Pakao anoreksije i bulimije

Dragi prijatelji,

 

dosad sam milijun puta pokušavala napisati ovo ali sam isto toliko puta i obrisala. Znam da vas većina mene ni ne zna, osim Gymke i par divnih cura koje su me pratile i pomagale. Razlog zašto vam ovo pišem jeste činjenica da je puno djevojaka i mladića koji prolaze isti pakao koji sam prošla i ja, i s kojim se još tu i tamo borim. Vjerujte kada tražite izlaz, idete na sve moguće web stranice pa čak i na ovu u nadi da ćete naći potrebnu pomoć. I da, meni jeste pomoglo....Pomogli ste mi i vi ivni članovi svojim savjetima, osobito ti Gymka i Smajlice. I zahvaljujem vam od sveg srca.  A evo i moje priče...

 

Kao dijete s nepune tri godine sam morala napustiti svoj rodni grad zbog rata. Seljakali smo se nebrojeno puta, najgori osjećaj je bio stalno napuštanje tog sugurnog mjesta. Zadnjih sedam godina do 1998.sam provela na moru i imala sam tada zaista lijepo djetinjstvo.Uživala sam u sitnicama. Uvijek sam bila za igru, zezanje, ma općenito za život i vječito je bio mi osmijeh na licu. U tom periodu 1995. dogodile su se dvije mi vrlo potresne stvari- smrt djeda koju su meni kao djetetu javili na telefon jer roditelji su bili vanka i odmah nakon toga možda nekih 3mj mi se osoba koju sam tada nekako voljela možda više i od roditelja-moja kuma se ubila. Bilo je strašno jer sam vidjela njezino dvoje djece kako doslovno umiru od tuge. Tu je počeo taj strah da će se to dogoditi i mojoj mami. Sada kada ovo čitam mislim da je tu počela i ta nesigurnost pomalo... 1998.sam se vratila u svoj rodni grad- i bilo je zaista katastrofalno. Razrušeno sve, nema djece na ulici da se igraju, tuga ali zaista prava tuga. Ono što je tada mi bilo najteže jeste što sam ostavilo doslovno djetinjstvo na moru...prijatelji, škola, kuća, sve.... 

Brat i ja smo često ostajali u kući jer nikog nije bilo na ulicama, pa smo jeli. Uživali smo u hrani. Nekako u 5 razredu su djevojke počele primjećivati kako meni se naziru grudi i kako sam debela. No iskreno, imala sam možda 2kg više nego one, no očito je to bilo previše. Tako sam ja sebi utuvila u glavu da ako smršavim, više će se družit sa mnom i niko me neće zezati. Počelo je sve s vježbanjem, svaki dan po 40minuta. Nakon mjesec dana je to počelo i sa smanjivanjem obroka i na vježbanju od 2h dnevno. Moram reći da sam bila bolesno oprezna i da sam se uvijek trudila da nitko ne primjeti. Nakon pola godine to se stanje moglo nazvati anoreksijom. Dnevno bih pojela jabuka, 2 jaja i to je to. Ali bih vježbala ili išla šetati po par sati. Moji su roditelji skužili nakon par mjeseci, kada su me natjerali da stanem na vagu...mislim da su tog dana roditelji shvatili o čem se radi. Vaga je pokazala 38kg. Nakon dugih razgovora s njima, dan po dan je išlo na bolje. Odbijala sam ići u bolnicu, ali su me pomno pratili. Mada mislim da nikad nisu razumijeli da to nije stvar samo hrane, nego osjećaja i kaosa u meni. Nkaon godinu dana sam opet bila normalna. 

Nakon 2godine me pubertet dobro uhvatio i počela sam se debljati. Ali sam počela i jesti, doslovno sam se natrpavala hranom ali nisam povraćala. Udebljala sam se 10kg, moji su bili sretni. I u tom peridou sam slomila nogu i opet se još udebljala. Na zadnjoj kontroli ortoped mi je rekao da sam debela i da će me boljeti koljeno ako ne smršavim. Imala sam 60kg, na svojih 163cm. To je bio prekidač, alarm u mojoj glavi, put u pakao 2. Nekako ne znam ni ja sama kako je to došlo do mene, ali počela sam povraćati-prst u usta. Planirajući i skrivajući se, nitko nije primjetio. I skinula sam nakon godinu dana 12kg. Mojima sam rekla da je to od vježbanja jer sam svaki dan vježbala 1h ali sam i jela puno, pa su mislili da je to ok. To skrivanje i planiranje i strah da me netko ne vidi  je trajao cijelu srednju. Na zadnjoj godini 4.razred srednje, opet me mama uhvatil. Bilo mi je i drago jer sa bila preumorna od skrivanja, od osjećaja samoće, odd praznine iznutra...bila sam umorna od same sebe. Išli smo u Zagreb na liječenje. Prošli smo svašta od privatnih liječnika koji su bezobrazno skupi, bolnica, ambulantnih liječenja. Jedino što sam od doktora dobivala je hrpa antidepresiva i tableta za spavanje, a opet od drugih liječnia su to bile riječi tipa: "Ti si hirovita i razmažena i uništavaš roditelje, takvi kao ti ne zaslužuju život, koliko ljudi gladuje a ti povraćaš, treba tebe dobro istuć, ne vrijediš nimalo,..." Trajalo je to godinu dana, i paralelno sam se upisala na fax. Ne mogu vam opisati koliko je to sve skupa bilo teško. Kao da sam vodila paralelno 5 života. Teško mi je bilo koncentrirati se zbog silnih tableta (na dan po 5-6komada + 2 za spavanje), ali se nisam dala. Znala sam da ne smijem se predati. Ono što moram naglasiti jeste to da mi nijedan doktor nije pomogao, jedino su ih novci zanimali. I tamo sam upoznala hrpu ljudi, pa i onih poznatih s estrade ali i sportašica koje imaju iste probleme. Svi su oni bili ja, lijepo razvučen osmijeh na licu a ispod toga truča duša, truo mladi život. 

Prošle godine sam odlučila nešto poduzeti. Došla sam na ovaj forum, i našla Gymku. Savjet po savjet, išo je. Ono što je važno jeste da budete sigurni da ima nade, da se to izliječiti. Moje je trajalo nekih 12godina, ali sada sam na dobrom putu. Dragi svi koji imate ovakav problem, mogu vam dati par savjeta koji su meni pomogli.

1.Uvijek, ali uvijek dan prije si napravite jelovnik i točno do detalja napišite što ćete jesti i kada. Tako vam neće biti od ranog jutra kaos i da ćete trpati štogod stignete.

2.Bacite vagu, ne treba vam kod kuće jer će vam stvarti dodatni pritisak.

3.Budite svjesni da ćete se udebljati malo, ali kako je i Gymka rekla to je voda i hrana. Ali brzo se to izbalansira.

4.Vježbajte. Meni pomaže, i sada uživam u svakom mišiću koji vidim na sebi.

5.Kada vam dođu crne misli, dajte si savjet koji bi dali osobi koju volite. Dakle, da bi objektivo razmišljali odovojite se od sebe,i pokušajte razgovarati sa sobom kao da je u pitanju npr vaša prijateljica. Što bi vi joj rekli, što bi je savjetovali?

6.Zapamtite da je ok posrtati, i meni se dogodi ali sada to više nije svakodnevno. I važno je težiti ka zdravom životu, jer je osjećaj neopisiv.

7.Zdanja stvar, sve ali sve je teško dok ne postane lako! Vjerujte s vremenom neke stvari su bilja lakše, i osmijeh na licu više nije lažan!

 

Nadam se doista, da vama koji imate ovakve probleme će ovaj moj post pomoći ili vi drugi koji nemate ovakve probleme ćete možda nekom drugom uspjeti pomoći.  :)

 

Kakav ti je post? 
hvala što si ovo podijelila s nama! svaka čast na hrabrosti ;) držim ti fige da u potpunosti završiš s tim poglavljem! uvjerena sam da hoćeš :D sretno ;)
fitness girl
31.03.12. u 13:05
line
hvala ti puno fitness girl :)
Ballerina
31.03.12. u 13:50
line
Ballerina, bravo za hrabrost i snagu koju si imala pisajući ovaj post,:) vjerujem da si skinula jedan dio tereta koji si nosila u sebi:))
njanja
31.03.12. u 15:11
line
ma daj,nema na čemu ;) stay strong :D
fitness girl
31.03.12. u 15:29
line
Njanja, hvala ti... Bilo mi je to sve skupa problem prevalit preko usta i reci naglas tj napisati. Ali daj Boze da nekog potakne na promjenu, nabolje
Ballerina
31.03.12. u 16:15
line
Hvala i tebi draga moja, i na povjerenju i na hrabrosti da poslužiš kao primjer i podrška mnogima koji se možda sada nalaze u istim ili sličnim problemima. Drago mi je da smo uspjele zajedno nešto pomaknuti na bolje mada, kao što sam ti već rekla, potrebno je tu još jako puno rada da budeš sigurna da se nikad više nećeš vratit na staro. Najbitnije je da pronađeš podršku u sebi, da sama sebi budeš najbolji prijatelj, motivator, psiholog...jednom riječju - da zavoliš sebe takvom kakva jesi i da se opustiš. Tek tada ćeš moći bez oslanjanja na druge sama sebi pomoći kada ti to bude potrebno. Super je imati ljude oko sebe koji će te gurati prema naprijed ali nema boljeg kada je čovjek dovoljno jak da se izbori sam. Onda zna da će uvijek nać rješenje, bez obzira na to koga oko sebe ima. I još nešto - znanje. Treba učiti o funkcioniranju tijela, o hrani, o svemu povezano s time. Znam i sama koliko mi je to znanje pomoglo sa borbama koje sam i sama vodila. Vjerujem da bi to puno pomoglo u ovakvim situacijama - mnogima nebi palo na pamet izgladnjivati se kad bi znali što si time rade....ne treba se boriti protiv nečeg, treba informirati ljude. Hvala ti još jednom i ...nedaj se, samo ti imaš kontrolu nad sobom i moć da se izvučeš iz najtežih situacija - to nikad ne zaboravi ;)
Gym_girl
31.03.12. u 17:35
line
:))
Ballerina
31.03.12. u 20:11
line
Bravo. I slijedi svoj put. Smješak na lice - idemo dalje!
GOSPODIN B.
31.03.12. u 20:27
line
ekipa hvala puno na podršci ;))))
Ballerina
31.03.12. u 21:00
line
carica :D
avangarde
07.10.12. u 17:54
line
:**
Ballerina
07.10.12. u 18:41
line
Svaka čast...imam 20 god i vec god dana imam bulimiju..pokušala sam gotovo sve,al ništa..nemam više snage..izgubila sam ciklusg,kosa mi opada,zubi me bole,kosti me bole,stomak,grlo sve..depresija me pere vec 5mj..sve gore i gore..svaki dan povracam minimalno 3* i svaki dan placem..
Gita92
12.05.13. u 01:02
line
Gita!!!!!!!! Moja mama je oboljela od anorexije i bulimije prije mnogo godina....od prilike 20-tak ....ja sam na nju ...imao sam na neki način anorexiju...bulimiju ne....ne moj se igrati sa životom..zbog tih stvari mama mi je oboljela od lupusa!!!! trebala je umrijeti prije 2-3 godine...braća su mi trebala biti abortusi!!!!! sve zbog tih stvari! što želiš od budućnosti? da ti dečko ili nedaj Bože djeca u budužnosti gledaju majku kako propada? ili da uopće ne doživiš to? pogledaj moje slike moje stanje! hrana nije ne prijatelj draga..! treba se samo sa njom znati postupati!...ali da ne pričamo o tome kakva god da jesi....važno je kakva si iznutra kao osoba!!! ne izvana jebeš ti izgled ako si ti govno od osobe!!!...vjerujem da imaš jako nisko mišljenje o sebi...ili te netko ponižava...zato si to radiš....ali NE JEBI TUĐA MIŠLJENJA ...živi život koji imaš! imat češ jednog dana djecu muža...želiš to izbjeći? umrijeti sama? prekiniti svoju lozu? zbog stvari kojima se igraš sa životom....ne moj si to raditi! moraš biti jaka ! kakva god da jesi fizički..ako si prava osoba iznutra to je najbitnije! prvo počni jesti! pomoći ćemo ti svi koliko možemo nemoj se bojati jesti! najbitinije je prvo da počneš voljeti svoje tijelo kakvo god da je da poštuješ to kakva jesi!
mettasttaza
12.05.13. u 10:19
line
Gitaaa, obrisi suze Gita. stedi ih za momenat kad shvatis da si uspila prestat radit to sta te unistava i čini žalosnom, a odluku da prestaješ donesi sad. ne za po ure, ne sutra, ne iduci tjedan nego SAD. jednog ce te dana prestat bolit kosti, neces bit u depresiji, kosa, koža, nokti ce se oporavit, zube ce sredit zubar al najbolje od svega je kad shvatis da si uspila. uf, i bit ce tesko. i tribat ce puno puno truda, rada, strpljenja, vrimena, predanosti, snage u trenucima kad mislis da nema smisla, da ne mozes... ma mozes, viruj mi. kao sta sam ti vec napisala, obrisi suze, papir u ruke i napisi dugorocan plan (za naredna 3 miseca, 6 miseci, godinu dana). ne kompliciraj. jednu po jednu stvar. ovdje mozes nac puno savjeta o prehrani, puno recepata. kreni od toga. preporucam da procitas blog extremefitnessa na fitnessangels.net (jeste li ostvarili svoje ciljeve? i blog cuvajte se vampira). covjek zna o cemu prica i odlican je motivator. na kraju krajeva svi smo tu za tebe. pisi, pitaj... ne daj se! budi strpljiva, uporna i ambiciozna. isplatit ce se bas kao i tvoji savjeti i podrska drugima koji su u istoj situaciji. smjesak na lice i pocni gradit to sta se u tebi srusilo. sritno!
žaža
18.05.13. u 09:32
line
Gita moja draga i svi vi koji mi šaljete poruke.... Strašno mi je što se o tome toliko malo piše, a nas-vas je toliko puno joji su se s tim ili borili ili se još bore... Vjerujte ljudi moji da izlaz postoji, da se može. Stojim vam svima na usluzi, slobodno se javite i porukom, tu sam za svaki savjet ili pitanje
Ballerina
13.06.13. u 13:32
line
15 Komentara
Zadnji postovi od Ballerina: