„U neodređenoj pozadini svog uma znamo što u međuvremenu trebamo raditi….ali nekako ne možemo početi….svaki trenutak čekamo čaroliju da nas pokrene….ali život se nastavlja, otkucaj za otkucajem, i nosi nas sa sobom….“

William James

….dok nam jednog dana, nekad prerano, život ne kaže „game over“ a mi se, možda po prvi put zapitamo kako smo ga proveli i na što smo ga utrošili….ako i za to dobijemo priliku.

Ovaj blog je napisan pred mjesec dana i čekao je u wordu pravi trenutak. Radi određenih razloga, baš je danas taj trenutak....da nešto podijelim s vama, da vas motiviram, da vam pokušam ponovo, po ne znam koji put, ukazati na neke stvari koje često izgubite iz vida, radi neke svoje iluzije......kao i ja...dok me nešto po ko zna koji put ne probudi, šamarom spoznaje.

Pred otprilike 4 godine, u mojim počecima malo ozbiljnijih treninga, naletjela sam na ovaj video:

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Z7vadXFwLC4#!

Cura s videa, Irena, postala mi je motivacija - težina koju je digla tada, za mene je bila nezamisliva. Nisam vjerovala da ću ikad moći doći do toga, i fasciniralo me kako jedna žena, mojih godina, to uopće može. Nisam još bila toliko u treningu, mrtvo dizanje sam tek nekako sramežljivo počela raditi....kao i sve drugo. 

Neću dužiti, neću filozofirati puno, ne treba tu puno riječi....možda ćete i sami osjetiti što vam želim reći, ponajprije oni koji znaju da Irena nije više među nama.

Prošle su godine, ja sam dostigla i prestigla ovu težinu....a cure koja me motivirala više nema. 

Irenu nisam osobno poznavala, nisam nikad kontaktirala s njom, o njoj ne znam ništa više od onog što piše po forumima i onog što su napisali neki koji su je poznavali..pa opet, to jutro kada sam saznala da je izgubila bitku za koju sam vjerovala da ju je dobila vidjevši pozitivu kojom je zračila preko malih ekrana, doživjela sam duplo buđenje - u doslovnom i prenesenom smislu. Netko bi rekao - mnogi svakodnevno odlaze pa ni ne znamo....istina....ali upravo radi tog videa, radi te iskrice koju je zapalila u meni, radi te motivacije, radi strasti koju smo dijelile prema treningu, prehrani, radi divljenja kada sam ju u Masterchefu gledala s koliko pozitivne energije je širila tu svoju ljubav prema zdravom načinu života nakon svega što je pretrpila......osjećam se dužnom spomenuti je, i na ovom portalu, da njen trag ostane i ovdje...kao trag koji je ostao i u meni. 

I ne samo trag....i podsjetnik. Podsjetnik da budemo sretni što svakog dana imamo priliku  da postanemo ono što moramo postati, dok smo još tu. Da možemo biti jedan korak bliže ili dalje tome. I da je sve to naš izbor.

Naš je izbor kako ćemo se osjećati bez obzira na sve što nas okružuje. Koliko ćemo se poštovati i voljeti bez obzira kakvima se vidimo u ogledalu. Kakve ljude ćemo oko sebe okupiti, bez obzira što vjerujemo da neke jednostavno moramo trpjeti. Koliko ćemo odlučiti dijeliti, a koliko držati za sebe, bez obzira koliko imamo. Kakvom energijom ćemo zračiti, bez obzira kako zrače oni oko nas…

….problem je u tome što samo malo ljudi kuži da realno ima taj izbor.

Vjerujte mi, često su upravo kriva uvjerenja o sebi i svemu oko vas koja ste godinama kupili krivac za vaše stajanje na mjestu, kako u pogledu izgleda tako i u svim područjima života. Mislite da niste dovoljno vrijedni za nešto, da vas genetika koči, da ste probali sve, da su drugi bolji, uspješniji, sretniji….da vas jednostavno neće i neće, vi to ne možete. Debeli ste, lijeni i smotani. Osjećate se loše. Nalazite milijon stvari za kukanje, grintanje, povlačenje u sebe….

Ajde ovako…dignite glavu i osjećajte se dobro za promjenu. Nasmiješite se ujutro, zahvalite na tome što ste se uopće probudili, što ste imali gdje spavati, što ćete sad imati nešto fino za pojest….vjerujte mi, mnogima je to danas luksuz. A da ne nabrajam dalje što sve imate. Ostanite u tom stanju zahvalnosti i stalno si ponavljajte „Želim se osjećati dobro“. I vidjet ćete – stvarno ćete se početi osjećati dobro ;) A kad se budete osjećali dobro, sve će dalje teči po planu….

Znam da se niz mojih blogova bavi ovim temama i znam zašto to radim. Možete kolutati očima, bacati komentare koje god hoćete, ne dira me. Ako vam titraju živci od ovakvih tema, ne čitajte. Da se vratim na priču.. znam zašto to radim jer je ovo što vama pišem i meni na neki način promijenilo život, još i više od onog jutra kada sam saznala za Irenu. Ja sam se odlučila osjećati dobro, no matter what. Jer sam tu, evo pišem vam i danas, i bogata sam – mada bi netko rekao da nisam. Nisam još u formi u kakvoj bi voljela bit – ali se osjećam dobro. Nemam posao – ali se osjećam dobro. Imam 28 god skoro a još se nisam makla od mame i osjećam se dobro :D

Ne želim i neću dopustiti da me gluposti odvrate od tog osjećaja, da ovisim o ljudima, njihovom odobravanju, mišljenju, o vanjskim okolnostima. Ne želim čekat sunce da se osjećam dobro niti da me netko drugi usreći, zabavi, motivira, voli, prihvati, pohvali….da me uvjeri da bi trebala raditi i biti ono što taj od mene zahtijeva. Ja biram. Ja stvaram.

I još nešto….

Zaboravite na trenutak taj svoj ego - okrenite se oko sebe, pogledajte ljude koji vas okružuju, recite im koliko ih volite. Ne gubite dane bezveze, ne gubite živce bezveze, ne trošite energiju na nebitne stvari i na nebitne ljude. Davajte. Pomozite onima kojima je to potrebno, ne saginjite glavu, vratit će vam se kad vama bude trebalo da vas netko pogleda. Ne mrzite, ne generalizirajte, ne imajte predrasude prema različitima od vas. Pustite ljude da žive i da budu sretni sa sobom. Dižite svoje vibracije kad se osjetite loše radi samih sebe i drugih, osjećajte se dobro da bi ste se osjećali dobro, volite da biste bili voljeni. Volite se i poštujte, kakvi god da jeste. Nađite svoju svrhu i idite za njom, ma što god vam govorili i koliko god nemoguće izgledalo njeno ostvarenje. Uživajte u onome što radite, izrazite se. Ne brinite se toliko radi vanjskog izgleda, ne budite opsjednuti, ne stresirajte se toliko radi hrane. Tek kad se opustite i fokusirate na ono što želite – tek tada će vam krenuti…prirodno… bez tolike muke. Ne mrzite se, ne sramite se sebe, nemojte misliti da ste manje ili više vrijedni od ikoga. Ne uzdižite druge, niti ih spuštajte. Razvijajte se, rastite, razmišljajte, preispitujte se....prije svega, budite zahvalni za sve što imate i za sve što vas je oblikovalo…

...mogla bi satima....ali neću...dajem vama da nastavite niz, svatko sa sobom.....da ga nastavite, shvatite, i da živite po tome...svaki dan, dok za to imate priliku – ne čekajte čaroliju da vas pokrene – čarolija je već tu u vama, i čeka da joj vi dopustite da se izrazi. Nedajte da dugo čeka.

Rest in peace Irena

Objavljeno 25.06.2013.