Zanimljiv je taj trenutak kad čovjek, osvrnuvši se jednog dana iza sebe, shvati koliko je zapravo nekad živio u iluziji u vezi sebe samog i svojih mogućnosti. Kada shvati da su svi oni „ne mogu“ i „neću“ zapravo samo kočnice koje je nerijetko nesvjesno sam postavio, kao obranu od promjena, neuspjeha… straha od koraka naprijed, dobrog starog  konformizma.

Takav se trenutak meni zbio već puno puta. Puno puta sam se već odricala jednog dijela sebe. Možda sam zato i toliko nepopustiljiva kad mi netko kaže „ali ja bez toga ne mogu“ jer znam da može. Svi mogu. Uvijek.

Samo treba krenuti. Ne odlučiti. Krenuti.

Ponekad se nasmijem čitajući stare blogove, gledajuće stare primjere jelovnika. Kako se čovjek razvija, kako se čovjek mijenja. Kad si to dopusti.

Sjedim sada, uz malu zdjelicu amaratha sa tikvicama, u pola količine što sam jela ove zime i mislim si…..zašto sam mislila da mi treba duplo više?

Nisam dugo pisala, ali sam radila. Mijenjala sam se, tražila nove, bolje mogućnosti. Učila, kuhala, slikala, isprobavala…..nikad nisam toliko kuhala :)

Možda me na to potaklo i djelomično nezadovoljstvo svojom formom, kad sam shvatila da su upekli topli dani, ormar prepun lanjske, preklanjske i još puno godina iza robe, a ja….neplanirano šira nego što bi trebala biti.

Ne znam kako, preko noći je valjda došla ta želja za nečim novim….get back to the zone. Odjednom sam dobila želju i volju da preokrenem ono što radim, da promijenim doručak, da smanjim uh-e, da jedem više povrća….da isprobavam….damn, mislila sam da ću biti gladna…navikla sam se jesti do sita.

120g zobenih prepolovilo se na 50g. 100g pašte i riže isto. Iako bi nekome spuštala postepeno, puklo mi je. Sve je otišlo na pola, a praznu polovicu zamijenilo razno povrće. Hello tikvice, brokule, špinat, kelj, gljive……vi ćete mi popuniti tanjur i želudac ;)

Krenulo je odmah, tijelo se iznenadilo, masti su krenule dolje. Ja sam se osjećala krcata energijom, nisam bila gladna, nije mi se spavalo poslije nijednog obroka i imala sam osjećaj da je to to, da sam našla svoj sljedeći plan.

Nekako sa kilama i centimetrima padala je i moja ovisnost o kruhu. Iako sam ga već odavno smanjila na razumnu mjeru i zamijenila drugim izvorima uh-a, gadne topline su me prisilile da ga uopće više ni ne radim, jer se brzo kvario. Malo pomalo shvatila sam da mi ne nedostaje. Tek sam tu i tamo zagrizla o bijeli, pogotovo nakon treninga. Nije baš nutritivna bomba ali malo gušta tu i tamo nije na odmet, jel? :)

I eto me sada, sa 3-4 kg manje nego po zimi, sa sređenim strukićem i trbuščićem da stane u sve te stare majice, sa puno više enegije i zadovoljstva. Istina, i sa nešto otpalog vremena na pripremu kuhane hrane ali i tu se trudim pojednostaviti život. Nisam striktna 100%, priuštim si koji sladoled tu i tamo (zamijenim uh-e u obroku njime na kraju), koji cut pizze (sa rikolom gore :D), kolačić tu i tamo ako upadne….ne brinem se, ali pratim i prilagođavam. Bez puno muke i vrlo polako, i dalje se pomalo topim….vidjet ćemo do kuda i što onda slijedi. Sigurna sam jedino u to da ne slijedi povratak nazad na ovozimski plan. Zato ovo i ne bih nazvala nekom "defkom", više pomakom u glavi :D

Uglavnom….što biste mogli izvući iz ovog teksta…..ništa što nisam ponovila već 1000 puta posvuda…ali vrijedi 1001. put, možda baš taj ostane.

Ne odlučujte samo, krenite već jednom.

Znajte da nema toga što ne možete promijeniti – sve je stvar navike i svega se možete odreći ako si date priliku da pokušate i budete strpljivi na početku.

Tražite se, i u prehrani i u treninzima, nikad ne stojite na istome uvjereni da je to to, možda će vam nešto drugo odgovarati još i bolje.

Hrana vam mora pružati zadovoljstvo,davati vam energiju. Ako poslije obroka jedva gledate i morate leći, nečega je bilo previše. Nakon obroka morate biti spremni osvojiti svijet ;)

Bježite od jednoličnosti - jedite raznoliko, da tijelo osigurate što više hranjivih tvari.

Slušajte signale tijela – ono vrišti kad mu je nečeg premalo ili previše. Ne gušite taj vrisak.

Manite se krajnosti, prvo isprobajte ravnotežu.

Opustite se i uživajte – hrana nije samo gorivo, kao što ni mi nismo auti. Nađite ono što će vam mamiti osmijeh na lice i pružiti zadovoljstvo. Veselite se svakom obroku, ima toliko mogućnosti.

Ne odričite se previše svega, ne stavljajte znakove zabrane. Uzmite komadić i vozite dalje.

Krećite se, krećite, krećite…….dajte tijelu razlog da koristi svoje zalihe, ne da ih, izgladnjujući ga,  čuva.

Čuvajte svoju mišićnu masu, tako će neizbježan protok vremena malo usporiti, a vi ćete se što ste stariji, osjećati bolje nego ikada.

I na kraju, ništa manje važno…čak po meni i najvažnije:

Ne mrzite svoje sadašnje stanje - osjećajte se već sada kao da ste dostigli cilj. Neka vas te emocije preplave i vode prema pravim izborima.

…..sličice mojih novih obroka i poneki jelovnik ostavljam za daljnje blogove, ovo je bio samo onako….pozdrav iz zone ;)

Objavljeno 13.07.2014.