Uh, moram odnekud počet ... možda najbolje od početka :)

Ovo će biti ne baš kratak (znate me) uvod u moju priču, kako biste znali odakle sam krenula, s čime sam se sve borila na tom putu i čemu uopće težim sada. Mislim da je sve to bitno naglasiti kako bi me bolje shvatili - odnosno, možda i sebe prepoznali u nekim mojim fazama kojih je bilo....hmmm...previše. O svemu tome sam pisala u svojim prošlim blogovima, ali htjela bih sve to obuhvatiti na jednom mjestu. 

Iako bi neki pomislili da sam se možda i rodila sa ovakvim navikama koliko ih vjerno slijedim već godinama - daleko od toga. Ova je cura prošla svašta - debele faze, mršave faze, prosječne faze.....zapravo, kada sada gledam neke slike pitam se što me uopće izvuklo od nekog poremećaja u prehrani. Možda to što sam oduvijek toliko voljela jesti da jednostavno to nisam mogla skroz prestati- svoje frustracije sobom sam rađe rješavala maratonskim bicikliranjima i dugim pauzama između obroka. Ono što je najtužnije, kad sam smršavila i dalje nisam prestajala s tim nastojanjima - sve je to bila samo iskrivljena slika u mojoj glavi, što sam skužila tek godinama kasnije. Nikad nisam bila toliko debela kao što sam mislila da jesam. Zato vas često i tražim slike, jer znam kako je to vidjeti ono čega nema.

Pogledajte sliku:

Koliko sam mogla biti debela sa ovakvim ručicama? :) A vjerujte mi, tada sam mislila da jesam.

Do toga sam došla 2 godine nakon ove slike:

 I prije ove slike prošla sam nizove debljanja i mršavljenja, klackala sam se iz godine u godinu. Nisam imala neke konkretne treninge - trenirala sam doma, vozila bicikl, povremeno i nabacila par mjeseci treninga u svojoj teretani, mada se to u usporedbi sa danas ni ne može nazvati treninzima...sve u svemu, uvijek sam nešto brljala ali nikad radila kako treba. Malo mršavila, malo se debljala....malo prežderavanja, pa tona kardia....i tako unedogled...

...u biti...do 2009. godine, kad sam dobila priliku raditi na pultu svog gyma. Otada kreće promjena u svim područjima moga života, nešto sasvim drukčije od onog što je bilo. Luda glava se počela smirivati, a jasan put se napokon počeo otvarat ispred mene. Počela sam sa treninzima i od onda nisam stala. Dogodila se ljubav...dvostruka :) Ne znam koja me točno od te dvije ljubavi zadržala na tom putu ali nije bitno, bitno je da sam još uvijek tu, sigurnija no ikad je taj put pravi.

Danas, kada čitam vaše postove, u njima vidim sebe. Vidim svoje strahove, svoje greške, svoje iluzije....vidim negativna uvjerenja s kojima sam se i ja godinama borila. Tu i tamo griz hrane, kardia na tone...moram biti mršava, moram biti prihvaćena. Pa i da mi je 100 ljudi tada reklo da nisam normalna što mislim tako o sebi - ja sam i dalje ustrajala na svome. Ruke su bile kao štapovi, bilo mi je užasno hladno,ciklus mi se poremetio, bila sam užasno gladna.....ali sve je to bila žrtva, ne....za ljepotu. Hm. Nisam znala ništa o fiziologiji...o starvation modu, o hormonima....o razlici između gubitka kila i gubitka masnog tkiva, o važnosti mišićne mase za brzinu metabolizma, kompoziciju tijela i zdravlje općenito...nisam znala ništa. Znala sam samo da moram biti mršava.

A utezi? Kakvi utezi...od njih postaješ muško.. i teški su :) Sjećam se...kad sam počela radit, jedva sam pospremala utege na kraju smjene...bilo me je sram. Bilo me je sram i trenirati! Jer sam na svakoj spravi bila na minimumu...na jednoj jedinoj pločici...kost i koža. I salo koje je ostalo, naravno...na nogama :)

Malo pomalo, počela sam učiti. Čitala sam knjige, članke, forume...kupila sam tuđa iskustva i stvarala svoja. Trenirala sam sve žešće i žešće, bez pauze, bez izgovora....zavoljela sam to željezo, zadnje što sam mislila da ću toliko zavoljeti :) Pločice na spravama su se povećavale, snaga je rasla, a time i samopouzdanje...tijelo se počelo mijenjati, prehrana je slijedila sve to...a kad su šipke i bučice došle na red....zabava je krenula ;)

Cijelo to vrijeme, bila sam izuzetno striktna sa prehranom. Sve je bilo clean, nije bilo mjesta za "zabranjeno". Uvjeravala sam samu sebe da mi je super, da se osjećam dobro. Ali vrag nije dao mira.....nije bilo toga što nisam voljela jesti. Ali ne...to nisam smjela, znalo se što se smije.....

Skratit ću, jer da nastavim kako je to točno išlo, pisala bi još dugo, a vi ionako ne biste došli do kraja :D Nije bitno.....

Bitno je da sam danas u nekom sasvim drugom filmu. Danas, nakon toliko dugo godina muke nad vlastitim tijelom, pokušaja da ga dovedem do ruba mršavosti.....danas imam čak skoro 10 kg više od svoje najmršavije faze...koja i nije bila tako long time ago. Ovo ljeto sam se održavala na 63 kg, namjerno....da se naučim prihvatit sebe i onda kada nisam u svojoj najboljoj formi....i da napokon, napokon, napokon....iskočim iz prosjeka... i dignem tih 100kg s poda!  :)

Cilj? Bar 70 kg do kraja zime. To nisam imala od 1. srednje - i to ne baš lijepih 70 kg. 14 nepunih godina. Da mi je netko tada rekao da ću raditi ovo, nakon svih tih mučenja da padnem ispod 60kg, rekla bi mu da se uozbilji. Ne samo to - da mi je netko rekao da će danas dečki čekat mene da završim bench, smijala bi se ko luda...jer bench nije za cure, jel ;) Moje tijelo se formiralo, metabolizam oporavio, ciklus se unormalio, glava smirila....a srce propjevalo :D Naučila sam štošta o sebi i svom tijelu....a ponajprije to - da si mogu priuštiti puno više hrane nego što sam mislila......i da utezi čuda rade....i ne, ne oni od 2 kg ;) Najvažnije - naučila sam se prihvaćati u svim fazama i oblicima, ma što god drugi mislili i željeli od mene - bitno je ono što ja mislim i želim.

Dosta prošlosti i uvoda, ionako se produžio i više nego što sam mislila.......sljedeći put krećem od sadašnjosti - vaga je na 63 kg i hoće gore ;)

Objavljeno 02.09.2013.