Dragi Fit prijatelji, nakon dužeg izbivanja sa spisateljskog dijela Foruma i Bloga, usudih se vratiti na ove stranice. Priznajem, za to me najviše motivirao post by Gym Girl koja nas je sve počastila još jednim odličnim tekstom iz svog pera, ali i velika potreba da izbacim negdje svoje misli o nekim važnim i manje važnim ali ne manje intenzivnim životnim pitanjima iz svakodnevnice jedne Fitovke.

Vjerujem da je svim Fitovkama i Fitovcima ovdje najveća preokupacija balansiranje životnih prioriteta, kako uskladiti posao/faks/školu sa zdravim životnim stilom, kako se preusmjeriti na pravi put i/ili kako na njemu ostati.

I sama se ponekad gubim u totalno neorganiziranoj svakodnevnici, novi posao iz temelja mi je promijenio dnevni ritam i najviše mi je žao što se nikako ne stignem dobro naspavati. Povremenim krizama unatoč, čini mi se najboljim sve te povećane obaveze, napetost, stres i nedostatak vremena shvatiti kao odličnu priliku za izazov, i self-drill.

Zašto zapravo padamo u loša raspoloženja, neku vrst depresije i apatije, zašto često mislimo da je najbolje odustati? Prije svega zato što je tako najlakše, onda zato što smo nestrpljivi, razmaženi, i zato što ponekad svi mi imamo svoje trenutke slabosti.
Ali, čekaj!  Nije li zapravo čitav život pun ironije, suprotnosti i paradoksa, pa su zapravo najviše vrijedne stvari i postignuća ona do kojih se dolazi upravo onim težim putem koji zahtjeva više truda i rada na sebi, svojim navikama, resetiranju svog mentalnog sklopa!

Otkad je svijeta, svi bi sve svuda nekako ali svakako - na brzinu. ;)
Svi bi ogromne rezultate,jako vidljive i po mogućnosti odmah. Zašto sve uvijek mora biti instantno grandiozno, zašto čovjek u svojoj potrazi za boljim životom i boljom slikom i prilikom svojom ne može uživati u malim uspjesima? A male stvari život znače.
Ne kažem da treba pretjerivati, nisu sve male stvari niti toliko važne, niti po svojoj prirodi toliko dobre. Ima detalja koji nisu vrijedni da na njih gubimo vrijeme, da se zbog njih živciramo, ima trenutaka kada je biti perfekcionist destruktivno.

Ali ipak, ima trenutaka, stvari, rezultata, događaja, osjećaja itd. koji su tako sitni, a tako jaaaaaaaaaako bitni. Mali uspjesi, mali rezultati - sve te dobre male stvari. Ima ovdje na fitness.com.hr toliko ljudi koji dijele svoja iskustva o promjeni sa drugim Fitovcima, svojim primjerom pokazuju kako izgleda upornost na djelu, kako svaki svoj uspjeh doživljavaju kao najveći i kako takav pozitivan feedback od ogledala i od okoline  mogu biti odskočna daska za još veći skok u vis.

To je to, ona lančana reakcija male pozitivne vučne sile koja vas vuče i vuče do cilja i svakodnevno opskrbljuje nadljudskom energijom da u moru obaveza, stresova i privatno-poslovnih peripetija ni u najgorim danima ne pomislite na odustajanje.

Ljudi moji, za recharge energije najbolja su sitna  a bitna postignuća, svaka transformacija u željenom smjeru na putu do vašeg vlastitog cilja, svaka pa i najmanja promjena u prijašnjim nezdravim prehrambenim navikama, svaki dan s extra satom sna, svaki svima dobro poznati odličan endorfinizirani osjećaj nakon treninga, svaki momenat kad ste, nakon dana u kojem ste glavu izgubili od jurnjave, uspjeli pogledati dobar film/seriju, otići s društvom van , poslušati koncert za svoj gušt, i tako izmamili osmijeh na svom licu.

Pokušajte odsada više pažnje poklanjati malim rezultatima, malim osobnim (privatnim i poslovnim) uspjesima, malim promjenama u bivšim lošim navikama, malim osjećajima sreće i zadovoljstva, malim trenucima opuštanja, malim povećanjem broja treninga, malim promjenama na bolje.