Pogledaj najpopularnije kardio sprave za vježbanje

Započinjem s promjenom!

Ponovo započinjem....
 
Pišem ovaj blog kako bih sa drugim blogerima podijelila svoje stanje uma i situaciju. Možda se netko pronađe u istoj pa zajedno budemo jači u krizama ove teške, osobne promjene :)
 
Naime, jednom sam čula citat da ako si umoram od stalnog pokušavanja iznova da bi trebao prestati s odustajanjem.
 
Slažem se s tim. 
 
Moj je najveći problem što, kad vidim da ću "otkantati" i zaboraviti na sve ciljeve što sam si podstavila, zbog manjka vremena ili energije (čitaj: manjka ustrajnosti, motivacije, i viška lijenoskti i potrebe za udobnošću) ja jednostavno završim s tim poglavljem pod formom PIŠI PROPALO i započnem neki novi projekt jer OVAJ put će TO BAŠ BITI TO.
 
Naravno, mehanizam se uvijek ponavlja jer nije problem ni u projektima, ni u ciljevima, nego isključivo u meni i načinu na koji se ja ponašam. Jer ništa ne uspijevam dovesti kraju, prebrzo odustanem, početni entuzijazam splasne, i nikad nisam dosljedna sebi.
 
Moj najdržai način samozavaravanja je da ja uvijek MAŠTAM, PLANIRAM I RAZMIŠLJAM o tome kako ću sve postići, koristeći što, kada i kako. Zamišljam kako ću to sve uspješno obaviti i u glavi to tako i bude. Svako jutro se budim u 6 kako bih trčala prije svih obaveza koje ne mogu odgoditi, cijeli dan jedem pravilno, 5 zdravih obroka, sve zadatke obavljam organizirano i bez puno muke. 
 
CARPE DIEM, ACTIVE BODY, LOVE YOURSELF, bla bla bla. U moj je umu sve perfektno.
 
 
Lako je o tome razmišljati dok sjediš na kavi na terasi kafića i pušiš cigarete i po mogućnosti jedeš ono kvragu-prefino-je pecivo iz pekare prekoputa. U glavi nikad ne osjećaš napor, nije ti vruće, nije ti teško, ne znojiš se, ne mučiš se.
 
manje razmišljanja, više djelovanja. Na to bih se trebala prebaciti.
 
To djelovanje za mene je uvijek bilo problem. Jer jedna je stvar razmišljati o tome kako ću od sutra započeti s trčanjem. pa sva spremna i ponosna odem u City Centar, pa si kupim tenisice (joj kako su divne ružičaste!) za trčanje, pa trenerku koja mi pristaje uz njih, kupim si sve što je potrebno i kažem si:  evo, sada mogu ići trčati, prije nisam mogla jer nisam imala ovu divnu trenerku.
 
Onda malo proguglam sve savjete stručnjaka o tome kako bi početnik trebao trčati, koliko se treba odmarati a koliko poticati, i o svemu sam ja sve naučila.
 
a onda sutradan kada sat zazvoni u 6 sati pod opisom TRČANJE, ja ga u nesvjesnom stanju sna samo utišam. i pomislim , ma kvragu, ne mogu sada trčati, baš mi se spava, ne mogu se niti pokrenuti. Ali danas neću puno jesti, pa je to isto.
 
Naravno, doručkujem čim ustanem. I to one dvije krafne, jer hvala Bogu, gladna sam kao vuk. Ali nema veze, sada neću jesti ručak ili ću samo pojesti salatu, a neću večerati, pa je to isto.
 
Pojedem i ručak i to kao da ništa nisam jela danima, a eto, nekako se dogodi da pojedem i večeru i sve međuobroke.
 
i uvijek ponavljam ono: OD SUTRA ĆE BITI DRUGAČIJE.
 
Ma neće biti ništa drugačije dok ja ne budem drugačija.
 
Ništa ne dolazi preko noći. Nismo se ni udebljali preko noći. Kad se sjetim koliko mi je truda, muke i odricanja te znoja trebalo prošli put kada sam se dovela u red, dođe mi da sad odmah na početku odustanem. Ali se isto tako sjetim osjećaja ponosa i zadovoljstva kada sam vidjela da sam uspjela, da se osjećam fantastično, zdravo, jako i sposobno. Za to se treba i isplati mučiti i prolaziti kroz svu torturu režima.
 
Nisam ja u toliko kritičnom stanju, na prvi pogled bi se reklo da sam prosječna, s nekom normalnom visinom od 171cm i 64kg. U odjeći izgledam prosječno, ni mršavo ni debelo. Ali se ne osjećam dobro, jer sam bila na "onoj drugoj strani" pravilne prehrane i svakodnevnog treniranja i tada nisam imala viška masti, celulita i manjak kondicije kao sada.
 
I to su moji ciljevi. Smanjiti masno, a povećati mišićno tkivo. Vratiti kondiciju. Osjećat se i izgledati bolje.
 
Još sam i studentica nutricionizma, pa k tomu još više imam razloga za hraniti se zdravo jer ću jedan dan ja savjetovati ljude što , kada i na koji način jesti. Ali neću vam lagati, meni je nezdravo ukusnije, primamljivije, brže i napetije od zdravog. I to je uvijek tako. Jednom kad ne razmišljaš o kvaliteti proizvoda i tvri koje unosiš nego samo o okusu i aromi.
 
Ali evo započela sam s ovom promjenom jer mi je dosta odustajanja i osjećanja slabom i poput niškoristi. Dijelim sve ovo s vama da bih imala veći poticaj i odgovornost prema svima koji će ovo pročitati i podržati me u mojoj namjeri.
 
Od sutra (da, znam, ali ovaj put ZAISTA) namjeravam dan po dan pisati kako mi ide i što radim. Možda će uspjeti, možda ne, ali barem ćete znati. Podijelit ću s vama i mjere, i fotografije i informacije i sve ostalo što je bitno za proces.
 
Hvala Bogu, pa dok sam tako ležala i jela cijelu zimu i u glavi razmišljala o ovoj promjeni skupila sam mnoštvo podataka i savjeta koje ću podijeliti s vama. Skupljala sam informacije s fakulteta, od stručnjaka, od laika koji su prošli proces transformacije, s interneta, literature, imam mnoštvo toga i nadam se da će u praksi biti jednako dobro kao i u teoriji.Svima koji su u istoj situaciji kao i ja i koji se boje hoće li sve to moći izdržati bez odstajanja želim najveću ustrajnost na svijetu i vjeru u sebe samog.Sretno nam svima i do čujenja :)
 
 

Objavljeno 07.08.2014.

Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!

Ostali postovi

Postoji4komentara na ovu temu

Komentiraj ovu temu

Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija

Ostali postovi

Postoji4komentara na ovu temu

Komentiraj ovu temu

Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija