Za početak, ja sam Dalmatinka.

Mi Dalmatinci zaista imamo neke posebne karakteristike, pogotovo starije generacije, a to su da volimo "lipo pojist, lipo popit pa odmorit". Naravno, ovo je malo žešće generaliziranje, i naravno da nismo svi takvi, ali shvaćate poantu.

Ja sam okružena ljudima u obitelji koji su pravi gurmani. Zaista vole jest i tijekom svih godina nama je hrana bila puno više od samog jedenja da bi živjeli ili jedenja da bi bili zdravi. Mi hranom sve slavimo, a i majka i otac su svojevrsni umjetnici u kuhanju i uvijek pripremaju nešto novo, obiteljska druženja uz visokokaloričnu, ukusnu hranu se događaju nekoliko puta tjedno.

I sada u tom okruženju i navikama ja njima kažem: mama, tata, hvala na vašem trudu, ovo izgleda zaista ukusno ali ja ću rađe pojesti salatu i omlet jer pokušavam malo smršaviti i dovesti se u formu. I ne, ne želim te divne mirisne lazanje, home made pizze sa slaninom, buhtlice, kiflice i ostalo. Želim salatu.

Oni me gledaju kao da sam poludila. Dušo, hoćeš li ti postat jedna od onih "infišanih ljudi" koji ništa ne jedu? 

U svakom slučaju, oni mene ne mogu shvatiti. Pogotovo kada su oboje malo debeljuškasti i to im nikad nije predstavljalo problem. 

Smatram da je prvenstveno, vrlo teško sam sa sobom napraviti sporazum i napokon se odlučiti učinti taj korak da se počneš brinuti za sebe i za svoje tijelo. To je uvijek naporno, moraš mijenjati sve navike, rutine, potpuno izaći iz vlastite kolotečine i započeti s prihvaćanjem nekog novog životnog stila o kojem u početku pojma nemaš. I uvijek je lakše kada imaš nekoga tko će te poticati, pratiti na tom putu i govoriti da ne odustaeš jer to možeš i na kraju, zaslužuješ biti ono što si oduvijek htio.

Prema tome, hvala Bogu da postoje ovakvi forumi, blogovi i portali gdje možemo naći podršku koju ne nalazimo u krugu najbližih i u stvarnom životu. Uvijek možeš nekoga pitati nešto ili zatražiti mišljenje/savjet/pomoć ako nisi siguran da radiš pravu stva. Nema osuđivanja, nema kolutanja očima ili primisli: zašto uopće počinješ kada si tako trutava i nedisciplinirana i nikad nećeš uspjeti.

Ovdje je ljudi najčešće gledaju kao "jednog od njih" pa makar si tek početnik koji ima 15 kilograma viška i potpuno fitness neznanje. I uvijek će ti neki "čovjek stroj sa fuckin' 2% masti" biti na raspolaganju kao da ste mu trnutno najvažnija stvar na svijetu. Jer žele pomoći, znaju koliko je to bitno u procesu transformacije.

Često su ljudi, a i ja sama znali odustajati kada bi se osjećali da ne napreduju samo zato što nisu imali nikoga tko će ih u tim situacijama osjećanja nesposobnim ili neuspjehom pogurati i reći da treba ustrajati.

Sjećam se kada sam prije 7 godina prvi put krenila u teretanu. Imala sam 15 kilograma viška i ja sam se jednog dana probudila i poželjela ih skinuti. Nisam znala kako, na koji način, znala sam samo da moram manje set i više vježbati pa sam se upisala u teretanu i to sam obznanila svima oko sebe.

"Ali zašto? Ti uopće nisi debela. Stoji to, ti ćeš uvijek biti bucmasta, to ti je genetika. Osim toga zašto bi svi trebali biti mršavi?", rekli su mi roditelji, prijatelji su isto tako bili sekptični. Valjda dok se ne počnu vidjeti prvi rezultati nitko ne misli da ti to možeš. Oni su te navikli vidjeti bucmastu, debeljuškastu i "zdravog" apetita.

Ali, ja sam se držala svoga i upisala sam tu teretanu, ne znajući kako se uopće koriste sve one sprave. Čim sam zakoračila u teretanu, shvatila sam da sam jedina cura tamo. Inače, živim u malom mjestu, i imamo samo jednu teretanu, a izgleda da ona nije curama zanimljiva.

Bila sam okružena builderima, ljudima u formi, mišićavim i utegnutim dečkima koji su dizali nevjerojatne kilaže. Tko će od srama sada sjest na spravu i dizat "samo dvi crne pločice?"

Bilo mi je strašno neugodno. Što će misliti o meni? Hoće li mi se izrugivati? Milijun i jedno pitanje jer sam se zaista osjećala da tamo ne pripadam. Nije bilo nijedne deblje osobe. Njihov cilj u teretani bio je postati bolji, nabildaniji, mišićaviji. a moj je bio postati normalna, skinuti 10 kila. Katastrofa.

Ali, začudo, koliko god su izgledali prepotentno, svi dečki su se pokazali kao odlični prijatelji. Odmah su mi pokazali čemu služe sprave, kako ću ih koristiti. Jedan mi je uvijek bio od pomoći kada bi mi trebao podesiti visinu sprave, kilažu. Jedan me naučio da krivo radim čučnjeve i da samo štetim sebi na taj način. U svakom slučaju, ja sam nekako postala dio njih, dio njihove dnvne podstave u teretani i nitko me nije gledao kao curu koja je debela i nesposobna živjeti zdravo. Gledali su me kao curu koja vježba. I uvijek su bili pristupačni i spremni pomoći.

Zato pozdrav dečkima iz teretane zbog kojih nisam od srama prestala ići u teretanu. Nego sam ustrajala, nastavila i te godine zaista skinula višak kilograma. I stekla dobre prijatelje :)

I to je ono divno. Podrška. Prijateljska naklonost ljudi koji su dobri u onome u što se ti upuštaš. Ljudi koji će te gledati ravnopravno i pomoći ti da postaneš što bolja osoba. Ne oni koji će te omalovažavat jer još nisi na njihovom nivou. Ili oni koji jednostavno ne vjeruju da si sposoban učiniti išta veliko.

I evo, prije nego zaključim ovaj post samo ću još jednu stvar napisati/podijeliti s vama.

Prekjučer sam sjedila na piću s dečkom. Kad me on upoznao bila sam u (svojoj) top formi, koja je, naravno, bila daleko od onoga što se podrazumijeva pod objektivnom top formom. Ali za osobu koja je, kako roditelji kažu, uvijek bila slatka i bucmasta, tada sam odlično izgledala. Smršavila sam na 59 kilograma, i girjice su mi poprilično oblikovale mišiće. Tijekom ove zadnje zime udebljala sam se na 65 kilograma, što je dijelom zaslužan i prestanak pušenja (nedostatak kompenzirala hranom, kako to uvijek biva, eh...). Koliko sam jela, čudo je što se nisam i više udebljala, pogotovo što imam sklonost debljanju i nezahvalan metabolizam. Mislim da tomu dugujem činjenicu da nikad nisam prestala s vježbanjem. Trenirala sam laganini redovito i preko zime, ali naravno, višak unosa hrane učinio je to što je.

I razgovarajući tako sa svojim dečkom o nekim manama on je rekao da ja imam jednu manu, a to je da sam debela. Rekao je to iz polu-zafrkancije, ali s obzirom da on zaista preferira cure koje su i zgodne i isklesane u tom sam se trenutku osjećala kao zadnje smeće na svijetu.

Pitala sam ga kako sam mu izgledala prošlo ljeto. Rekao je da sam izgledala odlično.

Kad sam došla kući dosta sam razmišljala o tome i shvatila da ako započnem s treningom samo zato da bih opet svom dečku bila atraktivnija, ili samo da bih stala u svoje rebe broj 36 ništa neću postići jer se osjećam kao da to radim zbog drugih, a ne zbog sebe. vrlo vjerojatno bih se opet vratila na staro čim bi me prestalo brinuti tuđe mišljenje.

Ali ono što me motiviralo jest taj osjećaj ponosa kada sam nešto napraviš. Postaneš bolji od samog sebe prelazeći vlastite granice. Mislila sam da nikad ne bih mogla istrčati 5 kilometara, a uspjela sam. Mislila sam da nikad ne bih mogla dovršiti 1000 calorie workout, a uspjela sam. Mislila sam da nikad neću otkriti što su biceps i kvadriceps a uspjela sam ih napipati :)

I osjećala sam se dobro. Ponosna na sebe. Sretna. I kad su drugi vidjeli da bucmasta ja može biti i definirana shvatili su da su bili u krivu. Između te dvi krajnosti stojim samo ja, a ne nitko drugi. Ne komentar dečka, roditelja, prijatelja ili ne znam što. Sami sebi morate biti razlog, motivacija i podrška.

Jer ima onih koji ne vjeruju i nikad neće vjerovati u vas. Ima onih koji su ljubomorni na vaš trud a potomi uspjeh jer se nikad neće natjerati na izlazak iz kolotečine. Ima onih koji vas jednostano žele povrijediti i srezati vam krila.

Ali u trenutku kada ulažete napor tijekom vježbanja, tijekom kuhanja jaja i mesa dok svi drugi oko vas jedu pizzu, a poslije za desert sladolet ili palačinke najvažnije je shvatiti da to radite zbog sebe, a ne zbog drugih. Jer jedino tako možete vi uživati u vašim rezultatima. Drugi mogu biti poticaj, ali ne i razlog. Jer to nikada ne štima.

A kad se odlučite na to i kada shvatite da to zaista VI želite, naoružajte se podrškom ljudi koji su nepristrani, i koji vas gledaju kao osobu koja je sposobna ispuniti svoje potencijale. Maknite se od svih koji vah sputavaju i pune negativnom energijom, jer takvi najčešće imaj problem sa sobom. Ili dođite na www.fitness.com.hr i napunite se dnevnom dozom pozitive :)

Samo snažno i ustrajno :)

Objavljeno 11.08.2014.