranom. Hrana postaje izjednačena sa zaštitom, toplinom, ljubavi .. Kako rastemo, učimo sami regulirati vlastite emocije i suočavati se sa stresnim situacijama. Međutim neki od nas još uvijek nisu u potpunosti prekinuti vezu hrane i emocija i razvili su mehanizam kojim se hranom „suočavaju“ s neugodnim emocijama, stresom, nesigurnosti i slično. Moguće im je u nekom kritičnom trenutku izostala podrška bliskih osoba (ili je nisu percipirali), te su se poslužili hranom kao sredstvom za utjehu.

Upravo iz tih razloga, zbog te duboke i čvrste veze hrane i emocija, teško je prekinuti ju. Zato je teško kontrolirati tu vezu, jer nesigurnost i strah su puno jači nego predviđeni osjećaj ugode koji će uslijediti tek nakon nekoliko mjeseci discipliniranog života. Štoviše kako odrastamo, tako i granica tjelesne i emocionalne gladi postaje sve slabije. Te dvije gladi postaju sve isprepletenije. I sve nam je teže razaznati tjelesne signale gladi.

Jedini pravi način kako to riješiti je pomaknuti i naučiti kontrolirati emocije i stresove bez pomoći hrane. Prebaciti mjesto kontrole emocija na sebe samoga, a ne na hranu. Naučiti se nositi sa stresovima na drugačiji, konstruktivan način. Pri tome treba izbjeći zamku uspostavljanja veze emocija s nekim drugim vanjskim čimbenikom, zamijeniti jednu ovisnost drugom ovisnosti.

I paralelno sa uspostavljanjem kontrole nad samim sobom, treba početi slušati vlastito tijelo i stvarnu glad. Brojanje kalorija je u početku nužno, ali cilj je postupno prebaciti se na signale vlastitoga tijela.

Ja, evo na temelju svoga iskustva mislim da svi mi ponekad hranom zadovoljavamo emocionalnu glad. Neki češće neki rjeđe, rijetki baš nikada. Nekada su nam mehanizmi jednostavno preslabi za situaciju, a nekada si svjesno dajemo oduška i puštamo tim prastarim vezama hrane i emocija da se malo osvježe. No, uglavnom sve je u redu ako je to pod kontrolom, problem je ako nam je to dominantni način suočavanja sa emocijama.

Jedem li ja emocionalno?

Da biste to utvrdili, prisjetite se posljednje situacije u kojoj ste nekontrolirano jeli. Postavite si sljedeća pitanja.

1. Je li glad nastupila odjednom ili postupno?

                - Emocionalna glad nastupa naglo, dok se tjelesna razvija postupno.

2. Jeste li osjetili očajničku potrebu da nešto pojedete istoga momenta?

                - Emocionalna glad „želi“ hranu odmah

3. Jeste li obraćali pažnju na to što jedete ili ste samo ubacivali hranu u sebe?

                - Kad zadovoljavamo tjelesnu glad, obično svjesno i racionalno biramo hranu i stajemo kad smo siti. Kod emocionalne rijetko doživljavamo ono što jedemo i želimo još jesti iako smo puni.

4. Je li vam bila potrebna bilo kakva hrana ili ste trebali baš neku specifičnu hranu?

                - Emocionalna glad često traži posebnu vrstu hrane, (npr. slatkiše) ,dok kad smo tjelesno gladni i kuhano povrće izgleda ukusno J

5. Jeste li osjećali krivnju nakon hranjenja?

            - Često se nakon prejedanja javlja osjećaj krivnje i obećanje samome sebi da se to više neće ponoviti. Kod tjelesne gladi toga nema.

6. Jeste li bili u nekom stanju zabrinutosti, brige ili osjećaja praznine prije hranjenja?

            - Emocionalni okidači poput stresa, osjećaja praznine, depresije, okidači su emocionalne gladi.

7. Jeste li hranjenje obavili brzo?

            - Emocionalna glad želi brzo biti zadovoljena.

Što okida emocionalnu glad?

Dvije stvari dovode do emocionalne gladi.

1. Situacije, mjesta događaji … npr. dosadan dan na poslu, vjenčanja, sprovodi …  

2. Ljudi .. to su najčešće vrlo određene osobe. Supruga, šef na poslu, djeca ..

Zaista je mnogo situacija i osoba koje mogu dovesti do emocionalne gladi i to je dosta individualno. Za one koji misle da imaju s time problema, bilo bi dobro da vode neki dnevnik u kojima bi mogli vidjeti i uočiti situacije od kojih emocionalno ogledne.

Ok, imam taj problem i što sada?

Za početak važno je shvatiti i priznati si to. Kada uvidimo vezu naše hrane i emocionalne gladi moći ćemo lakše prekinuti tu vezu. Dobro je voditi dnevnik. Utvrditi u kojim situacijama i u interakciji s kojim ljudima (i kojim njihovim postupcima) osjećamo emocionalnu glad. Što osjećamo prilikom toga, strah, tugu, ljutnju ..

Kada to osvijestimo važno je prekinuti tu vezu, ali tu se javlja problem. Moramo naći nešto umjesto hrane … mnogi ljudi uspiju u tome, ali emocije vežu uz neku drugu naviku, što opet nije dobro. Sa psihološkog stajališta jednako je nezdravo emocionalnu glad zadovoljavati prejedanjem, alkoholiziranjem, seksanjem sa prvim/prvom koji/koja naiđe ili ubijanjem u teretani. Neki su mehanizmi više a neki manje štetni za tijelo, ali u mentalnom smislu svi su samo supstitut za zdravo sučeljavanje s vlastitim emocijama.

U idealnom slučaju treba naći način suočavanja s tim emocijama na konstruktivan način. Što to znači? To znači riješiti situaciju koja dovodi do stresa. Promijeniti posao, razgovarati s mužem, dovesti djecu u red … nešto što više neće dovoditi do tih emocija a i razviti ćete vlastiti osjećaj da ste konačno u mogućnosti kontrolirati vlastiti život.

Objavljeno 07.03.2013.